Uljepšavanje imidža je krenulo. Da u tome pomažu kozmetički saloni, bili bi puni SDP-ovaca. U eter je, po savjetu novog i razvikanog američkog PR stručnjaka, puštena informacija da Zoran Milanović planira raspisati izbore krajem travnja.
Jednostavan je razlog zbog kojeg Milanoviću više ništa ne može pomoći da ostane tamo gdje je sad. On je loš premijer. Milanović ne može dobiti još jedne izbore zato što ama baš ništa nije napravio da ljudi u državi bolje žive, da taj nesretni BDP zadrži bar na ništici, da barem pokaže da nešto razumije, zna i hoće. Sve ove godine mandata ostao je distanciran od naroda, neosjetljiv prema sve većem siromaštvu i bijedi koja se posljednjih godina uvukla čak i tamo gdje ju je malo tko očekivao. I sada će mu to doći na naplatu.
Uljepšavanje imidža je krenulo. Da u tome pomažu kozmetički saloni, sada bi bili puni SDP-ovaca. U eter je, naime, perfidno puštena informacija da Zoran Milanović po savjetu svog novog američkog i razvikanog PR stručnjaka planira raspisati izbore krajem travnja.
Dakako da postoji takva opcija, ali smatram da je takvo što malo moguće. Nekoliko je razloga za to. Prvo, Milanović je u peglanje svog ali i stranačkog imidža krenuo tek prije mjesec dana, a čak i kad bi imao rezultat trebalo bi mu više mjeseci za takvo što. Drugo, već sada se očekuje jako dobra turistička sezona i gotovo je nevjerojatno da bi se njenih rezultata Milanović samo tako odrekao, odnosno da ih ne bi pokušao kapitalizirati.
Spinovi o datumu izbora
Zato je vjerojatnije da će Milanović izbore nastojati održati već na jesen. Tako će dobiti na vremenu i pokušati poentirati na nekoliko stvari. Jedna, na koju sasvim sigurno računa, mogla bi biti eventualna psihološka prednost jer samim tim što bi se izbori održali dva mjeseca ranije u javnosti bi nastojali stvoriti dojam da Milanović ide ranije u izbore jer je siguran u svoj rezultat. Međutim, puno važniji razlog zbog kojeg bi za Milanovića mjesec rujan bio dobar jest taj što računa da će većina birača još uvijek biti opuštena nakon odmora pa se samim tim kampanja – u kojoj Milanović ima puno težu poziciju jer mora braniti nebranjivo – ne će do kraja zakuhati.
Pojednostavljeno, Milanović bi računao na kratkoročne učinke turističke sezone; smanjenu nezaposlenost, pune novčanike privatnih iznajmljivača i hotelijera ali i na ne baš najpreciznije statistike koje bi za cilj imale podizanje osjećaja da se nešto pozitivno zbiva odnosno da je rad Vlade napokon dao ili da daje rezultat. Drugim riječima, Milanoviću bi najisplativije bilo raspisati izbore dok još svi na sebi imaju ljetnu boju od sunčanja.
Da se uistinu nešto događa prema takvom planu, vidi se po potezima koje posljednjih dana vuku Milanović i njegovi ključni ministri. Milanović, koji je do sada, pogotovo posljednju godinu, gotovo izbjegavao pojavljivanje u masama bojeći se negativnih reakcija, sada je najednom počeo dolaziti među ljude i obilaziti Hrvatsku na način kako to čini Karamarko. Ujedno je donio odluke o nekoliko mjera (zamrzavanje tečaja franka, oprost duga socijalno ugroženima) koje jesu populističke ali se i tiču velikog broja ljudi. Istodobno njegovi ministri kreću na turneje po Hrvatskoj predstavljajući svoje programe kojima bi trebali dokazati svoju socijalnu osjetljivost.
Hoće li Milanović uspjeti?
Riječju; ne će! Stvari su po tom pitanju vrlo jednostavne, pa čak i predvidive. Milanoviću se bliži kraj mandata, a možda čak i političke karijere.
To više ako su točni medijski napisi o tome kako mu razvikani američki PR savjetuje izravnu konfrontaciju s Karamarkom.
To je loša procjena iz više razloga. Jedan od njih je taj što je Karamarko najuspješniji predsjednik HDZ-a nakon dr. Tuđmana. Nakon dvije i pol godine u stranci iza sebe ima četiri pobjede, pa i ovu psihološki ključnu, na predsjedničkim izborima. Drugo, zahvaljujući tome, Karamarko ima potporu jake i homogenizirane ali i motivirane stranke koja hoće baš njega vidjeti u Banskim dvorima. Treće, Karamarko već neko vrijeme svoj imidž gradi isključivo na ozbiljnim gospodarskim programima koji mogu izvući državu iz teške gospodarske krize dok je Milanović zabavljen isključivo peglanjem svog osobnog imidža.
Tome Milanović ne može parirati. Svjestan je toga i sam i zato uzima HDZ-ove programe, kojima se do prije koji mjesec ismijavao, kao svoje. Najbolji je primjer za to forsiranje izgradnje Pelješkog mosta kojoj je donedavno kao alternativu predlagao čak i izgradnju tunela kroz BiH i tko zna što sve ne.
Jednostavan je razlog zbog kojeg Milanoviću više ništa ne može pomoći da ostane tamo gdje je sad. On je loš premijer. Milanović ne može dobiti još jedne izbore zato što ama baš ništa nije napravio da ljudi u državi bolje žive, da taj nesretni BDP zadrži bar na nuli, da barem pokaže da nešto razumije, zna i hoće. Sve ove godine mandata ostao je distanciran od naroda, neosjetljiv prema sve većem siromaštvu i bijedi koja se posljednjih godina uvukla čak i tamo gdje ju je malo tko očekivao. I sada će mu to doći na naplatu.
Malo zna ili nema pojma
Jer teško je napisati nešto o Zoranu Milanoviću a ne sjetiti se jednog od njegovih prvih javnih nastupa kao predsjednika SDP-a, još 2007. Riječ je o gostovanju na HTV-u kod Aleksandra Stankovića kada je tadašnja nova snaga SDP-a, kako su mu u javnosti tepali, gotovo na sva konkretna pitanja o gospodarstvu, gospodarskim planovima odgovarao s nemam pojma ili ne znam. Uostalom, ta je snimka i danas dostupna na You Tubeu pa je može svatko pogledati i uvjeriti se. A ako me pitate kakve to veze ima s njegovim današnjim vođenjem Vlade, odgovor je i dalje jednostavan.
Naime, Milanović je i danas ostao na toj razini, on i dalje nema pojma i ne zna. A to smo svi osjetili na svojoj koži. SDP možda računa na kratko pamćenje naroda i možda ima tu nešto i istine ali to kratko pamćenje ovaj put ne će podmiriti dugove na računima i poplaćati režije. Kao što ne će otvoriti nova radna mjesta i pokrenuti hrvatsko gospodarstvo.
Narod to zna i tu mu nikakav PR ne može pomoći.