Silvana Oruč Ivoš: Milanovićev Occupy

Occupy Croatia, koja bešćutno kreće na invalide, izgubila je svaki kredibilitet da se naziva nevladinom udrugom i da kažu mi smo 99 posto. Jer nisu! I ne samo to. Occupy Croatia je ispostava Zorana Milanovića i Predraga Matića koji nemaju niti volje niti mudrosti riješiti problem branitelja

Piše: Silvana Oruč-Ivoš

„Dao bih svoj život za Zorana Milanovića, a pogotovo za Predraga Matića!“ Uzbuđeno je to uzviknuo stanoviti Marko Grahovac jedan od organizatora famoznog prošlotjednog antiprosvjeda protiv branitelja i zapravo rekao pravu istinu o razlozima tog, doduše ne baš brojnog, marša protiv stopostotnih invalida Domovinskog rata.

Jednostavno je, oni koji bi poginuli za Milanovića, kao i spomenuti Grahovac htjeli su doći u Savsku i prosvjedovati protiv onih koji su već, doslovno, dali dijelove svog tijela i koji su već stavili svoj život na raspolaganje Domovini. Pa i takvoj  Domovini u kojoj će raznorazni grahovci moći nesmetano prosvjedovati. No, najbolje je pustiti Grahovca na miru i zaželjeti mu sreću u SDP-u u koji je najavio ekspresno učlanjenje.

Teško je zapravo uopće shvatiti motive onih koji su se nakon višednevnog pozivanja na taj famozni marš uputili prema braniteljima među kojima je veliki (ili  najveći) broj stopostotnih invalida. Jesu li ih htjeli vrijeđati ili, ne daj Bože, fizički napasti? Teško je sada bilo što konkretnije reći o namjeri antiprosvjednika jer, srećom, do bliskog kontakta nije došlo?!

No,  teško je ne primijetiti nekoliko činjenica koje nemilosrdno bodu oči. Prvo, čitajući reakcije i izjave tzv. antiprosvjednika osim bespotrebne ideološke mržnje prema onima koji ne misle isto odmah se vidi da su nezaposleni, da žive na teret roditeljima, da nisu zadovoljni gospodarskom i socijalnom situacijom u državi… Upravo zbog toga legitimno se zapitati: Pa kakve onda njihov prosvjed ima veze ima s hrvatskim braniteljima?!

Drugo, formalno je na spomenuti marš pozvala udruga Occupy Croatia i nazvala ga je prosvjedom protiv šatoraša, što se može vidjeti na njihovim web stranicama. Nevladina udruga Occupy nije nikakav hrvatski izum, već međunarodni pokret. Krenuo je s Wall Streeta pod nazivom Occupy Wall Street još 2011., a danas se u cijelom svijetu bori protiv velikih moćnika. Od bankara preko okrutnih kapitalista do bešćutnih korporacija, riječju protiv svih onih koji su doveli do socijalne i ekonomske nejednakosti u svijetu.

U SAD-u Occupy ima parolu  Mi smo 99% i odnosi se na činjenicu da samo jedan posto stanovništva pripada skupini najbogatijih, odnosno onih koji kroje sudbinu svih ostalih. To više, ne mogu se načuditi motivima vođa domaćeg Occupya koji su poveli rat s iznimno osjetljivom skupinom hrvatskog društva.

Umjesto da prosvjeduju zbog surove politike aktualne vlasti zbog kojih smo došli do ekonomskog i socijalnog ruba, što je rezultiralo time da danas visoko obrazovani mladi ljudi masovno napuštaju zemlju, da se u područnim uredima Zavoda za zapošljavanje stvaraju repovi kao da se nešto besplatno dijeli, da  gotovo 60.000 djece svakodnevno u školu idu gladna, Occupy Croatia se okomio na ratne vojne invalide?! U krajnjem slučaju bune se protiv ljudi koji ama baš nimalo nisu krivi što su mirovine niske, što BDP pada već 11 kvartala za redom, što cijene nafte divljaju ili što svi skupa teško otplaćujemo kredite.

Upravo zbog tih razloga Occupy Croatia, koja se bešćutno kreće na invalide, izgubila je svaki kredibilitet da se naziva nevladinom udrugom i da kažu mi smo 99 posto. Jer nisu! I ne samo to. Occupy Croatia je ispostava Zorana Milanovića i Predraga Matića koji nemaju niti volje niti mudrosti riješiti problem branitelja. Pa zato, uz pomoć marginalnih skupina, pokušavaju izvesti bočne udarce na branitelje invalide koji valjda u demokratskoj državi za koju su se borili imaju pravo na mirni prosvjed.

Činjenice su sljedeće: Ni Milanović, niti Matić nisu ni pokušali kulturno i službeno sjesti s braniteljima stopostotnim invalidnima i vidjeti u čemu je problem. Vidjeti što ih tišti i kako im mogu pomoći. Umjesto toga odabrali su medijsko prepucavanje, spinove i izrugivanje onima koji su, ako ćemo biti otvoreni, zaslužni zbog toga što Milanović može sjediti u fotelji hrvatskog premijera. Zaslužni su i zato da ministru hrvatskih branitelja svakog prvog u mjesecu “sjedne” plaća na bankovni račun iako bi plaću trebao zaraditi štiteći prava branitelja.

Umjesto javnih i službenih razgovora, što je uzus u demokratskom i civiliziranom svijetu, ministar branitelja odabrao je to da u svoje Ministarstvo ulazi i izlazi skrivajući se po sporednim ulazima i okolnim prolazima i traži način kako u javnosti što više oblatiti stopostotne invalide koji, već četiri mjeseca, po najgoroj hladnoći žive i umiru  na pločniku ispred njegova toplog kabineta.

I onda kao da to nije dosta, još im po medijima, uz prešutno odobravanje svog šefa Milanovića, nabraja koje sve povlastice imaju zbog toga što su nepokretni, bez vida, ruku ili nogu. Zato moram citirati Antu Deura, predsjednika Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojba, koji je u razgovoru za Hrvatsko slovo prije koji tjedan kazao kako nitko nije smetao ni Milanoviću da devedesetih krene u borbu za te famozne povlastice umjesto što je gradio osobnu političku karijeru, učio strane jezike i trenirao boks.

Kad već to nije napravio onda bi bilo vrijeme da počne raditi ono zbog čega je izabran i plaćen. A to je da napokon učini nešto da se domaća ekonomija prestane svrstavati među deset najgorih na svijetu. Možda njemu ne smeta biti premijerom države u kojoj je postalo najvećim luksuzom imati prosječnu plaću, ali sve je više onih kojima smeta imati takvog premijera. Zato bi bilo bolje da se umjesto bočnih udaraca prema najosjetljivijim skupinama, a stopostotni invalidi to jesu, uhvati posla i zaradi svoju plaću.