Silvana Oruč Ivoš: Milanovićeva politika Hrvatsku ostavlja na političkom Balkanu

Milanović se hvalio kako ga podupiru Merkel i papa Franjo, a HDZ-u imputirao da je u kombinaciji s Mađarskom i Srbijom, no Karamarka prima Angela Merkel i daje mu bezrezervnu potporu.

Prvi put nakon pada komunizma 1989. jedna stranka u Poljskoj imat će natpolovičnu većinu u oba doma poljskog parlamenta Sejma. Konzervativna stranka nacionalnih suverenista Pravo i pravednost, zahvaljujući pobjedi na, u prošlu nedjelju, održanim izborima, samostalno će formirati vladu.

Spomenuta uvjerljiva  pobjeda Prava i pravednosti znakovita je iz više razloga. Jedan od najvažnijih svakako je taj što se dogodila u jeku migracijske krize koja potresa Europu i samim tim snažno je utjecala i na rezultate izbora. Iako se i donedavno vladajuća Građanska platforma protivila prihvatu useljenika s Bliskog istoka, dužnosnici Prava i pravednosti u kampanji su isticali još  odlučnije zagovaranje takve politike.

Tako je nova poljska vlast već prema Europskoj uniji najavila znatno jaču potporu politici madžarske vlade i premijera Viktora Orbana, a koja se nedvosmisleno protivi prihvaćanju muslimanskih migranata s Bliskog istoka. Orbanova stajališta ne odnose se samo na Mađarsku već i na cijelu Europu, što je u jednom dijelu europske političke javnosti izazvalo brojne kontroverzije i prijepore, dok drugi dio snažno podupire i zagovara upravo takav pristup.

Pobjedu Prava i Pravednosti nadalje treba iščitavati i u svjetlu izjava još uvijek najutjecajnijeg političara te stranke Jaroslawa Kaczynskog, koji je i u kampanji jasno poručio da je Europa „dominantno kršćanski dio našeg kontinenta, prostor koji pripada njegovim autohtonim narodima i njihovim državama koje se stoljećima vrijedno izgrađuju a da u tom procesu nisu nikada kolonizirale druge dijelove svijeta. Srednja Europa stoga ima puno moralno pravo odbiti pokušaje koloniziranja vlastitih država i urušavanja izgrađene razine nacionalne homogenosti i etničke kohezije pod bilo kojim izgovorom“.

Takvu politiku treba promatrati i u kontekstu promjene odnosa prema emigrantima s Bliskog istoka u cijeloj srednjoj Europi, a posebice Njemačkoj koja već uvelike izražava zabrinutost zbog prevelikog priljeva useljenika. Uostalom i Nijemci su posljednjih mjesec dana radikalno promijenili gledišta o migracijskog krizi i postotak onih koji se boje priljeva porastao je na više od 51 posto. Sve su glasnije poruke da će vraćati ekonomske emigrante, koji su prema procjenama – većina.

Njemački parlament je većinskim glasovima zastupnika demokršćansko-socijaldemokratske koalicije Angele Merkel odobrio brojne promjene zakona o azilu koji sadrži mjere olakšanog protjerivanja osoba kojima je odbijen zahtjev za azilom te mjere kojima se potiče integracija izbjeglica s dugoročnom perspektivom boravka u Njemačkoj. Osobama kojima je odbijeno pravo na azil i koje odbiju dobrovoljan odlazak bit će uskraćene socijalne povlastice i financijska pomoć što je bio jedan od glavnih aduta migranata koji su hrlili u Njemačku.

Hrvatska se pod Milanovićevom vladom apsolutno nije snašla u svim tim zbivanjima. Koliko god se u pojedinim trenutcima, zahvaljujući solidnom PR-u, činilo da Milanović i njegovi ministri događaje drže pod nadzorom, stvarnost ih snažno demantira. Zahvaljujući nesnalaženju, neorganiziranosti, a onda i popriličnoj bahatosti, Hrvatska je postala talac Milanovićevih frustracija i nesposobnosti.

Milanović je, kad je u pitanju migracijska kriza, gotovo sve napravio krivo. Od prvog dana kada je tvrdio da izbjeglica u Hrvatskoj ne će ni biti do svađe sa susjedima koji su se pridržavali odredba o zaštiti schengenskih granica. Milanović je optuživao sve one, ponajprije HDZ i Karamarka koji su upozoravali na problem migranata – da su histerični i da bezrazložno šire paniku, a danas ni sam ne zna kako riješiti problem.

Hvalio se kako ga podupiru Merkel i papa Franjo, dok je HDZ-u imputirao da je u kombinaciji s Mađarskom i Srbijom, no danas upravo Karamarka prima Angela Merkel i daje mu bezrezervnu potporu.

Hvalio se svojim planovima i tvrdio da nadzire situaciju, a danas su se oni urušili kao kula od karata dok se na Hrvatsku gleda kao na problem jer namjerno ruši schengenske granice. Jer kako drukčije nazvati tjeranje migranata preko Sutle, na divlje, u Sloveniju, što je Europa s gnušanjem osudila.

Uostalom, najbolji dokaz propasti i štetnosti te i takve Milanovićeve konfliktne politike su policajci Frontexa koji će odraditi ono što on nije želio. Milanović i njegova politika uspjet će samo u tome da se Hrvatskoj dugoročno blokira ulazak u Schengen pa da ostane na tzv. političkom Balkanu. Odnosno da novoj vladi ostavi ozbiljan problem.