Silvana Oruč Ivoš: Milanoviću, koliko košta kilo obećanja?

Milanović ima veliki ulog i sasvim je sigurno da će sve poduzeti da ostane u Banskim dvorima. Uostalom na svojoj koži ima dobro iskustvo. Vjerojatno nije zaboravio 2007. kad mu je pobjeda bila nadomak ruke i kad ju je ispustio na samoj ciljnoj liniji.

Piše: Silvana Oruč Ivoš

To što iza sebe doslovno ostavlja spaljeno gospodarstvo, što problem iznimne nezaposlenosti rješava iseljavanjem, što je državu maksimalno zadužio očito mu ne smeta previše. Populističke mjere koje uglavnom bolje zvuče nego što daju rezultate njegov su novi adut.

Nema sumnje u to da će Milanović učiniti sve da ostane na vlasti. Ako treba, iz čangrizavog i bahatog političara pretvorit će se u čovjeka koji se brine o svojim građanima. Zato donosi odluke o oprostu dugova, odnosno produljuje rok za oprost dugova, najavljuje smanjivanje poreza na plaće, smanjuje zatezne kamate za građane s 12,14 na 8,14 posto, donosi odluku da će isplaćivati tri minimalca radnicima u blokiranim tvrtkama, subvencionira poslodavce koji zaposle mlade do 30 godina, starijima od pedeset nudi porezne olakšice, invalidima je vratio pravo na 800 kuna doplatka, Ministarstvo obrazovanja financirat će s 50 posto siromašnim učenicima udžbenike, vraća poticaje na stambenu štednju, sufinancira energetsku obnovu obiteljskih kuća, subvencionira kupnju energetski učinkovitih kućanskih aparata… Ima još toga.

Prošle godine ismijavao je dr. Tuđmana

Milanović je promijenio i svoju retoriku. Sada mu je najednom dobar Franjo Tuđman i nema nikakvih problema da se po prvom hrvatskom predsjedniku nazove neki veći zagrebački trg ili zračna luka. Prije samo godinu dana takvo što ne samo da Milanović ne bi izgovorio, nego bi, vrlo vjerojatno, sve ismijao.

Ali sad je kampanja. Milanović ima veliki ulog i sasvim je sigurno da će sve poduzeti da ostane u Banskim dvorima. Uostalom na svojoj koži ima dobro iskustvo. Vjerojatno nije zaboravio 2007. kada mu je pobjeda bila nadomak ruke i kad ju je ispustio na samoj ciljnoj liniji. A politika je uglavnom percepcija, a na tom je području sve moguće i to je karta na koju Milanović vrlo ozbiljno igra. Normalno je da se svaka vlada u posljednjoj godini mandata želi prikazati ljepšom i pametnijom nego što to jest, ali što je previše, previše je.

Ipak, znakovito je da su mjere koje predlaže isključivo dokaz Milanovićeva, odnosno vladinog, neuspjeha. Jer, uglavnom je riječ o socijalnim mjerama i mjerama za gašenje požara u kojeg nas je uglavnom posljednje tri i pol godine malo po malo pobacala Milanovićeva Vlada. Samim tim one su ponajprije dokaz njegova licemjerja što ga ni jedna populistička karta ne može skriti.

Ustavni sud Milanki je ukinuo Obiteljski zakon

Do koje mjere to ide možda je najbolji primjer ministrice Opačić koja je nedavno najavila cijeli niz pozitivnih demografskih mjera i to lijepo plasirala u javnost. Dakako, kada će te mjere biti provedene i kojim sredstvima ni riječi. Važno je samo zamazati oči. Zapravo je stravično to što je ova Vlada najprije potakla, a onda i podržala egzodus mladih i visokoobrazovanih ljudi u inozemstvo, lošom gospodarskom politikom uništila demografsku sliku, a onda nekoliko mjeseci prije kraja mandata kao nude jake demografske mjere. Inače, ministrica Opačić je tijekom mandata bez javne rasprave i slušanja struke donijela novi Obiteljski zakon, a o njegovoj kvaliteti najbolju ocjenu je dao Ustavni sud tako da ga je – ukinuo.

Ili recimo, ministar Varga. Čovjek koji je zamislio ministarstvo kao svoj servis pa je sam sebi isplatio nekoliko honorara, u međuvremenu je otišao na skijanje službenim automobilom, a zakon o zdravstvenoj zaštiti koji je mjesecima nametao, ovih je dana sam povukao. No nije predložio ama baš ni jednu mjeru da zaustavi odlazak liječnika iz Hrvatske. Samo u prvih deset mjeseci Vargina mandata Hrvatsku je napustilo 150 liječnika, a sad je situacija još gora.

Zmajlović je ipak rekorder

Ministar Zmajlović je rekorder. Preselio je svoje ministarstvo na skupu i luksuznu lokaciju, lagao javnost da je sve jeftinije, a kada je razotkriven – nikome ništa. I dalje koristi luksuznu kupaonicu koju je sam sebi naručio da bude u sastavu ureda. Isti taj ministar prije godinu dana nezakonito je dao dozvolu tvornici cementa Cemex da spaljuje ni manje  ni više nego uvezeno smeće u srcu Dalmacije, na samoj obali.

Oglušio se na upozorenja da bi posljedica spaljivanja smeća bilo ispuštanje u zrak opasnog otrova dioksina čime bi se izravno dovelo u pitanje zdravlje 350.000 stanovnika Splita, Kaštela, Solina, Klisa, Trogira, Čiova… Upravni sud je ovih dana donio konačnu presudu i zabranio spaljivanje smeća, odnosno poništio Zmajlovićevu odluku. Bilo koji ministar u uređene i kulturne vlade isti bi čas dao ostavku i ispričao se. No, ne i kod nas.

Povjerenstvo za sukob interesa već je prijavilo gotovo sve Milanovićeve ministre – Grčića, Marasa, Lalovca, Vrdoljaka, Mrak-Taritaš, Miljanića, Šipuša i Lorencina, ali njima čak nije ni neugodno a kamoli da podnesu ostavku.

U međuvremenu dok se oni bave sobom, Hrvatska i materijalno duhovno tone. Jedino ima dovoljno obećanja. Pitanje po kojoj cijeni?!

Foto:gov.hr