Silvana Oruč Ivoš: Promjena teritorijalnog ustroja nije dnevnopolitička tema

KOLIKO bi ozbiljna reforma teritorijalnog ustroja bila  složen politički proces najbolje ilustrira podatak da većina europskih država nije u značajnoj mjeri mijenjala svoj unutarnji teritorijalni ustroj dulje od pedeset godina. Štoviše, mnoge to nisu učinile još od kraja 19. stoljeća

Piše: Silvana Oruč Ivoš

No, nije tajna da su hrvatske županije, koje su ovom obliku formirane u Tuđmanovo vrijeme, mnogima  trn u oku. Različiti su motivi onih koji inzistiraju da se one ukinu pa se tako spominje činjenica da većinu njih „drži“ HDZ. Međutim, postoje povijesni i nacionalni, ali i geografski razlozi zbog kojih je puno pametnije da županije ostanu u sadašnjem obliku. Ponajprije je riječ o tome da one imaju izgrađen identitet, prihvaćene su u narodu i što je najvažnije njima je omogućen jednak razvoj svih krajeva.

Ključno je pitanje kakav bi teritorijalni ustroj zamijenio županije? Podjela na regije? Na njih pet ili sedam?! U tom slučaju po kojem kriteriju bi se krojile regije i koja bi bila njihova sjedišta? Koji bi to bio kriterij po kojem se jedna županija gasi i pripaja drugoj? Kako god bilo da se takvo što dogodi, mogli bismo očekivati golemo nezadovoljstvo sadašnjih županija i njihovih središta koja ne bi to ostala po novom modelu.

Na primjer, u nekakvoj dalmatinskoj regiji, Dubrovnik, čiji se povijesni grb Dubrovačke Republike nalazi i u hrvatskom grbu, teško da bi ostao središtem. Nije teško zamisliti što bi to značilo za stanovnike juga Hrvatske koji zbog činjenice da kopnom nisu spojeni s maticom, već sada imaju ozbiljne probleme. Ili kako bi se gledalo na to da bi Istra bila pripojena nekoj drugoj regiji i da bi njezin identitet bio utopljen. Štoviše, aktualni istarski župan već sada upozorava da je protiv toga. Ono što mnogi kritičari županija namjerno prešućuju jest to da postojeći model  omogućuje svim dijelovima Hrvatske da se ravnomjerno razvijaju.

Nije točna ni tvrdnja s kojom kritičari županija rado barataju, da i u drugim europskim državama ne postoje teritorijalne podjele slične podjelama u Hrvatskoj. Štoviše velika većina europskih država (Finska, Norveška, Irska, Albanija, Bugarska) sa sličnim brojem stanovnika kao i Hrvatska dijele se na, po veličini, slične jedinice. A one veće države poput Njemačke i Italije, pak, na nižoj razini imaju sličnu ili podjelu na još manje jedinice nego što su to hrvatske županije.

Dakle, uvjeravanja onih koji žele na silu dokazati kako su županije nekakav hrvatski izum i kako razvijenije i bogatije države to sebi ne bi dopustile jednostavno ne drže vodu. Dobar je primjer Irska koja godinama bilježi veliki ili najveći gospodarski rast među državama u Europi.  Irska sa 4.5 milijuna stanovnika ima čak 26 županija. Norveška, primjerice,  ima nešto manje od 5 milijuna stanovnika, a podijeljena je na 19 županija.  A takvih je primjera još.

Jednako su tako potpuno promašeni zahtjevi da se u Hrvatskoj uspostave regije a po uzoru na, primjerice, njemačke ili talijanske. Naime, riječ je o regijama koje same imaju više stanovništva nego cijela Hrvatska. Samo u Bavarskoj je 13 milijuna stanovnika. No,  u konačnici i te su regije  podijeljene na manje teritorijalne jedinice – okruge u Njemačkoj ili provincije u Italiji.

Uz te argumente, pitanje je koliko bi bilo uopće korisno ili pametno u teškoj i ozbiljnoj gospodarskoj situaciji, a u kakvoj se sada Hrvatska nalazi, kretati u reorganizaciju teritorijalnog ustroja.

Naime, takvo što bi bio veoma skup šport s neizvjesnim ishodom. Ozbiljna reforma bila bi i složen politički proces što znači da bi se sasvim sigurno jedno vrijeme utrošilo na rasprave i analize, što nije pametno činiti iz isključivo dnevnopolitičkih razloga. O kakvom složenom postupku je riječ možda najbolje ilustrira podatak da većina europskih država nije u značajnoj mjeri mijenjala svoj unutarnji teritorijalni ustroj dulje od pedeset godina.

Štoviše, mnoge to nisu učinile još od kraja 19. stoljeća. Dakako, u to ne spadaju države koje su početkom devedesetih, nakon propasti komunizma, usvojile nove teritorijalne podjele.

Najčešća kritika koju upućuju zagovornici ukidanja županija i uvođenja podjele na pet regija je da će se njihovim ukidanjem uštedjeti. No, čak i takvo što je na klimavim nogama. Dakako, za poboljšanje uvijek ima prostora pa tako i  županijama. Može se govoriti o njihovoj boljoj učinkovitosti ili smanjivanju nekih troškova ali i tu se moramo kloniti paušalnih ocjena.

Naime, nesporna je činjenica da su županije najčešći korisnici europskih fondova, odnosno nositelji regionalnog razvoja. Čak ni tvrdnja da županije zapošljavaju previše ljudi ne drži vodu jer je u svim županijama zajedno zaposleno oko 2000 zaposlenika. Za usporedbu u uredima državne uprave,  raspoređeno po županijama, zaposleno je gotovo 3000 ljudi. Dakle, reorganizacije treba biti, ali na nekim drugim područjima.

Rječju, po svim dostupnim analizama,  regije ne bi donijele veliku ili veću uštedu, ali bi donijele podjele i teško bi osigurale ravnomjeran razvoj svih dijelova Hrvatske, što bi u konačnici opet izazivalo nesnošljivost i nezadovoljstvo.

Foto:kobas.hr