Aktualni premijer i nekoliko njegovih stranačkih uzdanica još jednom su pokazali svu svoju bešćutnost i političku isključivost te nesnošljjivost prema svemu što je drukčije.
![silvana_oruc_ivos-11111111[1]](https://www.maxportal.hr/wp-content/uploads/2015/04/silvana_oruc_ivos-1111111111.jpg)
Piše: Silvana Oruč Ivoš
Za Peđu Grbina komemoracija u Bleiburgu je žalovanje za propalom državom, a za Milanovića tamo se ne odaje počast žrtvama nego jednoj vojsci!
Navikli smo svašta čuti od premijera – pa i to da otvoreno nezaposlenima daje savjete da se uključe u politiku, valjda kako bi im njihovi ministri mogli na ulici uvidom u člansku iskaznicu SDP-a dati posao – ali ovo je previše. Jer ovime je prekršio najmanje desetak stavaka Konvencije UN-a o ljudskim pravima koje od demokratskog svijeta traže pravo na pošteno suđenje bez obzira na ideologiju te pravo svake žrtve na dostojan pogreb i obilježavanje grobnog mjesta. Ali najviše je rekao o sebi i svojoj ideološkoj zadrtosti.
Jer, što drugo reći za one koji ustaškim dernekom nazivaju svetu misu i molitvu za žrtve. Kako nazvati one koji iskazivanje počasti nedužnim žrtvama, majkama s djecom i pripadnicima poražene vojske, mahom golobradim mladićima koji su ubijeni bez suđenja – nazivaju žalovanjem za propalom državom?! Pravdaju li takve spodobe način na koji je to napravljeno?! Pravdaju li pucnje mitraljezima po ženama, djeci i starcima?!
Danas je na tisuće stranica ispisanih svjedočanstava i provjerenih činjenica o tome što se događalo na Križnome putu. Eminentni svjetski povjesničari napisali su na desetke i desetke znanstvenih knjiga o tome, samo aktualni premijer po dolasku na vlast odmah ukida pokroviteljstvo Sabora nad obljetnicom u Bleiburgu.
Ne trebamo se bojati. Ni olovni komunizam nije uspio zaustaviti istinu pa to ne će poći za rukom ni Milanovićevim istomišljenicima bez obzira na zadatak koji imaju. Evo, dio medija nad kojima aktualna vlast ima utjecaj, po uhodanom običaju, uporno je izvještavao da se ove godine na Bleiburgu okupilo tek 25.000 ljudi. Austrijska policija, pak, izašla je sa službenim podatkom od 65.000.
I dok se naš premijer srami, slovenski premijer ovih dana obećava da će istražiti preostale jame i da se njegova vlada slaže s dostojnim pokopom svih mrtvih, nastradalih u obračunima u II. svjetskom ratu i poratnim mjesecima, te da će u okviru toga na dostojan način obilježiti i masovnu grobnicu u napuštenom rudniku Huda jama blizu Laškoga, koji je otvoren 2009. i gdje je do sada pronađeno oko 3000 žrtava poratnih likvidacija, uglavnom Hrvata. U Sloveniji ima još oko 600 masovnih grobišta u kojima su žrtve jugoslavenskih partizana.
U Hrvatskoj interesa da se konačno prihvati istina – osim nekoliko pojedinaca među kojima ima i mladih i pametnih ljudi kao što je znanstvenica Bruna Esih koja je ove godine bila predsjedničina izaslanica na Bleiburgu – gotovo da i nema. No kad-tad će se i to promijeniti, Hrvatska će kao članica Europske unije morati osuditi one koji su ubijali u ime Partije, kao i totalitarni komunistički režim.
Naprotiv, u Hrvatskoj su još uvijek jake snage koje stvaraju klimu kako je fašizam još živ, a taj je fašizam, po njima, sve što u sebi ima riječ H, sve domoljubno, sve katoličko i sve tradicionalno. U Hrvatskoj je jednostavno lako postati fašistom i samo ako si glasovao da je brak zajednica žene i muškarca.
Nisam pretjerala. To prokazivanje fašista već je postalo karikaturalno. Evo, nakon nekakve lige antifašista koja je prepuna bivših komunista sada i novi biser. Ovogodišnja parada ponosa u Zagrebu, a to je, za one koji ne znaju, mirna povorka u kojoj naši sugrađani istospolne seksualne orijentacije prolaze gradom, ide pod nazivom „Glasnije i hrabrije: Antifašizam – bez kompromisa“.
Organizatori kažu kako ne žele više mirno stajati i šutke gledati kako se u javnosti promovira isključivost, šovinizam, brojenje krvnih zrnaca, jednoumlje, nasilje, ustašovanje i fašizam. E sad, Hrvatska je, srećom, a zahvaljujući prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, demokratska pa moramo tolerirati sve naše sugrađane koji žele nešto poručiti i takvom javnom paradom. Ali moram priznati da me naziv parade nasmijao do suza.
Jer očito naši sugrađani istospolne seksualne orijentacije koji se bore protiv nekakvog fašizma pa žale za nekakvim bivšim tobože antifašističkim vremenima, a koji su zapravo bili komunistička diktatura, nemaju pojma o čemu govore.
U tim nostalgičnim vremenima drugovi nisu imali sluha za takve spolne sklonosti i nazivali su ga protuprirodnim bludom. I kažnjavali zatvorom, a u ratu strijeljanjem. Za istospolnu seksualnu sklonost postojala je dijagnoza i ona se liječila na psihijatrijskim ustanovama. No, činjenice ionako nisu bitne, a cilj novokomponiranih antifašista je uvijek isti!
