U posljednjih četiri godine, svjedoci smo posve novih i “originalnih” vrsta “performansa” na javnim mjestima, a u kojima se rabe kante i to s fekalijama (iliti izmetom – da ne budemo baš do kraja vulgarni).
Bješe to (čini mi se) u veljači 2014., kad je puna kanta fekalija završila na glavi našeg poznatog književnika Ante Tomića Krnje (ovo “Krnjo” mu dali njegovi iz Prološca, po liku kojega pale za fašnik) i to okrenuta dnom prema nebu – dakle, sadržaj se (po sili gravitacije) izlio izravno na pametnu glavu našega Krnje nacionale i to upravo kad je naručio kavu, protegnuo se, otro dlanovima krmeljive oči i naumio pripaliti prvu jutarnju pljugu.
I bogme se Hrvatska dobrano zatresla, od Splita do Zagreba i uokolo…
A stigla vijest (tko zna kojim sve kanalima) i do U. S. State Departmenta (jes vala!) i ne samo da je stigla tamo, nego su Krnjo (iliti A. Tomić – kako vam draže) završili i u posebnom izvješću spomenutog State Departmenta U.S. Hrvatskoj se dobro “natraljao nos” zbog “kršenja ljudskih prava” i “gušenja medijskih sloboda”. Jer atak na Krnju agresija je na sve slobodno i demokratske što se miče po zemlji Hrvatskoj?
I tako Krnjo koji ne smije u Proložac svojim zemljacima na oči ni za živu glavu, jer i njih i nas godinama zapljuskuje tonama fekalija iz kolumni i knjiga što ih piše, postade “mučenik” i “žrtva” hrvatskog “primitivizma” protkanog “desničarsko-fašističko-ustaškom” nesnošljivošću.
Dakako, podučiše nas “demokraciji” i “ljudskim pravima” (po tko zna koji put) Ameri kod kojih je rasizam danas jednako razvije kao i prije 300 godina (što nam uporno dokazuju – mada već odavno znamo, postojanjem Ku Klux Klana i odnosima prema crncima, budući da svako malo po kojeg maloljetnika crne boje kože policajci liše života). Aha, to nije rasizam i kršenje ljudskih prava, a kanta koja je završila na Krnjinoj glavi jest!
Uglavnom, Krnjini zemljaci se umiriti i “pameti dozvati” ne dadoše pa odmah slijedeće (2015. godine) usred Prološca zapališe lutku s njegovim likom (faca, šešir, cigar, duga nosina, sve original Krnjino, ko skenirano!), doduše za fašnik (ili mesopust), ali ipak!? Sramota!
Diže se Hrvatska opet u zaštitu “slobode izražavanja” koja je bila ozbiljno narušena ovim činom. I valjaju se ove afere do dan-danas, što po Hrvatskoj, što po U.S.A.
Neke druge kante, sasvim slične Krnjinoj i ispunjene istim sadržajem (dakle, fekalijama ljudskog porijekla), imaju, međutim i posve drugačije konotacije.
Vjerovali ili ne, one koje se istresaju pred DORH-om ili Vladom (na Markovu trgu), izraz su “slobode” i “pravednog revolta” i tu nema ni naznaka bilo kakve društvene osude.
I sad će, naravno, neki pomisliti kako ja branim Cvitana, Bajića, Plenkovića ili njegove ministre. I napadam možda “slobodnu novinarku” Ivu Anzulović koja se bori za očuvanje “lika i djela” pokojnih perjanica anarho-liberalno-komunističkog medijskog taloga Predraga Lucića i Jasne Babić – usput, dakako i protiv “bande razbojničke” (oličene u aktualnoj vlasti) koja “pljačka” što god takne, od “Agrokora” preko “Uljanika” i “3 maja” do štediša, dužnika koji su uzimali kredite, građana pod ovrhom, blokiranih itd., itd. (još ih, čini mi se, nisu optužili jedino za pljačku “Karitasa” – ali doći će i to na red).
Nije mi ni nakraj pameti. Samo se pitam kako to slične kante s istim sadržajem imaju potpuno drugačiji tretman i posve različite konotacije i posljedice.
I dalje sam uvjeren da je u sva tri slučaja posrijedi primitivizam najniže vrste (kako kod Krnje, tako i u preostala dva), ali sam se upravo ovih dana počeo preispitivati. Da ipak ne griješim u nečemu?
Zlatko Pinter/foto:pxll
