STEVO CULEJ je ostao bez saborskog imuniteta kako bi sudski odgovarao za navodno izazivanje nereda u Vukovaru.
Nekoliko dana prije Marijan Živković se morao neuračunljivošću čupati od osuđujuće kazne za uklanjanje dvopisanih ćiriličnih natpisnih ploča sa zgrada Vukovara.
Marijan je otac dvojice poginulih hrvatskih dragovoljaca, pametan, pribran, dosljedan i nepopustljiv. Uz njih je za različita „kaznena djela“ vezana za problematiku dvopisanih ploča optuženo i osuđeno 38 mahom dragovoljaca Domovinskog rata, teških invalida DR, stradalnika srpskih koncentracijskih logora… Optuženi i osuđeni u expresnom roku.
Osuđeni zbog zaštite zakonitosti i dostojanstva žrtve. Za velikosrpski ratni zločin nad Bogdanovcima i mnogim drugim mjestima, nakon 25 godina još nitko nije ni optužen…
Nažalost, hrvatski suverenisti izgleda slabo pamte činjenice koje su njima u korist, pa se tako Culej pred otvorenim lažima SDP-ovaca branio patetičnim, općim izjavama o Domovinskom ratu. Željko Glasnović očito nije bio informiran da će predmet biti na stolu Sabora, pa je uzalud pokušavao replicirati nizajući primjere raznih urota u hrvatskom društvu.
Tek u trećem javljanju za repliku uspio je prozboriti nešto o meritumu problema, no nepripremljeno i nesuvislo. Ostatak onih koji se zaklinju u suverenizam je sramotno šutio, umišljajući vlastitu mudrost.
Bilo je stravično gledati i slušati Bauka, Jovanovića i Stazića kako ih čereče bezočnim, jeftinim lažima. Bauk je uz nizove laži, slavodobitno postavljao pitanje zašto se tolerira preostale tri dvopisane ploče na zgradama Vukovara. Dvije na zgradi suda- odavno prekrivene naljepnicama hrvatske zastave nije spomenuo. Očito dobro upoznat s podmetnutim kukavičjim jajem, Bauk je računao na uobičajeno kukanje suverenista – nažalost to je i dočekao. Pa ih je nastavio veslati.
Evo činjenica koje su Bauk i jataci prešutjeli a svi znamo da ih znaju. Te činjenice svjedoče Baukove laži.
– Stožer za obranu hrvatskog Vukovara (SOHV) je osnovan u siječnju 2013., kako bi spriječio protuzakonito i protuustavno ćiriličenje Vukovara, javnom manifestacijom dvopisanih natpisnih ploča na zgradama Vukovara.
– Do rujna 2013. su mnoštvom dopisa i apela jasno dokazali da dvopisane natpisne ploče ne mogu na pročelja Vukovara jer to priječi čl.8 Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (UZoPNM). Također su uspjeli dokazati da je predmetna problematika u cijelosti pod ingerencijom lokalne zajednice sukladno UZoPNM i Zakonu o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina. (ZUJiPNM). Sabor (Leko) je sve inicijative za raspravu ignorirao ladicom i višegodišnjim ignoriranjem.
– SOHV uporno ističe da protiv manjinskih prava nemaju ništa, da su mnogi članovi SOHV pripadnici nacionalnih manjina, te da u Vukovaru srpska manjina nesmetano, godinama koristi 18 manjinskih prava. Uporno ukazuju da je ćiriličenje natpisnim pločama protuzakonito. U Zagreb dolazi 80 000 ljudi, prosvjedom zaštititi zakone i Vukovar.
– Vlada Zorana Milanovića u rujnu 2013., svjesno kršeći sve navedeno, juriša na žrtvu Vukovaraprotuzakonitim zapišavanjem vukovarskih zidova agresorskom simbolikom. Situacija prijeti ozbiljnom eskalacijom koju uspijeva spriječiti jedino razum i duboko domoljublje članova i simpatizera SOHV.
– Ustavni sud RH u kolovozu 2014., donosi Odluku kojom ne dopušta referendum ali u svim ostalim stavkama jasno daje za pravo navodima koje uporno promovira SOHV.
– Sukladno Odluci Ustavnog suda, vukovarsko gradsko vijeće donosi novi statut, usklađen s Odlukom Ustavnog suda. Ćirilične natpisne ploče, sukladno čl.8. UZoPNM i odluci Ustavnog suda nisu predviđene katalogom manjinskih prava.
Iz Odluke ustavnog suda
– da je Gradsko vijeće Grada Vukovara dužno u roku od jedne godine od dana objave ove odluke u “Narodnim novinama”, vodeći se člankom 6. Zakona o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina (“Narodne novine” broj 51/00. i 56/00. – ispr.), A U DUHU ČLANKA 8. USTAVNOG ZAKONA O PRAVIMA NACIONALNIH MANJINA (“Narodne novine” broj 155/02., 47/10. – odluka USRH, 80/10. i 93/11. – odluka USRH), u Statutu Grada Vukovara izrijekom propisati i urediti, za cijelo područje odnosno za pojedini dio ili pojedine dijelove područja Grada Vukovara, individualna prava pripadnika nacionalnih manjina na službenu uporabu svoga jezika i pisma TE JAVNOPRAVNE OBVEZE TIJELA DRŽAVNE I JAVNE VLASTI između onih navedenih u Zakonu o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina (“Narodne novine” broj 51/00. i 56/00. – ispr.) za koje smatra da odgovaraju životnim činjenicama i faktičnim okolnostima u Gradu Vukovaru, u opsegu koji ne ugrožava samu bit tih prava, a istodobno uvažava potrebe većinskog hrvatskog naroda koje izviru iz još uvijek živih posljedica velikosrpske agresije početkom 90-ih godina 20. stoljeća te potrebu pravednog i pravilnog tretmana srpske nacionalne manjine na području Grada Vukovara;
– 30.1. Sukladno tome, postoje samo dva individualna prava pripadnika nacionalnih manjina koja ulaze u okvir članka 12. stavka 2. Ustava, a koja prema ZUJiPNM-u moraju biti primijenjena na cijelom području općine odnosno grada i kojih se opseg ne smije smanjivati. To su:
– 1) pravo pripadnika nacionalnih manjina na služenje svojim jezikom u postupcima pred tijelima državne uprave prvog stupnja, pred ustrojstvenim jedinicama središnjih tijela državne uprave koja postupaju u prvom stupnju, pred sudbenim tijelima prvog stupnja, državnim odvjetništvima i državnim pravobraniteljstvima prvog stupnja, javnim bilježnicima i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti, a koji su ovlašteni postupati na području općine ili grada koji su u ravnopravnu službenu uporabu uveli manjinski jezik i pismo (članak 5. točka 3. ZUJiPNM-a), i – 2) pravo pripadnika nacionalnih manjina na dobivanje javnih isprava i na jeziku i pismu nacionalne manjine (članak 9. točka 1. i članak 18. stavak 1. točka 1. ZUJiPNM-a).
– 30.2. SVA OSTALA individualna prava pripadnika nacionalnih manjina na službenu uporabu svoga jezika i pisma, kao i SVE JAVNOPRAVNE OBVEZE TIJELA DRŽAVNE I JAVNE VLASTI koje su u vezi s tom uporabom navedene u ZUJiPNM-u, MOGU SE STATUTOM općine odnosno grada uvesti i samo na dijelu ili dijelovima područja općine odnosno grada, a SAMA PRAVA odnosno javnopravne obveze mogu biti “predviđeni” i u UŽEM OPSEGU od prava odnosno javnopravnih obveza utvrđenih ZUJiPNM-om,PA I ISKLJUČENI(TO JEST NEPREDVIĐENI)”).
Danas na zgradama Vukovara, nekim čudom, protuzakonito i protustatutarno, opstaju još 3 dvopisane ploče, zahvaljujući SDP-ovim pročelnicima institucija na kojima su postavljene. Bauk to jako dobro zna, jataci ga informiraju i rašomonsku situaciju jako dobro koristi.
Krivica za toleriranje nezakonitosti prvenstveno pripada nekolicini jugofilnih pročelnika institucija koje ignoriraju hrvatske zakone i odluke.
Odmah nakon njih krivicu nose gradonačelnik Penava i predsjednik Vijeća Gavrić, koji propuštaju, sukladno svojim nadležnostima, upozoriti iste da stanje prilagode zakonskim propisima, Statutu grada Vukovara i Odluci Ustavnog suda.
Ukoliko isti odbiju postupiti po zakonu i navedenim propisima, zakon bi po nalogu grada a o trošku kršitelja, morali provesti gradski komunalni redari. Tada bi Bauk morao konačno zašutjeti o svojoj, Milanovićevoj i Ostojićevoj životnoj sramoti.
U tekstu do sada, nisam naglašavo žrtvoslovnu i simboličku razinu ovoga bestijalnog mučenja hrvatskog, vukovarskog nacionalnog bića. Bauk i bratija je ne žele razumjeti – no to je njihova sramota.
A hrvatski suverenisti neka konačno počnu provoditi zakone i propise bez stranačkih politikantskih kompromisa, bez trulog i jalovog podilaženja bilo komu. Ili će ih razni mali Bauci nastaviti šamarati lažima, objedama i jeftinim konstrukcijama. A njima je poseban gušt šamarati baš Vukovar.
Željko Maršić-Zenga
