Srpski general o Kolindi: Ona je tipičan izdanak Tuđmanove politike

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. General Blagoje Grahovac, član je Savjetodavnog odbora međunarodnog instituta IFIMES, a 2015. godine u lipnju mjesecu pisao je geostratešku analizu pod naslovom „Biografije“ gdje donosi kriterije za dobru biografiju glavnih političkih aktera bivše Jugoslavije.

Utjecajni članovi IFIMES-a i su Stjepan Mesić i Budimir Lončar uz plejadu visokih političkih dužnosnika koji nisu prežalili raspad Jugoslavije. Geostrateške analize generala Grahovca i IFIMES-a visoko su relevantne u međunarodnim krugovima i one se pažljivo analiziraju.

General Blagoje Grahovac piše:

„Peti kriterij za dobru biografiju je da političar posjeduje dvije temeljne europske vrijednosti, a to su antifašizam i poštovanje različitosti. Tuđman je od početnog antifašiste, u svojoj drugoj dobi provodio opću fašizaciju Hrvatske. Tipičan politički proizvod „tuđmanizacije“ su Kolinda Grabar-Kitarović i Tomislav Karamarko, dok su političke žrtve tog procesa već osvjedočeni antifašisti Ivo Josipović i Zoran Milanović“.

Blagoje Grahovac nadalje tvrdi:

Prije šest godina javno sam iznio stav da nema mira na Balkanu dok od svih državnih i političkih funkcija ne budu odmaknuti Silvio Berlusconi, Ivo Sanader, Milo Đukanović, Hašim Tači, Nikola Gruevski i Tomislav Karamarko za koga je tada malo tko i čuo.

Očekivao sam da će procesi brže ići, ali, iako usporeno, ipak idu. Do sada su otišla dvojica, do kraja ove godine će otići jedan, a do kraja 2016.godine će otići još dvojica. Proces ipak ide. Nastupa period velikih problema za Tomislava Karamarka“.

S obzirom da je General Grahovac „Biografije“ pisao u Ljubljani/Podgorici, 12.lipnja 2015. godine kristalno je jasno da je predvidio rušenje „ mutavog ustaše“ Tomislava Karamarka.

General Blagoje Grahovac još radikalnije naglašava svoje pro jugoslavenske ideje u analizi pod naslovom „Lomljenje unikatnog dragulja, Jugoslavije“. Donosim Vam kratki i najvažniji citat:
„Ako se ne ukroti svevlašće ratnih političkih partija, antifašistički ustanak naroda će biti neizbježan! Nužno je zabraniti rad partija koje su najodgovornije za najveći zločin u Europi poslije Drugog svjetskog rata, a to je razbijanje Jugoslavije. Tu odgovornost nose mnoge institucije i pojedinci iz međunarodne zajednice. Vrijeme utvrđivanja te odgovornosti neminovno dolazi“!

Sve što je Blagoje Grahovac „proročanski“ predvidio ili bolje rečeno IFIMES isplanirao, događalo se pred našim očima. Ako se sve dogodilo kako IFIMES planira, možemo li uopće zamisliti koju snagu ima ta utjecajna neojugoslavenska grupacija? Gdje je kraj toj mreži gremija u kojoj sudjeluju hrvatski kreatori novog regiona Stjepan Mesić i Budimir Lončar?

Logično je zaključiti, analogno analitičkim „procjenama“ Mesića i Grahovca da ti isti monstrumi, koji urotnički i planski skidaju političke glave imaju i moć postaviti one glave koje misle kao oni, koje misle globalno, jugoslavenski, antifašistički?

Od Grahovčevih označenih meta predviđenih za likvidaciju u Hrvatskoj je jedino još uvijek poluživa, ali dobrano izmasakrirana predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, kao vještica na čelu konzervativne oluje. Na agendi velike koalicije u Hrvatskoj na Pantovčaku po mišljenju IFIMES-ovih mađioničara mora sjediti projugoslavenski ljevičar Zoran Milanović koji će sa zadovoljstvom u svoj ured vratiti bistu druga JBT-a, a s još većim zadovoljstvom nakititi zagrebačke i hrvatske ulice simbolima tog jugoslavenskog zločinca i diktatora na putu u neku novu Jugoslaviju.

Onako usput, vratit će po noći ćirilicu u Vukovar i abolirati osuđene udbaške ubojice Perkovića i Mustaća čime će dokazati da je „Lex Perković ipak bio uspješan projekt!

Trebamo li onda uopće dodatno objašnjavati zašto Stjepan Mesić, Ivo Josipović, Zoran Milanović, Mrak Taritaš, Vesna Pusić, Žarko Puhovski, Drago Pilsel i cjelokupni mainstream na brutalan način cipelare i omalovažavaju Kolindu Grabar Kitarović, dok istovremeno za Miroslava Škoru tvrde da je vrlo ozbiljan kandidat i potpuno ga štede od bilo kakvih ozbiljnijih napada u ovom prvom krugu predsjedničkih izbora?

Ne bi li ovi atomski napadi s lijeva na Kolindu Grabar Kitarović trebali svakom domoljubu biti alarmantno upozorenje i putokaz za koga glasovati na ovim izborima? Nije li organizirana urota protiv „ustaške kobile“ kako nazivaju Kolindu Grabar Kitarović, zapravo preporuka svakom domoljubu da izaberu upravo nju?

Nije li ova urota protiv Kolinde Grabar Kitarović potpuno ista kao što je bila urota protiv „mutavog ustaše“ Tomislava Karamarka? Modus operandi i jedne i druge urote je stvoriti bratoubilački rat unutar HDZ-a i unutar desnog biračkog tijela, čemu recentno svjedočimo.

Kakva je onda uloga TV Bujice, Velimira Bujanca i Mate Radeljića u ovoj priči? Kakva je uloga Hrvatskih suverenista, Mosta, Zelenih i ostalih u ovoj priči? Sve su to legitimna pitanja na koja trebamo ispravne odgovore!

Možemo li mi, ili imamo li mi uopće pravo posumnjati da pojava predsjedničkog kandidata Miroslava Škore kao navodnog kandidata desnog političkog spektra nije slučajna kao što ništa u politici nije slučajno?

Nije li njegova kandidatura usmjerena prema razbijanju HDZ-ovog i ukupnog desnog biračkog tijela, jer Škoro tvrdi da je on kandidat HDZ-a, a ne Kolinda Grabar Kitarović? Nije li istina da njegova kandidatura apsolutno koristi Zoranu Milanoviću na putu prema Pantovčaku, ali isto tako i SDP-u na putu u Banske dvore?

Jer, ako HDZ izgubi ove presudne predsjedničke izbore kristalno je jasno da će izgubiti i parlamentarne izbore. Na kraju, pred svojom savješću si trebamo postaviti pitanja? Zašto predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ne valja ovoj neojugoslavenskoj i mentalno komunističkoj bulumenti? Jer ako im valja i ako je ona njihova, kako tvrdi rigidna desnica, zašto je ruše?

Nije li to možda zbog inicijative „Tri mora“ koju snažno podržava predsjednik Trump? Nije li to zbog njenih izjava o bijegu iz regiona, o bijegu s Balkana i čvrstom pozicioniranju Hrvatske u Srednjoj Europi? Jer bijeg s Balkana, bijeg iz „ralja djece komunizma“, nije ništa drugo nego snažna lustracija svake možebitne projugoslavenske ideje.

Ta ideja znači smrt za „drugove i drugarice“, smrt za „bratstvo i jedinstvo“, smrt za dogovornu ekonomiju, smrt za korupciju, smrt za sve kvazi antifašističke floskule, smrt za Tita i smrt za tu „divnu Jugoslaviju“, koja bijaše tamnica hrvatskog naroda, koja je bila Titova tvorevina stvorena na blajburškom genocidu protiv hrvatske nacije, koja je kao ideja rasla na jasenovačkom mitu.

Kazimir Mikašek-Kazo/ Foto: pxll