Uvijek i na svakom mjestu uz Hrvate isticati ideju ustaštva, zločine, logore u NDH, njihov radikalizam, ekstremizam i svirepost. Za tu svrhu koristiti medije i angažirati što veći broj hrvatskih intelektualaca podmićivanjem, uslugama, ili ucjenama.’
Vremena u kojima živimo su puna neizvjesnosti, kako za pojedinca, tako i za naciju, a na kraju i za državu.
Tako je uvijek bilo prije velikog svjetskog sukoba. To je vrijeme kad neki love u mutnom, i ako ste naivni i neoprezni, ne piše vam se dobro. Odgovornost svih za budućnost, a posebno onih koji vode zemlju je golema, pa za grješke i promašaje u povijesti, budućnost neće imati milosti.
Kako bi me razumjeli što želim reći predložio bih pročitati ‘Post Scriptum‘ doktorice Viktorie Franić Tomić iz knjige ‘Rađanje nacije’ iz 2022., a za tu priliku bih izdvojio primjer Marina Držića:
“Ako Držić uđe u središnji nacionalni kanon srpske književnosti ‘Deset vekova srpske književnosti’, taj pisac (Držić) postaje za europsko očište, hrvatski i srpski pisac ma koliko mi imali argumenata da to nije tako i što god mislili o tome. Jer to su sada dva potpuno razdvojena književna kanona dviju potpuno razdvojenih država.
Ako se ovaj proces integracije hrvatskih pisaca u srpsku književnost sada ne spriječi i ne pobije, nikad se više taj problem neće moći riješiti, preciznije neće se moći ovako jednostavno riješiti, kao što se to još može danas.”
U 51. točki Memoranduma 2 dokumenta srpsko-nacističke ideologije kaže se:
“Izbjegavati upotrebu termina hrvatski narod i hrvatska država i koristiti lokalne i regionalne toponime, kako bi se pojam hrvatstva što više definiralo kao umjetnu ideju. U raspravama davati prostora onima koji ističu ne postojanje Hrvata kao povijesne činjenice već da se radi o Srbima koji su prešli na katoličanstvo.”
Ako netko misli da je ovo sve bezazleno, neoprostivo se vara, jer sjedeći na dvije stolice srpska se nacistička politika danas dodvorava Istoku i Zapadu, a njeni apetiti prema Hrvatskoj, CG i BiH su sve veći i veći. Riječ je o apsolutno iracionalnoj politici, no vrlo opasnoj koja uvijek izazove nove ratove.
Iz literature je poznato. a i mnogi srpski ‘uglednici’ smatraju i danas da: “Ni o kojem narodu ne može se napisati ono, što možemo pisati o srpskom narodu koji je bio najveći narod na kugli zemaljskoj i najmoćniji na svijetu, koji je oplodio sve zemlje Europe, Azije i Afrike, koji je izgradio Babilonski toranj i kojemu je sav svijet bio podložan, narodu koji je iznjedrio i sama Isusa Krista.”
Netko će se nasmijati na sve ovo, no ne i obitelji poginulih s prostora SFRJ u razdoblju 1991. – 1995. njih možda 150.000 ili obitelji ranjavanih kojih je višestruko više od ubijenih ili više od milijuna raseljenih.
U civiliziranom svijetu se protiv laži bori istinom i to svim sredstvima. Ako se laži i financiraju od strane recimo Vlade RH, onda se doljeva benzin na vatru, a posljedica je uvijek ista. Vatrena stihija kroz srpski nacizam ostavlja bol i tugu iza sebe.
U kontekstu svega rečenog zapazio sam na popularnoj mrežnoj usluzi YouTube kanal ‘Dalmatinska povijest’ kojega bih preporučio pratiti jer ‘Veritas Omnia Vincit’ (Istina Sve Pobjeđuje).
S obzirom na to da sam pokazao veći interes za povijest prve polovice 20. stoljeća, starija povijest, tj. u konkretnom slučaju srednjovjekovna povijest Hrvata mi je površno poznata. Neke sam činjenice provjerio sa spomenutog kanala, no mnoge su mi nepoznate ili su mi nedovoljno poznate.
U svakom slučaju vrijedi pogledati kanal Dalmatinska povijest ‘koji je pokrenula skupina hrvatskih rodoljuba i domoljuba iz Dalmacije, kolijevke hrvatstva, na općenacionalnu korist. Kanal je usko specijaliziran za analiziranje i dekonstrukciju velikosrpske mitomanije o predmodernim Hrvatima i hrvatskom jeziku.
Najbolji način za to je predstavljanje dokumentiranih predmodernih potvrda hrvatskoga imena za hrvatski jezik (sva tri narječja hrvatskoga jezika) i puk. Ti dokumenti u Hrvatskoj trebali bi biti javno dostupni svima jer su od općenacionalnoga značaja.
Pored toga, na kanalu se bave i popularizaranjem znanstvenih spoznaja o hrvatskoj povijesti i jeziku, i to uglavnom do formiranja moderne hrvatske nacije u 19. stoljeću.
Namjera je obraditi cjelokupni hrvatski etnokulturni prostor. U intervjuima sa stručnjacima iz područja historiografije, jezikoslovlja i arheologije, nastoje pretresti mnoge teme vezane uz hrvatsku etnogenezu, proto-nacionalne integracije, hrvatski jezik i književnost i žilave protuhrvatske velikosrpske mitove’.
Ako me netko još uvijek nije razumio onda bih spomenuo s obzirom na buru koju je u Saboru izazvalo usvajanje ‘Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira’ da u 39. točki Memoranduma 2 stoji “Stalno inzistirati u Hrvatskoj na opasnost od obnavljanja NDH“, a u točki 40.:
“Uvijek i na svakom mjestu uz Hrvate isticati ideju ustaštva, zločine, logore u NDH, njihov radikalizam, ekstremizam i svirepost. Za tu svrhu koristiti medije i angažirati što veći broj hrvatskih intelektualaca podmićivanjem, uslugama ili ucjenama.”
I ovaj tekst ima za cilj suprostaviti se srpskom nacizmu, izvoru svih nepotrebnih ratova koji su unesrećili brojne Hrvate, Crnogorce, Muslimane, Albance, itd., no i sam srpski narod plaća visoku cijenu jer se ne zna ili ne želi oduprijeti velikosrpskom zlu danas imena ‘Srpski svet’.
To barem stopedesetogodišnje zlo za cijelu jugoistočnu Europu ne umire samo od sebe.
Dr Ivica Tijardović/ Foto:RAS
