Što je Plenković trebao naučiti od Zlatka Dalića i Jakova Blaževića? A nije!

“Koliko divizija ima taj papa?”, navodno je posprdno pitao Staljin na Jalti, na Mirovnoj konferenciji u veljači 1945. godine.

Tadašnji američki predsjednik Roosevelt i britanski premijer Churchill  su spomenuli da bi pri novoj podjeli Europe trebalo uvažiti i stavove vrhovnog poglavara Katoličke crkve, odnosno da papa Pio XII. prosvjeduje protiv gušenja ljudskih sloboda, rušenja crkava i zabranu vjeroispovijesti u zemljama koje kontrolira Crvena armija.

Slično kao Staljin prema Vatikanu i papi, komunističke vlasti SFRJ odnosile su se prema Kaptolu i kardinalu Alojziju Stepincu. Jakov Blažević bio je glasoviti komunistički tužitelj i po nalogu partije i po izravnoj zapovjedi Tita, vodio postupak protiv zagrebačkoga nadbiskupa.

Kardinal Stepinac je osuđen u montiranom političkom procesu, a zatvor i torture Udbe ubrzale su njegov ovozemni odlazak. U sjećanju naroda kardinal Stepinac je živ, službeno je proglašen blaženim, što znači da ga se štuje u domicilnoj crkvi u Hrvatskoj, a kad bude proglašen svetim, štovat će ga cijela katolička crkva.

Nakon presude Stepincu Jakov Blažević je napredovao u karijeri, ali je po odlasku na onaj svijet njegova obitelj na pogreb zvala katoličkog svećenika. Misu zadušnicu služio mu je osobno Stepinčev nasljednik, kardinal Franjo Kuharić.

Kardinala Stepinca pamtimo svi, sudskim procesom i službeno je rehabilitiran, a Jakova Blaževića pamti samo njegova obitelj.

Svi pamtimo i utakmicu Hrvatske i Argentine na Svjetskome prvenstvu u Rusiji. Pamtimo i oduševljenje nacije tom veličanstvenom pobjedom. Oni pažljiviji pamte i press konferenciju dva dana kasnije na kojoj je Dalić rekao:

“Kad sam preuzeo reprezentaciju u svim mojim kombinacijama Milan Badelj

bio je u prvih jedanaest. No, kad smo stručni tim i ja analizirali igru Argentine, a poglavito Messija, zaključili smo da bi nam, po karakteru igrača i brzini, umjesto Badelja bolje odgovarao Marcelo Brozović...”

Ostalo znamo: Rebić, Modrić, Rakitić – 3:0 za Hrvatsku.

Nemam pregled svih utakmica Marcela Brozovića, no ta protiv Argentine vjerojatno je jedna od njegovih najboljih partija. Vodeći igrač svijeta Lionel Messi napravio je tek dvije poluprilike pred hrvatskim golom. Bravo za Marcela, bravo za Dalića.

Andrej Plenković Vladu RH je preuzeo 2016. godine. Iako je kao premijer povukao seriju dobrih pa čak i odličnih poteza, u što se podrazumijeva rješenje slučaja Agrokor, Uljanik i gradnja Pelješkog mosta, veliki problem s kojim se suočava je atmosfera beznađa kojoj je i sam pridonio i ništa ne čini da ju zaustavi.

Vladu je, čak i uz aferu Borg, vodio mnogo bolje nego što vodi HDZ.

Prevladavajuće je mišljenje da je u Hrvatskoj mnogo važnije imati člansku iskaznicu HDZ-a, HNS-a ili SDSS-a, nego diplomu FER-a ili medicine. Zoran primjer za to je pokušaj slanja Borisa Blažekovića za konzula u SAD.  Blažeković je skromno obrazovani kandidat koji je srednju školu završio u 28. godini. Jedina njegova kvalifikacija za mjesto konzula u New Yorku je članska iskaznica HNS-a.

Sličnih primjera mogli bi nabrojati desetina, a veći podsmijeh izaziva imenovanje Nelle Slavice, koja je istodobno bila članica i HDZ-a i HNS-a, na mjesto direktorice Nacionalnog parka Krka.

Kada bi se premijer Plenković, a i ostali ministri, ponašali kao hrvatski izbornik Zlatko Dalić onda bi sjeli i dogovorili se: “Tražimo konzula za New York, područje koje pokriva 90 milijuna ljudi, gdje živi oko 250 000 Hrvata i od konzula očekujemo da učini to, to i to. Njegovi zadaci su takvi i takvi. Tko su kandidati koji te zadatke mogu ispuniti? Imamo ih 10 ili 15 i biramo najboljeg među njima, bez obzira na svjetonazor ili bilo koju drugu opredijeljenost.”

Tako je razmišljao Zlatko Dalić, a naša Vlada razmišlja drugačije: “Imamo 50 HDZ-ovaca, 30 HNS-ovaca, 10 Pupovčevih i moramo ih negdje uhljebiti.“

Tako se popunjavaju kadrovi u javnim ustanovama, agencijama, državnim tvrtkama – od Hrvatskih šuma, cesta, voda, parkova…

Samo tako se moglo dogoditi da na upravljačke pozicije u Fondu za zaštitu okoliša od 16 kandidata bude primljeno čak 15 iz HNS-a. To je klasični primjer klijentelizma i partijskog upravljanja državom (zarobljavanje države) koji za posljedicu ima stvaranje atmosfere beznađa pa gotovo svi u Hrvatskoj vjeruju da je važnije imati člansku iskaznicu neke od navedenih stranaka nego diplomu bilo kojeg prestižnog fakulteta.

Ljudi se pitaju, a što s nama koji nismo članovi HNS-a. Jesmo li mi glupi ili gluplji!?

Narod se tješi smišljajući anegdote (i uvrede) poput one da nam se “plastičnjače udaju u Beograd, mladi i obrazovani odlaze u Irsku, a uhljebi ostaju u Hrvatskoj”.

Za veliki neuspjeh na EU izborima vrh HDZ okrivio je Crnog labuda. Jedino je Vladimir Šeks shvatio suštinu stvari da je ovoga puta (i) Crkva bila protiv HDZ-a.

Pet dana prije izbora prijatelj svećenik mi je ispričao: “Imali smo molitveni skup u petak na kojem je bilo osamdeset ljudi, među njima 50-ak žena i 30-ak muškaraca. Na kraju su me pitali ‘idući vikend su izbori, a vi niste ni spomenuli tu temu‘.

Rekao sam im da to nisam ni želio jer smo kršćani i katolici i da je jasno tko je bio za Istanbulsku konvenciju, a tko protiv i kako treba glasati. Većina žena spomenulo je da će glasati za Ružu, muški su bili skloniji Zlatku, a ako mene baš pitaš ja ću za Marijanu Petir.”

Iako se Kaptol nije službeno oglašavao oko ovih izbora, osim pozivima građanima da izađu na birališta, jasno je da je Crkva ove godine bila protiv HDZ-a. Šeks je to shvatio, a i Plenković bi trebao da onaj tko se sukobi s Kaptolom nije duga vijeka u Hrvatskoj. Nakon Istanbulske Kaptol nije odmah uzvratio Plenkoviću, ali tiha voda brege dere.

Odgovor na pitanje “Koliko papa ima divizija?” Staljin nije dočekao, ali Staljinovi nasljednici jesu.

Marko Marković/Foto:press