Gledam ovaj “rat” oko Prljavog kazališta po medijima i na društvenim mrežama i čini mi se da se kod nas, za razliku od Velike Britanije ili SAD, još uvijek glazbu doživljava isključivo kao klasnu borbu starog tipa, piše Hrvoje Horvat u Večernjem listu.
Čak smo i po tome ostali u prošlosti. Naime, nakon medalje Prljavom kazalištu, pa dolaska na koncert, u upotrebi su reference stare 30 i više godina, tipa “izdaja rocka”, “HDZ-ov bend” i slično.
Fali suvremenijeg diskursa. Ma kakvog rocka? I kakvog HDZ-a? Pa to je odavno biznis, i lijevima i desnima i srednjima. Osobno mi se gadi švercanje političara uz rock, i obrnuto, jer dobiju više reklame i medijskog prostora nego bendovi, pa tako i Kolinda. Ali, ako imaš svoj stav, ne možemo tuđe političke preferencije a priori smatrati gorima od “svojih”, ili “mojih”, osim ako nisu sudski zabranjene, a i to je kod nas upitno.
Ako je dolazak Kolinde Grabar-Kitarović na koncert, bez obzira na prevrtljivost njenog ukusa, “smrt rocka”, onda je dolazak Ive Josipovića kao predsjednika u Lisinski nekima bio “smrt klasike”, da i ne spominjemo koliko je domaćih glazbenika podržalo njegovu predsjedničku kandidaturu.I to je bilo legitimno, nekome i gadljivo, kao nekome i ovo.
Međutim fali malo više temeljitog promišljanja; kod nas se sve svede na krv i znoj, hebanje majke, prvo ovih zdesna, a onda i ovih s lijeva, ovisno o temi. Pri čemu su argumenti najčešće banalno tupo klanje bez argumenata. Ja, recimo, mogu pisati protiv Thompsona, ali sam bio na barem tri koncerta i bilo mi je neugodno što sam tamo vidio. Pa me poslije “vješaju”. Ali većina ovih salonskih kritičara nije bila u Areni na Kazalištu koje je odsviralo strahovit koncert, dok sam ja od tamo pisao i slao detaljan tekst za novine. I onda te opet “vješaju”.
Kolindini pankeri! Može li rock pasti niže?! pic.twitter.com/nNlga74xzz
— Velimir Viskovic (@ViskovicVelimir) October 16, 2019
Kad je Mick Jagger primio titulu sir od britanske kraljice, svi su pozdravili prihvaćanje te počasti
I ono što ne razumiju “teoretičari”, na tom je koncertu bilo manje politike nego na provincijskoj lokalnoj nogometnoj utakmici. Čak bih mogao tvrditi da hrpe zgodnih djevojaka i ekstremno mlade publike uopće ne zanima niti Kolinda Grabar-Kitarović, niti domaća politika. On a je svoj tretman dobila twitovima i kasnije po medijima, dok je publika tamo bila zbog hitova Kazališta koje ima veću prođu na tržištu i od same Kolinde Grabar-Kitarović. Pa zato se domaći političari i guraju na koncerte.
Kad sam nedavno u Londonu vidio grad zatrpan ogromnim zastavama radi nekog jubileja bivše imperije koja grca u Brexitu, pitao sam prijateljicu, inače gorljivu ljevičarku koja tamo živi 30 godina, ima li tamo još uopće “pokreta otpora” intelektualaca, radikala, nekih Sex Pistolsa ili ikoga, prema tom kraljevskom kiču, budalaštinama i odama imperijalizmu?
Rekla mi je doslovno “ma kakvi, kad se ovdje postave zastave onda je to civilizirani čin tradicije, a kad to kod vas rade Hrvati, Srbi ili netko, vi ste zatucana plemena”. Što je najgore i jesmo, od ostrašćenih “intelektualaca” koji ku**a ne razumiju na niže.
Naravno, čast izuzecima, ali fali znanja, truda i izlaska na teren, a ne samo banalnog i efektnog hejterskog komentiranja pred ekranom mobitela gdje smo svi najpametniji.
Foto:pxll
