HDZ se kao vladajuća stranka našao na udaru i s desna i s lijeva, iz centra, odozgor i odozdol i pravo je čudo da u ispitivanjima javnog mnijenja još uvijek imaju velike izglede na ovim izborima. Škoro i Most uzimaju svoj dio kolača pa se čini bi sedmeročlana Restart koalicija mogla biti relativni pobjednik izbora.
Ali to ne znači da će lako formirati većinu i zaista voditi državu?
Ako postoji jedna stvar o kojoj se svi slažu onda je to činjenica da će se voditi žestoka borba za svaki glas na ovim izborima, a još teža i neizvjesnija borba nastavit će se poslije izbora u trci prema magičnom broju 76! Svi se slažu i oko toga da su HDZ i Restart koalicija izraziti favoriti, a da je Domovinski pokret sigurna treća politička snaga.
Objektivne šanse za osvajanje ponekog mandat imaju i kandidati pojedinih manjih stranaka od koalicije Možemo u Zagrebu. Željko Kerum će u Splitu učiniti sve da uzme jedan ili dva mandata, HNS računa na jedan ili dva mandata na sjeveru i istoku, tu su i Reformisti Radimira Čačića koji idu sami na sjeveru, a i centar se ujedinio kroz koaliciju Pametno, Fokus i Stranke s imenom i prezimenom
Većina analiza oko postizbornih kombinacija polazi, čini mi se, od neutemeljene percepcije kada se tvrdi da su Domovinski pokret i Restart koalicija iznimno homogene političke opcije. To jednostavno nije istina i tu leži zapravo ključ mogućeg HDZ-ova sastavljanja vlade čak i ako ne budu relativni pobjednici ovih izbora. HDZ koji ide samostalno na izbore, što je i najpoštenije, nakon izbora će bez sumnje imati najveći koalicijski potencijal.
Restart koalicija mora osvojiti barem 65 mandata ako želi sastaviti novu vladu, jer im je u suprotnom smanjena šansa da im prijeđu zastupnici iz drugih blokova. Izračuni pokazuju da Restart koalicija 65 mandata može samo sanjati, osobito kada im je s druge strane Andrej Plenković. Sjetimo se da Kukuriku koalicija takav rezultat nije ostvarila ni protiv Karamarka s Milanovićem na čelu.
Osim toga određen broj važnih glasova oduzet će im liberalna ljevica u centru koju smo već spomenuli. Izračuni također pokazuju da će ukupan zbroj mandata HDZ-a, Domovinskog pokreta i Mosta biti preko 76 i u toj situaciji Restartu će biti veliki problem u svoju kobasičarsku koaliciju usisati još dva ili tri nova entiteta. Takva većina bila bi izrazito nestabilna, štetna i čini mi se eksperimentalno kratkotrajna.
HDZ ima potencijalni bazen “preletača” i u Domovinskom pokretu i u Restart koaliciji i u strankama liberalnog centra. Ti izračuni pokazuje da u postizbornoj križaljci mogu doći do preko 20 zastupnika, a uz manjince bi to bilo blizu 28 mandata.
Miroslav Škoro morao je u relativno kratkom roku oko sebe okupiti više od 140 ljudi koji će biti na izbornim listama.
Na predsjedničkim izborima sam je osvojio 24% glasova, no taj se postotak nikako ne može automatski preslikati na parlamentarne izbore što pokazuju i ankete koje mu daju između 10%-15%. Kada se na listama DP-a pojavi niz neki drugih, daleko manje poznatih ljudi, to će Škori znatno smanjiti izglede u svim izbornim jedinicama, jer tu dolazimo do problema identiteta, ako analiziramo sve Škorine ljude od Lazara Grujića do Igora Peternela.
Škorin potez da stavi svoju sestru Vesnu Vučemilović na prvo mjesto u 4. izbornoj jedinici pokazuje da je i on svjestan da bi mu zastupnici mogli odlepršati nakon izbora pa ne vjeruje svima podjednako.
Moguće je da je to nepovjerenje višestrano unutar „pokreta“, jer svojevremeno smo svjedočili otvorenom nezadovoljstvu Hrvatskih suverenista koji su najzaslužniji za Škorin uspjeh na predsjedničkim izborima čime su, čini se, učinili veliku štetu svojoj suverenističkoj opciji koja je na izborima za EU parlament pokazali autentičnu i objektivnu snagu osvojivši gotovo 9% glasova. Hrvatski suverenisti nisu dostojno zastupljeni na Škorinim listama na prolaznim pozicijama, a u prvi plan su izbili novi ljudi koji na predsjedničkim izborima nisu ni postojali.
Logično bi bilo očekivati da će velika većina zastupnika Domovinskog pokreta biti pragmatično sklona koaliciji s HDZ-om bez ucjenjivačkih zahtjeva u kontekstu nužnog odlaska Andreja Plenkovića i da će kroz svoj program naći kompromis, stvoriti stabilnu većinu radi sigurnije budućnosti Hrvatske. Što ih više bude uz HDZ, to će im biti veća garancija da u vladajućoj koaliciji neće biti Milorada Pupovca koji se zapravo već sada sam eliminirao tvrdnjom da koalicija sa Škorom i Hasanbegovićem ne dolazi u obzir.
Ako se Domovinski pokret doista želi riješiti Pupovca u vladajućim strukturama onda to bez ijedne riječi protiv njega mogu ostvariti u savezu s HDZ-om! Ako Domovinski pokret želi mijenjati politike HDZ-a, učiniti ih domoljubnijim, demokršćanskijim i konzervativnijim onda to mogu samu u savezu s HDZ-om na temelju obostrano potpisanog koalicijskog sporazuma. Ako žele mijenjati izborni zakon onda to mogu samo u kompromisnom savezu sa HDZ-om.
„Lajanjem na mjesec“ iz oporbenih klupa, taktikom novih izbora i guranjem Hrvatske u veliku koaliciju to sigurno ne mogu napraviti. Potrebno je smanjiti tenzije i na taj način razumom i dobrom voljom relaksirati postizborne pregovore, jer manje-više, bitka oko osvajanja mandata praktično je gotova stvar. Pred Domovinskim pokretom je veliki ispit savjesti i čini se da će odlučivati hoće li Hrvatska ići tamo gdje se oni deklarativno zalažu ili tamo gdje se deklarativno ne zalažu?
HDZ-u Domovinski pokret nije jedini mogući koalicijski potencijal iako je najvažniji. Postoji tu još niz potencijalnih pregovaračkih pozicija i iz toga se vidi da je HDZ-ova odluka da idu samostalno na izbore bila taktički najispravnija.
Teoretski, Plenković čak i u slučaju osvajanja 50 mandata ima realnu mogućnosti sastaviti vladu. Ako bude osvojio 55 – 60 mandata, na što upućuju sve relevantne ankete, ta mogućnost se matematički progresivno povećava.
HDZ je najlošije rezultate ostvario 2000. i 2011. godine, kad su imali 46, odnosno 47 mandata. Našaa procjena da će Plenkovićev HDZ odvojiti najmanje desetak više i da bi se već u izbornoj noći mogla nazrijeti nova koalicijska vlada.
Kazimir Mikašek/Foto: pxll
