TKO SVE PEVA PO HRVATSKOJ Lepa Brena, Boro Drljača, Đole, Porfirije …

Kako god, kad u Hrvatskoj ne pjevaju Boro, Brena i Đole, uvijek može zapjevati mitropolit Porfirije oko kojeg se, kao i oko Pupovca, već godinama početkom siječnja okupljaju brojni hrvatski dužnosnici i uglednici.

 

PIŠE: SILVANA ORUČ IVOŠ

Velikom umjetniku, pjevaču raskošnog glasa, stiha i nadasve stila Bori Drljači otkazan je nastup u Puli koji se trebao održati u prigodi događaja nazvanog doček pravoslavne nove godine.

Ne zna se tko je time bio više iznenađen Boro ili Boris?! Boro koji se javno čudio da ne zna što se dogodilo jer je već nastupao u Hrvatskoj i u Puli ili pulski gradonačelnik Boris Miletić koji je – nakon što su se gotovo svi hrvatski mediji dva dana zgražavali nad najavljenim nastupom umjetnika Bore – „promptno“ otkazao njegov nastup. I poručio da je „Pula, poznata u cijeloj Hrvatskoj, ali i širom Europe i svijeta kao grad liberalnih vrijednosti i uspješne multikulturalnosti“, te se on „ograđuje od svake vrste nacionalne isključivosti i vjerske netrpeljivosti koja unosi razdor i nemir među stanovništvo“.

Jer, u Puli ne može nastupiti tko se god sjeti. Npr. jedan Thompson ne zadovoljava te visoke kriterije i vrlo vjerojatno unosi nemir i razdor među stanovništvo. Jer pjeva o Domovini, braniteljima, ljubavi, Bogu, obitelji. A to su sve, skandalozne teme koje, možda, smetaju likovima poput organizatora pravoslavne nove godine. A lako moguće i samom gradonačelniku.

Uostalom, tko je Thompsonu kriv što nije veliki umjetnik poput Bore i što kao on ne pjeva pjesme u kojima veliča kapetana Dragana, četničkog vođu popa Đujića i Radovana Karadžića.

Da Thompson kao Bora branitelje naziva ustašama, možda bi se lakše probio do Miletićeva uha. Jer, nema umjetnosti do srpskog folka i stihova „Svi smo čuli ovih dana za Dragana kapetana, stigao je iz daleka, sudbina ga baci neka. Borio se kod Obrovca, kod Plitvica i Benkovca. Kod Karina i kod Knina, sve do Zadra i Skradina. U mislima ratne slike, sad zbrinjava ranjenike. Krajina ga slavi naša, branio je od ustaša.“

Nije Bora jedini. U Hrvatskoj na četničkim dernecima, i ne samo na njima, redovito gostuju „umjetnici“ koji veličaju ili su veličali četništvo.

Evo recimo Lepa Brena. Pjevala je četnicima odjevena u četničku uniformu, no ta velika pjevačica dobrodošla je u Puli. Neki od njih nastupaju u elitnim hrvatskim koncertnim dvoranama, no u njih nije pametno dirati i kritizirati ih a da te dežurni dušobrižnici i naprednjaci odmah ne proglase – ustašoidom i primitivcem. Zato se, recimo, Balaševiću svi moramo diviti i zaboraviti sve ono što je svojedobno govorio i pjevao. Jer nije Đole tako mislio.

Kako god, kad u Hrvatskoj ne pjevaju Boro, Brena i Đole, uvijek može zapjevati mitropolit Porfirije oko kojeg se, kao i oko Pupovca, već godinama početkom siječnja okupljaju brojni hrvatski dužnosnici i uglednici. Kako i ne bi kad je Porfirije prije dvije godine pokazao svu raskoš svog tenora zapjevavši okružen pravoslavnim popovima i u duhu ekumenizma „sa Dinare svanut će sloboda, donet će je Momčilo vojvoda“.

Takvih Đujićevih obožavatelja u Hrvatskoj ima i previše. Lako ih je prepoznati. Uglavnom se po medijima žale i cvile kako je srpska manjina u Hrvatskoj obespravljena, kako im nisu dovoljna samo tri zajamčena saborska mjesta, kako iz ustaše zlostavljaju, kako u Vukovaru ne mogu instalirati ćirilicu, kako Domovinski rat zapravo nije obrana od velikosrpske agresije nego građanski rat… I kako su povampireni Hvati ustaše za njega krivi.

Đujićevim obožavateljima koji su po Hrvatskoj zauzeli strateške pozicije, međutim, ne smetaju sunarodnjaci koji u Hrvatskoj blagdan mira Božić redovito slave s bocama alkohola u ruci i zastavama Republike Srbije zalijepljenima na haubama automobila, četničkim znakovljem i provociranjem Hrvata urlicima da je sve to Srbija. Na izgrede te fine gospode nitko od njih nije reagirao.

No, možda ni ne trebaju jer će nam srpske Novosti u nekom od slijedećih brojeva lijepo objasniti da je sve to satira koju mi, zaostali

kamenjari, očito ne razumijemo najbolje. Dakako, da ne bude zabune, to će nam objasniti o našem trošku.

A ako ih ipak ne shvatimo najbolje, tu je Stjepan Mesić. Čovjek kojemu se u bespućima džepova bez problema izgube stotine tisuća australskih dolara i koji je započeo privatizaciju u Hrvatskoj, podučio nas je ovih dana kako u Crkvi u Hrvata imamo čiste fašistoide, a da proustašizacija ne da Hrvatskoj da diše.

Gdje su i tko su te ustaše i fašistoidi Mesić – koji će unatoč vicevima koje je ispričao u povijesti ostati zapamćen kao čovjek koji je lažno svjedočio protiv svoje države – nije objasnio. A i kako će. Sam je sebi toliko puta skočio u usta da vjerojatno ni sam više ne zna gdje bi povratio.