Tko to plaši srpsku djecu u Hrvatskoj! Pupovac, Milošević ili netko treći!?

Milošević: “Sociološko istraživanje pokazalo da mladi Srbi, posebice učenici, osjećaju stigmu i krivnju zbog toga što su srpske nacionalnosti.”

Potpredsjednik Vlade za društvena pitanja i manjinska prava, Boris Milošević, gostovao je u Točki na tjedan na N1 i komentirao, među ostalim, prava Srba u Hrvatskoj. Čini mi se da je konačno došlo vrijeme da predsjednik Hrvatske vlade Andrej Plenković, od svog analitičkog tima i SOA-e zatraži koncizne informacije s jednim jedinim pitanjem: tko to plaši srpsku djecu u Hrvatskoj?

Analitika bi uvijek morala biti potkrijepljena egzaktnim dokazima, a ako nije, ovakvi i slični naslovi nesumnjivo se pretvaraju u trolanja, fake news, politikantstvo i konačno se oblikuju u namjerno uznemiravanje Hrvatske nacije po starom dobrom običaju velikosrpskog agitpropa protiv Hrvatske čemu svjedočimo kroz cijelu povijest.

Osobno sam bio silno uznemiren, povrijeđen i potresen neistinama o ubojstvu obitelji Zec, a lavina ogorčenja i uznemirenosti nacije dobila je ogromne razmjere što je mjerljivo u tisućama komentara na društvenim mrežama Dogodilo se to  zbog toga što je Milošević rezolutno izjavio „da je taj zločin bio isključivo etnički motiviran i da su nesretnici ubijeni samo zato što su Srbi“!

Dokazano je da pokojna Marija Zec nije bila Srpkinja, što znači da zločin nije motiviran etničkom mržnjom! Naravno, radilo se o klasičnom razbojničkom obračunu kakvih diljem svijeta, nažalost, ima barem na desetine svaki dan!

Tu poruku, svakako su čuli i mladi Srbi, pa se postavlja opravdano pitanje nisu li te poruke namijenjena upravo njima?

Ni nepunih tjedan dana nakon te eklatantne Miloševićeve neistine o tragediji obitelji Zec, u kojoj je u prvi plan stavljena grozna smrt nevine djevojčice Aleksandre, Milošević ponovo u svom javnom nastupu apostrofira mlade Srbe u kontekstu nama nepoznatih socioloških istraživanja na koje se Milošević referira, pa to sve neodoljivo podsjeća na propagandu o „ustaškim koljačima“ koji su pobili i maljevima zatukli preko 40 000 srpske djece, a one koje nisu mogli zatući nasilno su pokrstili!?

Još uvijek stoji spomenik u Jasenovcu, spomenik brutalnom preuveličavanju zločina režima NDH! Još uvijek stoji nedirnut spomenik za 2000 „ubijene“ djece u Sisku iako je i jedna i druga teorija zločina znanstveno pala u vodu.

Dakle, egzaktno je dokazano da su i jedan i drugi slučaj drastično preuveličani radi potrebe velikosrpske propagandne „mašinerije“! Koliko je mladih Srba edukativno posjetilo Jasenovac, a koliko Memorijalni centar u Vukovaru?

Nije nikako slučajno, da gotovo u pravilu velikosrpska propaganda u prvi plan stavlja djecu, pa upravo pomoću najslabijih i najranjivijih skupina za koje bi svi trebali imati osobitu empatiju, vrše strahoviti pritisak na vladu Republike Hrvatske, ali i na svekoliku hrvatsku naciju izazivajući opravdani bijes ogromne većine, pa onda taj bijes pripisuju Hrvatskoj, taj bijes im služi kao dokaz mržnje protiv Srba u Hrvatskoj i na taj perfidan način stavljaju mlinski kamen oko vrata naše domovine formalno nas proglašavajući genocidnim narodom. 

Nije li morbidno koristiti ranjive skupine za ovakve političke spinove? Postavlja se logično pitanje tko proizvodi taj bijes ili mržnju? Tko desetljećima, pa i danas, širi iste „Ćosićevske“ laži da se ni milimetar nije odmakao od te patologije ili barem napravio ozbiljnu rezervu prema mitomanijskoj srpskoj  povijesti?

Iz toga svega zapravo treba izvući pravo pitanje! Tko to plaši mlade Srbe u Hrvatskoj?

Milošević svojim neistinama o ubojstvu obitelji Zec, Pupovčevim neistinama o dječjem prihvatilištu u Sisku i Jastrebarskom, neistinama o Jasenovcu, neistinama o Domovinskom ratu, neistinama o Vukovaru ili Srbe plaše Hrvati koji na te provokacije burno reagiraju?

Tko je namjerni ili slučajni okidač za lavinu reakcija koje se pojave nakon notornih, velikosrpskih propagandnih laži pa se valjaju mainstream prostorom? Trebamo li mi ponizno prešutjeti blaćenje Hrvatske i svekolikog nacionalnog korpusa?

Tko je kriv?  Hrvatski narod ili Milošević i Pupovac koji tu lavinu i kolo mržnje raznim mehanizmima, osobito uz pomoć srpskih Novosti pokreću svako malo i ne misle odustati od te politikantsko-reketarske taktike koja apsolutno nema nikakve sveze s empatijom prema „ugroženoj srpskoj deci“!

Prefrigano koriste demokraciju i za razliku od nas kapitaliziraju medijske slobode na granicama legitimnosti! Glumeći ugroženost, zapravo čuvaju svoje fantastične političke pozicije, „teško“ stečene kroz Ustavni zakon kojim su dobili najveća prava, kakva ne uživa ni jedna nacionalna  manjina na cijelom Svijetu i svemiru!

Ali ta stoljetna velikosrpska taktika ima svoje skrivene motive koji su strateški daleko veći od pukog politikantstva i to predstavlja globalnu opasnost za današnju Hrvatsku kao što je uvijek predstavljalo opasnost za svaku ideju hrvatske neovisnosti i državnosti.

Velikosrpska politika je na fabriciranju mržnje prema svemu hrvatskom, izmišljanjem „ustaških koljača“, već više puta u povijesti  mobilizirala Srbe u Srbiji, a još više one unutar Hrvatske koji im služe za destabilizaciju svake hrvatske državotvorne ideje. Na tezama da se ne smije dozvoliti stvaranje nove „ustaške države“ mobilizirana je srpska manjina u Hrvatskoj, a mržnja je postala pokretač za brutalnu agresiju u Domovinskom ratu.

Sjetimo se psihijatra Raškovića i masovnih mitinga na kojima su ispirali mozak neukom, ruralnom srpskom puku? Milorad Pupovac i Boris Milošević, čini se ništa nisu naučili iz recentne povijesti? Ili ne žele i ne smiju naučiti!?

Ta silna srpska propaganda protiv „ustaških koljača koji kolju srpsku djecu“, „režu im uši, kopaju oči“, ta nabildana mržnja svojevremeno u Domovinskom ratu se kao bumerang pretvorila u strah pa su  panično, ali dobro organizirano masovno utekli iz Knina  pred braniteljskim pozdravom „Za dom spremni“!

Iz Knina su pobjegli k’o zečevi zbog straha od „ustaških koljača“ koje su sami proizveli u svojoj bujnoj mašti , pa su tako sami sebi napravili medvjeđu uslugu. Ali ne zadugo. Dio tih istih  izmanipuliranih nesretnika srpska politika vrlo brzo je ponovo izmanipulirala regrutiravši dio njih među Arkanove četnike nadajući se da će „ustaška Hrvatska“ ipak pasti, da će konačnu dobiti bitku za Veliku Srbiju nakon izgubljenog rata i da će Hrvatska prestati postojati.

Taj kontinuirani modus operandi  je dokaz da oni ne namjeravaju odustati od strateških osnova velikosrpske politike. Dok je mržnje prema Hrvatima i Hrvatskoj bit će i Srbije, živjet će vječno  ideja o „nebeskom srpskom narodu“ koji mora živjeti u jednoj srpskoj državi! Na tim mitomanskim zasadama su odgajani i politički su rasli i Pupovac i Milošević. Na tim pretpostavkama je politički rastao novi gradonačelnik Banja Luke koji je još u osnovnoj školi sanjao da će postati predsjednik Republike Srpske i on je egzemplar te velikosrpske povijesne ideje. Na tim zasadama danas rastu mladi Srbi u Hrvatskoj!

Tko to plaši srpsku djecu i mlade Srbe u Hrvatskoj?

Ne čini li to upravo Boris Milošević, ali ovaj puta ne kao obični član SDSS-a, nego s pozicije institucionalne moći u ulozi potpredsjenika Hrvatske vlade za društvena pitanja? Njegova riječ danas u tom institucionalnom okviru ima daleko veću težinu i odjekuje unutar Hrvatske kao i u međunarodnim krugovima. Ciljanom proizvodnjom straha srpsku nacionalnu manjinu u Hrvatskoj izgleda se namjerno drži u latentnom mobilizacijskom statusu kao da se sprema neki novi sukob?

Kada će predsjednik Hrvatske vlade Andrej Plenković dodijeliti barem žuti karton ovakvim i sličnim agitpropovcima, ako već nisu prilike da pozove tajnicu i dodijeli crveni karton

 

Kazimir Mikašek-Kazo/Foto:pxll