Stvarno je genijalan ovaj Tomašević, a još genijalnija ta aktivističko-politička skupina koja je za sada okupirala Zagreb i Split, uz Rijeku koju od 1945. godine drže njihovi pajdaši.
Kaže Tomašević u kamere i mikrofon HTV-a da nije još vidio zahtjev Upravnog vijeća KD Vatroslav Lisinski za smjenom ravnatelja Dražena Siriščevića, te da će kad dobije taj zahtjev vidjeti o čemu se radi i postupiti na temelju toga.
E to se zove lakrdijaški igrokaz i otvoreno ruganje milijunima ljudi, onako oči u oči. Grad Zagreb je osnivač i vlasnik KD Vatroslav Lisinski. Grad predstavlja gradonačelnik, pa prema tome posredno, preko Upravnog vijeća KD Vatroslav Lisinski, upravlja i koncertnom dvoranom i njenim djelovanjem.
Jer imenuje tri od pet članova Upravnog vijeća. I, naravno, imenovao je Uršu Raukar i pajdaše iz reda uglednih umjetnika. Iste uglednosti kao Urša.
Zaključili Tomaševićevi uglednici da Siriščević ne valja. Navalili ga smijeniti! I sad Tomašević treba proučiti pismo u kojem piše točno ono što su dogovorili prije nego su ga napisali!?
Pa će kao odgovoran čovjek morati smjeniti Siriščevića, koji je bio meta u trenutku kad su krenuli u izbore. Zašto? Jednostavna je stvar. Ljudi osvojili Zagreb.
Kad ne znaju, a ne znaju, ne interesira ih, niti ih je ikada interesiralo upravljati Gradom u razvojnom smislu, jer, nisu ih Soroš, ali i njegovi srodnici u državnim institucijama Hrvatske, financirali dvadeset godina da bi se bavili razvojem, već redefinicijom zajednice i nametanjem antihumanističke agende i uvođenje izopačenog programskog sadržaja u kapilarnu mrežu Grada i Hrvatske, sigurno znaju, ali i moraju ostvariti zadaću.Preuzeti centralne duhovne prospekte hrvatskog Zagreba!
KD Vatroslav Lisinski je srce zagrebačke kulture. Onaj tko kontrolira to srce, diktira programske, duhovne i identitetske vrijednosti, figurativnu – upumpava vrijednosnu krv u gradski i nacionalni krvotok, do zadnje stanice. KD Vatroslav Lisinski je pandan Katedrali.
Zato je vjerojatno jedna od ultimativnih obaveza MOŽEMO bila – preuzeti Lisinski. I to upravo rade.
Ružno je što lažu, no, kad imaš vlast i medije, nisu bitne materijalne činjenice, nego činjenice koje proizvedeš, pa je onda laž relativna, a istina koju proizvode je da Dražen Siriščević ne valja, jer, ljudi moji – taj čovjek ne poštuje Statut. Kažu Urša i društvo. I točka.
Pa će objektivni gradonačelnik to prouĉiti i donijeti odluku. Naravno, smijeniti Siriščevića. Zašto?
Pa, ne poštuje Statut. Stvarno? Nemojte me zajebavati!
Zato što nije njihov. I zato jer je njegova profesionalna karijera i rukopis prema njihovim – Mount Everest. Nije Sorošev. I brate mili, svakoga pušta u KD Vatroslav Lisinski. Tko je to vidio, jel tako!?
Vidjet će Zagrepčani sad, ako već ne vide – koga su izabrali. A vidjet će i Hrvatska. Jer, KD Vatroslav Lisinski je duša Hrvatske, a Zagreb njeno srce. Tko ima srce i dušu, ima sve.
Zato će, nakon što smijene Siriščevića koji ne poštuje Statut, dovesti uglednika koji poštuje statute, a to ovjeravati programskim sadržajem Mile Kekin, Let 3, Frljić i kompanija, otprilike na ingenioznoj razini projekta “Rijeka-Europska prijestolnica kulture”.
To će biti progresivni umjesto dekadentnog Zagreba.
Čitatelj može lucidno priupitati – pa dobro, ako im je zauzimanje KD Vatroslav Lisinski jedna od dvije tri ključne programske zadaće, što su čekali od svibnja 2021. godine? Zašto nisu odmah “otkrili” da Siriščević krši Statut? Dobro pitanje.
Čekali su, odgovorni i napredni, kakvi već dokazano jesu, da pronađu dovoljno uglednog, dokazanog i neustrašivog progresivca, koji će umjesto nekakvog Dominga, Gavrana i sličnih nazadnjaka Zagrepčanima željnim napretka, stimuliranog potresom, ponuditi progresivni, naturalistički krkanluk dostojan performansi kad su njih u junačkoj pionirskoj borbi za građanska prava nosali k’o veprove s ulica i trgova.
Taj veprovski humanizam osnažen raznobojnošću i šarenilom, bradatim ženama i mekutavim muškarcima, čepovima u dupetima nije lako osigurati. Rijetki su lumeni kao ona direktorica europske kulture u Rijeci, koju su imenovali pročelnicom.
Trebalo je pronaći ekvivalent takvom pročelničkom lumenu jer kulturna politika Grada mora biti uravnotežena s razinom kulture u Lisinskom. I, naravno, nužna je visoka kultura poštovanja Statuta.
A ne razbucani i raščupani Siriščević!
Zar to, ako već toliko sličnih stvari nije bilo, nije dovoljan razlog da se desne nacionalne snage, ne mislim ove koje se tako zovu, nego misleće, i one na vlasti u državi koje crpe vlast iz desnog društvenog spektra, trgnu, zastanu i sasjeku u korjenima primarno maligno političko tkivo, jer kad metastazira u terminalnu fazu – gotovo je.
Strašna je obamrlost te desnice, koja izgleda kao bolesnik pod anestezijom koji čeka kirurga, a iznad njega mesar psihopatske naravi s nožinom u rukama. Tako izgleda početak operacije Lisinski s namjerom otklanjanja Siriščevića pred očima Hrvatske.
Ovaj cirkus s poštivanjem ili nepoštivanjem Statuta, s neskrivenim militantnim i rigidnim izopačenim sadržajem bi morao biti signal i poziv i Vladi Republike Hrvatske za vrlo, vrlo tvrd odnos prema toj skupini u Zagrebu, jer s takvima je svaka suradnja i glumatanje korektnosti obična farsa, a ispod farse – potpora izopačenim programskim politikama.
Marko Ljubić/Foto: pxll
