VJERUJEM da su nam se svima duboko u sjećanje urezale suze jednog branitelja, invalida Domovinskog rata, nakon što je predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko krajem siječnja zabranio predstavniku branitelja obraćanje zastupnicima.
Nisu to bile suze od tuge, niti, ne daj Bože, od sreće, čak nisu suze od bijesa. Ne – te suze su tekle od nemoći. Nemoći “malog čovjeka” kojeg su pritisnuli raznorazni zakoni, amandmani, pravilnici, propisi, dokumenti, članci, stavke, alineje, podstavke, paragrafi i štatijaznam koji sve birokratski maljevi koji grdosiju od čovjeka pretvore u malog miša. Odnosno, obični Poslovnik Hrvatskoga sabora, jer je samo on u ovom slučaju bio dovoljan da rasplače grdosiju od branitelja koji, budite sigurni, nije ni suzu pustio kad ga je sasjekao srpski mitraljez M-84 ili našao srpski minobacač M-75 ili koje već srpsko M-sranje.
Trebalo je puno snage za stisnuti srce i zadržati u grlu, ili u vratu negdje, ono što se tu već skupi dok gledate ovakve situacije kad birokracija lomi “malog čovjeka”, a to što se skupi ne izlazi na usta ili nosnice nego, ako se digne u glavu, pomuti čovjeku razum i onda ga je teško zaustaviti čak i zaustavnim sredstvima represivnog aparata.
Lijepo je braniteljima tada gospodin Leko smirenim glasom iskusnog aparatčika objasnio kako je Domovinski rat jedna je od temeljnih hrvatskih vrijednosti koja je ugrađena u temelje hrvatske države, to je oslobodilački rat protiv velikosrpske agresije, a doprinos svih branitelja je nemjerljiv, ali Poslovnik ne dopušta takva obraćanja. Članak 229. stavak 3. Poslovnika kaže da “Na sjednici može održati govor i strani državnik kao gost, na poziv predsjednika Sabora“, a branitelji, srećom, nisu strani državnici.
Napričao je tada predsjednik Sabora Leko još puno toga o podršci braniteljima i braniteljskim problemima, ali to nije vrijedno spomena u ovom članku jer se radilo o čistom političkom predizbornom govoru… pusti ti to, ipak Hrvatska ima pola milijuna branitelja i treba birati riječi. Pardon, ima 350.000 branitelja jer ih je, najovlaštenija osoba za to, predstavnik izvršne vlasti, ministar branitelja Predrag Matić verbalno već dva puta (prvi put na sastanku branitelja s Premijerom, a drugi put u izjavi povodom mimohoda) izbrisao oko 150.000 lažnih. Ma izbrisao bi on njih i “gumicom”, doslovno, ali bi onda morao pobjeći u Kanadu (zašto baš Kanadu!?) ako mu Premijer, koji ne izdaje vize, izda vizu za tu svjevernoameričku državu, za koju viza ni ne treba.
Malo je koji visokopozicionirani dužnosnik ovako konfuzno, verbalno osramotio Hrvatsku pokazujući da se kao predstavnik izvršne vlasti boji provoditi zakone iako zna za njihovo značajno kršenje.
Ali vratimo se Josipu Leki. Odlučio je tada Predsjednik Hrvatskog sabora ispravno. 100% ispravno, na ponos mlade hrvatske demokracije. I nema njegova odluka nikakve veze s činjenicom što mu nisu oko glave zujali srpski geleri, ili što su mu možda najljepši dani u životu služenje vojnog roka u Paraćinu ili Tetovu. Možda su ti JNA dani bili najljepši i rasplakanom nemoćnom branitelju dok mu “JNA drugari nisu pobesneli”. Nema, dakle, sigurno Lekina odluka veze s ničim drugim osim s poštivanjem zakona i propisa, Poslovnika u ovom slučaju. Problem je u nečem drugom…
Problem je što nakon ovog potresnog događaja Poslovnik ostaje isti. Da je Predsjednika Hrvatskog sabora pogodila nemila situacija s braniteljima, da mu se skupilo ono nešto nepoznato u grlu, ili vratu, jebem ga, što treba zadržati da ne eruptira u glavu i navuče na pojedinca represivni aparat, da mu ovo nije bio samo jedan mučan dan na poslu – ništa što ne bi isprala jedna dobra bevanda iza ručka, gospodin Leko bi odmah pokrenuo proceduru da se promjeni taj čudni Članak 229. Poslovnika.
Malom izmjenom stavka 3. Predsjednik Hrvatskog sabora bi mogao dopustiti bilo kome da kao gost govori. I ne – ne bi to Sabor pretvorilo u debatni klub, u Lekinoj interpretaciji iako to Sabor na neki način i jest, jer bi to spriječio upravo on koji bi se tako iz birokratskog aparatčika (forma) pretvorio u dužnosnika s odgovornošću (sadržaj).
U tom duhu očekujem kako ćete onda razumjeti i moj stav kako je Hrvatskoj uistinu nužno potrebna smjena generacija u politici, koja bi napokon zadovoljila zahtjeve građana za sadržajem, a ne formom, napisala je oštro predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović Josipu Leki vjerojatno misleći nešto slično zaključenom u prethodnom pasusu. Povod je bilo njihova javna polemika kojoj je uzrok opet bio Članak 229. stavak 3. Poslovnika po kojem ni Predsjednica nema mogućnost govoriti u Saboru (!) osim na prigodnim, svečanim sjednicama kad može govoriti svatko.
I opet je Leko bio formalno u pravu, iako je nekulturno i grubo predizborno docirao Predsjednici o parlamentarnoj demokraciji, vladavini prava, trodiobi vlasti, Ustavu, državničkom ponašanju i bla, bla, bla. Međutim Kolinda Grabar-Kitarović nije “nemoćni mali čovjek” protiv sustava, poput branitelja iz uvoda, nego najviša hrvatska direktno birana dužnosnica koja ima što za reći, zna kako to napraviti i ne ustručava se to napraviti. Pa makar s druge strane bio Josip Leko kojeg biste “na kruh mazali”.
Morate imati izrazitu svađalačku narav ili poseban talent za svađu da se uspijete svaditi s dobrim i blagim čovjekom kakav je Predsjednik našega parlamenta, kazao je HNS-ov zastupnik Goran Beus Richembergh, a Josipa Leku su u ovoj polemici podržali i Josip Kregar, nezavisni zastupnik (kao takav je zaveden u trenutku pisanja ovog članka na službenim stranicama Sabora) te Laburistica Nansi Tireli. I svi su oni formalno u pravu, iako da su nešto “stvarno” u životu radili, shvatili bi da se s birokratima bez proaktivnosti, poput Leke, vrlo lako posvađati. Bez obzira na “blagost”.
Problem jest baš to što su formalno u pravu. Problem jest što u Hrvatskom saboru bez problema može govoriti, na primjer, predsjednik Republike Srbije Tomislav Nikolić, ponosni (po vlastitoj izjavi) četnički vojvoda od 1993., diler (po vlastitoj izjavi) knjige Vojislava Šešelja “Rimokatolički zločinački projekat veštačke hrvatske nacije” čijim podacima uopšte ne može da se prigovori. Dovoljno za ovaj članak… dakle, navedeni gospodin Tomislav Nikolić, kao strani državnik, na poziv predsjednika Sabora može bez problema širiti četničku propagandu, a Predsjednica Republike Hrvatske nema formalnu mogućnost progovoriti ni riječ!
Pa gospodine Leko, gospodo zastupnici, poglavito vi spomenuti u ovom članku, prilagodite napokon formu sadržaju, mijenjajte taj idiotski članak Poslovnika. To je bar do boli jednostavno. Učinite to zbog hrvatskog branitelja, neutješnog zbog nemoći probijanja ograde koju ste postavili oko sebe birokratskom bodljikavom žicom, ako već nećete zbog političkog predizbornog natezanja s Predsjednicom.
Boris Traljić/foto:maxportal/ arhiv
