Samo jezikom afirmativnih i vizionarskih ideja koje ponekad mogu zvučati i kao nerealna obećanja, može se slomiti taj rušilački plan i agitprop koji je smišljen do zadnjeg detalja
PIŠE: Kazimir Mikašek – Kazo
Zagrebom kruži priča, legenda ili bajka, koju su mnogi prepričavali, pa kako to već ide od usta do usta svatko ima neku svoju nabrijanu verziju jednog urbanog trilera. Priča kaže da su jednom prilikom bivšeg gradonačelnika “priveli” u poznati zagrebački Green Gold određeni gremiji vrlo bliski zagrebačkom podzemlju, kako bi s njim obavili informativno-disciplinski razgovor. Po priči koja kola kuloarima, pale su teške riječi, ali i šamari koji su pozvanog rušili sa stolice. Njegovi „bodi gardovi“ su ostali nijemi, bez ikakve reakcije, a bivši je gradonačelnik poslušno sjeo i slušao predavanje svojih partnera. Na ti informaciju mnogi će odmahnuti rukom, a ljubitelji teorija zavjere prepričavati kao tajnu koju su čuli iz od “svog pouzdanog izvor” koji je tamo unutra.
Je li moguće, ako je ova urbana legende istinita, da je gradonačelnik bio i ostao lutka na koncu moćnih gangova čija imena su javnosti pažljivo skrivena?Je li moguće da je gradonačelnik bespogovorno ispunjavao želje nekretninskim i građevinskom lobiju i pojedinim klijentelističko-koruptivnim skupinama, o kojima je ovisio krvotok grada Zagreba? Važi li u ovom slučaju izreka “gdje ima dima ima i vatre”?
Baš o tome se na sav glas priča, ali o tome se istovremeno i gromoglasno šuti, osobito od onih koji bi trebali ispričati najuvjerljiviju priču, a to su institucije Republike Hrvatske.
“Privođenje” Tomislava Tomaševića
Danas kruži priča da su predstavnici tih istih gremija, nedavno na informativni razgovor “priveli” Tomislava Tomaševića kao jednog od medijski razvikanih favorita za zagrebački tron i ako je to istina nužno je postaviti opravdana logična pitanja!? Tko gura Tomaševića, tko ga favorizira, tko plaća njegovu medijsku kampanju i kome je Tomašević već danas dužan do kraja života? Tko to unaprijed dijeli građevinsku tortu obnove Zagreba?
Analizirajući profil svih 14 kandidata za mjesto gradonačelnika metropole, i ono što su u danima predkampanje, ponudili mogu otvoreno kazati da je Davor Filipović kandidat koji gradu Zagrebu nudi najviše optimizma.
Posljednja kandidatkinja Anka Mrak Taritaš ne ulijeva nikakvo povjerenje. Trebamo li se sjetiti Vesne Pusić, Gunje, Srećka Ferenčaka i čitave klijentelističke mreže bivšeg HNS-a umreženog s bivšim gradonačelnikom? Bez optimizma, bez ambicioznih zamisli, bez čistih ruku, zapravo se ne može apsolutno ništa napraviti. Oni koji unaprijed osuđuju ambicije i urođeni pobjednički mentalitet i sportski optimizam, sami sebe osuđuju na prosječnost i poraz.
Takvih likova koji žele „što gore, to bolje“ u Hrvatskoj smo se nagledali! Takvih „transparentaša“ koji u svakom proaktivnom vizionarskom projektu traže „zelenu“ Celakovsku dlaku u jajetu, koji liježu pred bagere na Cvjetnom ili u Varšavskoj i spremni su dati život da zaustave vizionarske projekte, potrebno je zauvijek dekapitirati i odbaciti kao rudimentarne ostatke ostataka bivšeg propalog komunističkog sustava razmišljanja.
Svi pokušaji da se Davoru Filipoviću nađe trun u oku, da mu se pronađe bilo kakva suspekcija u njegovom životu od samog rođenja do danas, za razliku od drugih kandidata, pali su u vodu. U očaju potencijalnih gubitnika, u strahu od pozitivnih promjena koje nudi Filipović, u strahu od poštenja, transparentnog trošenja novca građana Zagreba, u strahu da Filipović „prijeteći“ govori financijskim jezikom najuspješnijeg ministra financija Hrvatske Zdravka Marića, pribjegava se prokušanoj metodologiji obezvređivanja jednog vrijednog i iskrenog kandidata koji je sve u životu stekao marljivošću i poštenjem.
Rušenje Filipovića podsjeća na akcije protiv Kolinde
Neviđeni je strah od činjenice da Filipović ima plan spriječiti bankrot Zagreba, baš onakav kako ga je na području fiskalne konsolidacije realizirao Zdravko Marić na nivou države! Plan kreatora kaosa i podjela je monstruozan! Od Filipovića treba stvoriti Plenkovićevu dvorsku ludu, alibi kandidata, trik kandidata koji je sklon gafovima.
Modus operandi je poznat iz predsjedničke utrke, na svojoj glavi je to osjetila Kolinda Grabar Kitarović, a maljevi su podjednako dolazili i s lijevog i s desnog spektra koji su i u ovom slučaju u životno važnoj „principijelnoj“ koaliciji. Ti isti maljevi pogađaju i pogađat će tijekom cijele kampanje glavu Davora Filipovića, no čini mi se da je on skovan od drugačijeg materijala i bit će spreman odgovoriti na sva trik pitanja i spinove koji se već slijevaju društvenim mrežama. Zato što zna, zato što može i iskreno hoće bolji i pošteniji Zagreb i metropolu kao uzor cijele nacije.
Cilj desnice je umrežiti Filipovića sa „veleizdajnikom „ Plenkovićem bez obzira što Plenkoviću veleizdaju nacionalnih interesa nitko ne može dokazati? Ma koga je briga za dokaze? Trolaj, spinaj, do iznemoglosti! Cilj je oporbene ljevice i desnice Filipovića umrežiti s pokojnim gradonačelnikom i sada dolazimo do najvećeg apsurda.
Bandića više nema! Kolinda Grabar Kitarović je platila glavom na istim tezama koje je gurao jedan bivši pjevač uz histeričnu podršku ortodoksne ljevice i HDZ-ovih „crnih labudova“! Predsjednica je pala na Bandićevom rođendanu glumeći Merlinku! Pala je na torti i cvijeću u Remetincu, pala je Vučićevom dolasku u Zagreb, pala je na nespretnim i neprimjerenim izjavama u Osijeku o osam tisuća eura plaće (…)
No, Davor Filipović nije KGK. Čovjek je rođeni „fajter“, bio je glavni šuter i vođa ekipe koja je bila prvak Europe i četvrta u svijetu.
Samo jezikom afirmativnih i vizionarskih ideja koje ponekad mogu zvučati i kao nerealna obećanja, može se slomiti taj rušilački plan i agitprop koji je smišljen do zadnjeg detalja. Hoćemo li mi svaki naglašeni optimizam u samom začetku kamenovati? Ako smo se pomirili da smo gubitnici hoćemo, ali to je bez ikakve sumnje gubitnička pozicija!
Samo pozitivne vibracije i dobro obrazloženi realni projekti mogu „transparentašima“ izbiti argumente iz rukava. Svi imalo razumni ljudi znaju da se može izgraditi Jarunski most, sveučilišna bolnica za djecu, nacionalni stadion i tvornica cjepiva, jer ne postoji ni jedan razlog koji govori suprotno. Pelješki most je dokaz da se može izgraditi sve u zadanim rokovima, čak i daleko prije toga bez ikakvog odstupanja u početnoj cijeni izgradnje.
Nema nerealnih obećanja, samo je pitanje tko stoji iza njih!? Znanje, kompetencije čist obraz i čiste ruke, ili nešto sasvim suprotno? Ako povučemo paralelu od Nikole Tesle koji se ponosio „srpskim rodom i Hrvatskom domovinom“, do genijalnog Josipa Rimca, dobit ćemo kvadraturu kruga potencijalne hrvatske izvrsnosti o kojoj zbori Davor Filipović! Na putu duhovne i materijalne obnove Zagreba i Hrvatske ne može stajati ništa što se unaprijed proglašava nemogućom misijom!
Desničari, sudit će vam Zlata Đurđević!
Dodatni uteg Filipoviću u ovoj kampanji je svakako antiplekovićevska frakcija u HDZ-u, koja se užasava od pomisli da bi Filipović mogao postati drugi najjači HDZ-ovac u državi ako pobjedi na izborima za gradonačelnika Zagreba. Rušenjem Kolinde Grabar Kitarović, uz pomoć Miroslava Škore, pokušali su srušiti Andreja Plenkovića, a ovi zagrebački izbori posljednja su im nada da se rušenjem vlastite stranke, ponovo uz pomoć Škore, vrate na stranačke pozicije koje su izgubili!
Njima nije važno ako HDZ padne na najniže grane, važno im je oteti stranku ma kako ona devastirana bila. Njima nije važno što takvim rabotama dižu SDP do nebesa, kao što su na svoju sramotu digli Milanovića na kultno Tuđmanovo brdo! Ako je tome tako, tko je onda u ovoj priči etički veleizdajnik nacionalnih interesa? Desničari, sudit će vam Zlata Đurđević!
Ako netko misli da je ovo navijačko novinarstvo u pravu je!? Na temelju analitičkih spoznaja kao stanovnik Zagreba u kojemu prebivam i plaćam prirez birat ću najboljeg ponuđenog kandidata u svakom smislu, a konačno i zbog svjetonazorske bliskosti.
Na kraju poruka mojim dežurnim pljuvatorima. Čitajte i guglajte pa kada argumentirano dokažete da je bilo koja teza iz ovog teksta neistinita, nećete morati pljuvati. Pljunut ću sam sebi u facu i pokorno se javno ispričati!
Kazimir Mikašek-Kazo/Foto: D. Kovačević
