Početak sukoba je počeo objavom programa Velike Srbije srpskog knjževnika i političara Nikole Stojanovića 1902. u listu Srbobran u Zagrebu pod naslovom Srbi i Hrvati- do istrage vaše ili naše što u prijevodu znači do istrjebljenja vašeg ili našeg.
PIŠE: Jure Ivančić/Foto:reuters
Uoči najavljenog posjeta predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića Hrvatskoj u medijima kao i usmenim prepričavanjima mogu se čuti i pročitati raznovrsne izjave, mišljenja i komentari koji odražavaju svu različitost raznolikost pogleda na taj tek najavljeni događaj.
U svim ti izjavama može se dosta toga iščitati i o onima koji izjave daju jer kad govorimo o drugima svjesno ili nesvjesno govorimo i o sebi.
Tako su izjave nositelja vlasti u Srbiji uglavnom predizborno obojene dok s hrvatske strane oko ovog posjeta odražavaju tiho neslaganje Pantovčaka i Banskih dvora. Što se građana tiče neki su protiv dolaska uopće, drugi pak misle da je to još prerano s obzirom na svježe uspomene iz Domovinskog rata, a na tom putu tu je još cijeli niz otvorenih pitanja iz davne i nedavne prošlosti. One koji nisu protiv dolaska živo zanima protokol posjeta i pitanje hoće li se Srbija ispričati Hrvatskoj zbog agresije jer bez toga po njima posjet nema smisla. Svakako najvažnija stvar je sadržaj posjeta i mogući učinci na budućnost međusobnih odnosa.
Osobno mislim da je pitanje isprike jedno od važnih pitanja, ali ne samo prema Hrvatskoj zbog agresije nego i prema Srbima u Hrvatskoj zbog njihova stradanja prošlosti a za što je Srbija izravno odgovorna.
Srbi u Hrvatskoj nisu stradavali niti imali bilo kakvih posebnih problema u odnosu na druge građane u Hrvatskoj sve do momenta kada su upregnuti u ostvarivanje programa velike srbije na račun drugih naroda i tuđih teritorija.
Do tada su zajedno s Hrvatima bili hajduci (Andrijica Šimić i Jovo Kadijević) i borili se protiv tursko otomanske vlasti, zajedno organizirali Rakovički ustanak (Eugen Kvaternik i mnogi Krajišnici) protiv austro-ugarskevlasti, posvećivali Josipa Jelačića ( pravoslavni patrijah Rajačić) za hrvatskog bana, itd, itd.
Da bi ostvarili svoj plan velikosrpska politika i beogradska čaršija počela je organizirano huškati, nagovarati i na kraju tjerati Srbe, odnosno pravoslavce u Hrvatskoj u sukob s Hrvatima. Od tada i zbog toga počinje njihovo stradavanja.
Početak tog otvorenog sukoba je započeo objavom programa Velike Srbije srpskog knjževnika i političara Nikole Stojanovića 1902. u listu Srbobran u Zagrebu pod naslovom Srbi i Hrvati- do istrage vaše ili naše što u prijevodu znači do istrjebljenja vašeg ili našeg.
On je tvrdio da “Hrvati nisu ni pleme ni posebna narodnost. Oni se nalaze na prelazu iz plemena u narodnost, ali bez nade da će sačinjavati ikada posebnu narodnost.”
U sukobu sa Srbima Hrvati će nestati a Srbi opstati jer im to garantira i „proces opšte evolucije“, „prirodna životna snaga“ te konačno „nadmoćnost na bojnom polju“.
S druge strane, tvrdio je da Hrvati „nemaju jezika, običaja ni zajedničkog života“, kao ni „svijesti o zajedničkoj pripadnosti“ te da „u tuđim slugama gledaju ideal pa će i sami postati sluge“. Stojanović je smatrao da pored Srba na ovim prostorima za druge nema mjesta i da trebaju nestati.
Zbog ovakve ideologije od tada pa sve do Oluje 1995. godine s manjim ili većim intenzitetom trajao je taj sukob. U prošlosti je bilo više ovakvih i sličnih velikosrpskih programa tipa Memoranduma i Načertanija ali sve se svodi na isto. Velika Srbija i ništa više a za tu pogrešnu ideju upravo su najviše stradavali izmanipulirani i zavedeni na krivi put Srbi izvan Srbije tkz. prečani.
U ovom kontekstu zanimljivo je spomenuti knjigu Pere Simića – Tito fenomen stoljeća u kojoj se (str.201) navodi se da je na sjednici Antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Srbije održane krajem 1944. godine u Beogradu rečeno da je stradanje Srba u NDH bio “dug koji je srpski narod platio za zločinačku politiku beogradskih vlastodržaca.
”Zato mislim da bi se Aleksandar Vučić kao predsjednik Srbije u ime te iste Srbije u prigodi posjeta Hrvatskoj svakako trebao ispričati posebno Srbima u Hrvatskoj za sva njihova bespotrebna i uzaludna stradavanja kroz povijest.
To bi bio dobar put za rješavanje svih otvorenih pitanja između Hrvatske i Srbije i njihove bolje budućnosti.
Bivši ministar zdravstva Vili Beroš, koji je u istražnom zatvoru zbog sumnje na korupciju u…
Domagoj Juričić, nekadašnji predstojnik ureda Kolinde Grabar-Kitarović, je u podcastu Krešendo Nove tv ispričao kako je…
Dragan Marković Palma preminuo je u 65. godini nakon kratke bolesti. Osebujni bivši gradonačelnik Jagodine…
Komentiraj