Uređivačka politika „Ruskog vjesnika“ između Hrvatske i Srbije

Sa medijskih i drugih lansirnih rampi, ruske televizijske stanice i internetski portali konstantno ispaljuju što manje, što veće projektile prema Zapadu. Jedan od takvih medija je i „Ruski vjesnik“, odnosno njihova filijala za hrvatske čitatelje.

„Ruski vjesnik – Hrvatska“ je dio ruskog medijskog projekta „Russia Beyond“ koji održava 14 stranica na 13 jezika, od kojih je jedan upravo hrvatski. Inače, sam portal je vlasništvo ruskog državnog lista „Rossijskaja Gazeta“ te čitateljima nudi mnoštvo sadržaja s područja ruske kulture, povijesti i društva.

Sjedište ovog portala je u Moskvi. Zbog malog budžeta nemaju novinara koliko bi se očekivalo da ima medij s pretenzijama promocije Rusije i njezine kulture i znanosti na području od Triglava do Vardara. Uredništvo im je kadrovski posloženo od hrvatskih i srpskih urednika koji zajedno uređuju sadržaj tekstova koji istodobno čitaju čitatelji u Hrvatskoj i Srbiji.

Uređivačka politika može se opisati kao diplomatska cik-cak linije s stalnim odsluškivanjem što o objavljenim tekstovima misli prvenstveno ona brojnija publika, ona u Srbiji.

Da je tome tako potvrđuje da na „Ruskom vjesniku“ možemo nerijetko pročitati riječi koji nemaju dodira s hrvatskim književnim jezikom. Odnosno, mahom se radi srpski izrazima koji u oko upadaju kod tekstova vojne tematike. To ukazuje da znanje hrvatskog jezika novinara tog portala mora biti na puno višoj razini.

Iako se portal obraća hrvatskom čitateljstvu uglavnom se izbjegavaju nacionalne hrvatske teme, posebno kada se radi temama iz Domovinskog rata. Putinofilija i militarizacija koja podrazumijeva ogromne količine tekstova o ruskim tenkovima, avionima, nuklearnim raketama i svim ostalim novim vojnim čudesima za obračun sudnjeg dana sa Zapadom. Tko to misli raketama osvijestiti hrvatsku publiku za Rusiju i teme iz Rusije?

Zar je moguće da nema više tema u kojima se susreću današnja Hrvatska i Rusija, hrvatska i ruska povijest i budućnost, hrvatska i ruska privreda, kultura, kulinarstvo, događanja….? Nedavno je Hrvatsku posjetio poznati ruski kozmonaut Sergej Zaljotin. Nema televizije, tiskanog ili elektronskog medija u Hrvatskoj koji nije izvijestio o posjeti Zaljotina koji gdje god se pojavio bio dočekan poput filmske zvijezde. „Ruski vjesnik“ tom događaju i velikanu svemirskih letova posvetio je neobjašnjivo malo prostora.

Takva uređivačka politika je sasvim legitimna, ali u startu pogubna za promicanje hrvatsko-ruskih odnosa. Medvjeđa usluga radi se službenoj ruskoj politici i predsjedniku Vladimiru Putinu koji želi graditi bolje odnose sa Hrvatskom, ali i ruskim diplomatskom osoblju koji pod veleposlanikom Anvarom Azimovim koji pažljivo rade na zatopljenju odnosa s pozicije poštovanja i ravnopravnosti dvaju naroda čiji odnosi traju preko 500 godina.

Hrvati su jedan od rijetkih istočnoeuropskih naroda koji uopće nemaju negativna povijesna iskustva u odnosima s Rusima. No, i Azimov zna griješiti u medijskim istupima.

Konkretno, u intervju „Jutarnjem listu“ od veljače 2016. njegova ekselencija izjavljuje da su Hrvatskuu  Drugom svjetskom ratu oslobađali sovjetski vojnici.

Čemu izjave za koje se zna da uopće ne odgovaraju istini. Ni u jedan jedini hrvatski grad ili selo noga sovjetskog vojnika nije kročila u Drugom svjetskom ratu. 11. studenog 1944. Crvena armija prešla je Dunav kod Batine, ali to je imalo veze sa s operacijama oslobađanja Beograda, nikako sa Hrvatskom.

Ako u tom forsiranju rijeke netko vidi oslobađanje Hrvatske onda ne zna što govori.

Neke teme na „Ruskom vjesniku“ znaju biti i malo infantilno obrađene. Na primjer tekst pod naslovom „Što nam je Hollywood podvaljivao pod sovjetske zrakoplove i helikoptere?“. Zar autor teksta misli da je za potrebe snimanja američkih akcijskih filmova iz 80-tih godina, poput Ramba, bilo moguće nabaviti prave sovjetske borbene avione ili helikoptere?! Kakvo „podvaljivanje“? Normalno da su u doba Hladnog rata u holivudskim filmovima zapadne letjelice „glumile“ one sovjetske.

Nedavno je na „Ruskom vjesniku“ objavljen tekst „Povijesno lice: Hrvatski “Crveni konjanik” iz Oktobarske revolucije“ iz pera admirala Davora Domazeta Loše, nekadašnjeg načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH.

Sjajan tekst koji je objavljen usprkos otporu srpskog lobija, ipak ima jednu manu koju profesionalni urednici ne smiju sebi dozvoliti. Naime, pored imena autora uopće nije stavljena njegova titula – admiral, bivši načelnik GS OSRH. Zašto se ne pohvaliti autorom takvog kalibra? Riječ je o ozbiljnom propustu – namjernom ili nenamjernom teško nam je procijeniti.

Treba uzeti u obzir da su pojedini urednici „Ruskog vjesnika“ svjesni ovih boljki o kojima pišemo i jako su nezadovoljni tendencijama uređivanja tog portala kojeg vodi srpska struja. Neki od hrvatski orijentiranih urednika velikim se osobnim trudom i zalaganjem izbore da povremeno na stranicama tog portala osvanu teme s hrvatskim nacionalnim predznakom. Na tome im čestitamo jer znamo da im nije lako.

Na primjer, tekstovi o znamenitim Hrvatima iz ruske povijesti poput admirala Matije Zmajevića i Tome Dundića. Treba biti iskren pa reći da „Ruski vjesnik“ njeguje daleko veću profesionalnost i objektivnost negoli neki drugi portali iz ruske medijske divizije poput „Sputnika“ koji u Srbiji otvoreno promiče srpski kleronacionalizam, antieuropejstvo i antizapadnjaštvo.

Jasno nam je da je „Ruski vjesnik“ dio meke moći koju je Moskva angažirala u Hrvatskoj, ali nam nije jasno zašto podcjenjuju hrvatske čitatelje zaobilazeći Domovinski rat i slavno vrijeme nastanka hrvatske države u kojem je hrvatsku državnu samostalnost Rusija priznala daleko prije SAD?

Znaju li u „Ruskom vjesniku“ da je u jesen 1991. godine tijekom pregovora u Moskvi, ruski šef države Mihail Gorbačov srpskom predsjedniku Miloševiću doslovno rekao „Samostalnost Hrvatske je realnost koju morate prihvatiti“.

Na koncu, ruskim naoružanjem Hrvatska je izborila svoju državnu samostalnost…

Marko Marković/Foto: