Veliki uspjeh HDZ-a: Liječnik iz Splita proglašen najboljim keramičarem u Hamburgu

Odavno nemam običaj baviti se strankom koja se iz nepoznatih razloga još uvijek zove HDZ-om. Odavno me ne zanimaju, nisam ljut na njih, ljuti možete biti na nekoga tko vam je na bilo koji način bitan. Niti sam ljut na njihovu glasačku amorfnu masu, dakle ‘političko stado’, toliko jadno u svome političkom blaženstvu, da je to čak i tragikomično.

PIŠE. Dr: Ivica Granić 

Jučer je vođa nečega što se iz nepoznatih razloga još uvijek zove HVIDRA izjavio ‘da ako se Pupovac ne ispriča, od Plenkovića ćemo tražimo raskid koalicije sa SDSS-om’. Na taj je način, kako se čini, ‘glavati gospodin’ zauzeo stav, jasan da jasniji ne može biti i čvrst kano dojučerašnje klisurine. I sad, što reći? Osim da je pravo pitanje: kako ih više nije sram?

Dakle, nakon toliko lopovluka, pljačke, otimačine, ideološkog i političkog (o)pustošenja društva, protjerivanja hrvatske mladosti na razne euro bauštele…. Čujem nedavno kako je jedan liječnik iz Splita proglašen najboljim keramičarem u svojoj novoj tvrtki u Hamburgu. Bravisimo ADZ, Pupi i bravisimo za blaženo hrvatsko ‘političko stado’.

Ali, ono što je groteskno nisu ni Plenki, ni Njonjo, niti je to vitez Reiner, niti bilo tko s ‘te političke razine’ vladajućih ili bratske SDSS koalicije. Groteskna je razina do koje su spremni sagnuti ‘niže strukture’, dakle stotine stranačkih uhljeba i poslušnika koji sami sebe svako jutro pred ogledalom uvjeravaju kako su na ispravome putu a i sami predobro znaju kako su dušu, i to za vrlo jeftin sitniš, prodali vragu. I da su pali na samo dno političke i moralne kanalizacije, niže ne miže.

Sada će opet, po tko zna koji put, nanovo odigra(va)ti utakmicu po posve istom scenariju, isti su ili slični režiseri i, što je najinteresantnije, posve su isti, samo u možda malo različitim dodjeljenim im ulogama, statisti.
Valjda me kao osobu koja se godinama bavi političkom komunikacijom i političkim makretingom ‘situacija’ do te mjere živcira da sam morao napisati ovaj post. Iako to nije dobro, jer se zapravo ništa novog i ne događa, već sam se trebao naviknuti, oguglati…

Evo, dakle, dragi HDZ-ovci, ovako nekako će biti odigrana ta utakmica, vaši uhljebi će i dalje tvrditi kako je zemlja ravna ploča a vi, drage HDZ-ovce, će te, vrlo vjerojatno, opet nasjesti, čime će se po tko zna koji put krug zatvoriti. Ali, nije svako zlo za zlo, naši keramičari rasturaju po Njemačkoj.

No, što bi rekao Ilko Ćimić, krenimo redom.

Problem: Plenkiju ne odgovara da parlamentarne izbore dočeka kao partner, pajdaš, kao koalicijski partnet SDSS-a. Dakle, jasno je kako ‘utakmicu treba odigrati’, a na koga se drugog osloniti ako ne na ‘brata rođena’. Još ako bratu sjedneš na volej, veselju nema kraja.

I onda, nekim čudom, neko prebije negog Deliju u Obrovcu, zatim i nekog Arsića u Rijeci. Ovog drugog čak i bez vidljive ogrebitine prebiše bejzbol palicama. Kuha i na istoku. I tak..

A Pupi? Pupi grlatiji neko ikada, ono, slučajno se izleti s nebuloznom tezom o NDH. Ne samo da smo gori od Ante i ‘one Hrvatske’, s današnjim se povampirenim hrvatskim nacionalizmom ništa ne može usporediti. Sibirski su Gulazi mila majka za zagrebačke, splitske, riječke ili one benkovačke.

Što je s medijima? Pumpaju li ga pumpaju, brale dragi čak do te mjere da je jadni Arsić morao zdimiti nekamo, zbrisao čovjek jer je općepoznato kako povampirene riječke ustaše nikada ne spavaju.

Situacija se, dakle, ‘podigla za oktavu više’. I, gle čuda, sasvim spontano se dogodi junačko braniteljsko srce uvaženog gospodina Đakića. Nije moglo izdržati, nije moglo više izdržati, ubio ga Pupovac ko mraz paprika. Traži HVIDRA, ni manje ni više, nego uvjetni raskid koalicije! Ono, ako se Pupi ne ispriča. BTW, između nas, u političkoj komunikaciji takvi vam odigravaju ulogu tzv. korisnog idiota ili korisne budale.

No, dobro… Sad ide ono najdosadnije! Sad će nas tjednima, možda čak i mjesecima, uveseljavati procjenama hoće li se Pupi ispričati ili ne. I ima li zbog čega. A on… postojan, jak, sistematičan, hladan ko Boža zvani pub, odmjeren, jači od bilo kojeg Tafta u svim vremenskim uvjetima, nepokolebljivi potomak surovih ličkih ustanika protiv… protiv.. protiv… Dobro, pustimo sad nijanse, ionako se odgovor Plenkiju ne bi svidio.
Elem, sad smo već vremenskom mašinom, poput Michaela J. Foxa i Christophera Lloyda, doletjeli tu negdje, par mjeseci prije parlamentarnih izbora.

Otprilike tada Jutarnji pompozno najavljuje raskid velike koalicije sa SDSS-om, sazivaju se presice, prva vijest na svim mogućim RTL, N1, Nova TV, Al Jazzera Balkans… vjestima i Dnevnicima je upravo to: razišli se Plenki i Pupi! HDZ-ovo ‘desno krilo’ samozadovoljno blista, jesmo li vam govorili, sumnjali ste a’, niste nam vjerovali.
Paralelno se odvijaju dva posve predvidiva, i slična i različita, procesa.

Prvi, ankete! HDZ, koji se do tada nalazio u stanju slobodnoga pada, strahovito raste i skače na skoro 29. posto, dok ‘svi ostali bilježe pad’. Bago s ispijenom facom sakupljača plastičnih boca nešto drvi, nitko ne shvaća što govori, ali svi na ekranu vide HDZ-ovu zelenu strelicu kako je okrenuta prema gore, a crvena SDP-ova prema dolje.

Drugi proces, zbog kojega i pišem, je proces blaženoga hrvatskog zaborava. Nekom magičnom krpom se simultano preko noći prebrišu zadnje tri i pol godine i Plenki može nova izborna beriva početi prikupljati.

Ali, kao što rekoh, nije svako ‘zlo za zlo’: rasturamo u keramičarstvu po Njemačkoj. Tu smo jači i od Bayerna i Borussije zajedno. A kanali… da vidite kako Hrvat kanal kopa, majka ti jadna. Ostalo im to od kopanja rovova.