Vinko Vukadin: Iz vrtića u Sabor – kako se naši političari domognu prve pozicije

Tajkuni su se obogatili u privatizaciji i često je pitanje zašto ne pokažu kako su došli do prvog milijuna.  Zašto takva pravila ne bismo primjenili i na političke tajkune, lavove i stranačke vukove, nade svih stranaka i strančica?

Iako mnogi misle da je naš problem u gospodarstvu, ja sam uvjeren da katastrofalno gospodarstvo proizlazi iz političke kaljuže, nesposobnosti, nasljeđenog komunističkog mentaliteta i jedne vrste totalne nepismenosti političkih aktera.

Hrvatska država ima permanentni problem s nesposobnim političarima, kurvama koje se prodaju za malo plaće, puno moći i velike uspjehe u osiguravanju vlastitih klanova. Hrvatske koalicije nisu koalicije ideja i rješenja, nego koalicije fotelja. Upravo zato koalicijski partneri se u ne svađaju, oni to čak po narodnom poimanju i nebi smjeli. Jednopartisjki sustav uz uvažavanje minimalnih razlika i drugarske kritike.

Kad slušamo stranačke stratege i poklonike onda dobivamo dojam da naše stranke vrve stručnjacima svih vrsta. Glavni kriterij u Hrvatskoj da se nekoga proglasi stručnjakom je da ima diplomu odgovarjućeg fakulteta, po mogućnosti nedokazivo da je kupljena, da zna engleski i da ne govori previše o temama koje zanimaju narod, osim da priča da nam treba više gospodarstva, a manje preispitivanja prošlosti.

Logično iz njihove perspektive. “Ostavi, bolan, pitanje kako sam došao do prve pozicije… Okrenimo se budućnosti…. jebla te prošlost, narodu treba kruha, radnih mjesta….pusti ustaše i partizane, nama trebaju radna mjesta…nema više komunista… odakle ti stalno o tome…”

Preispitivanje nepoželjno jer bi otkrilo da su stranke  izrasle iz komunističkog mentaliteta, uglavnom se drže vojnih i postrevolucionarnih metoda zbijanja redova, usklađivanja stavova i mobilizacije biračkog tijela. Mladi i stari kadrovi u kombinaciji su dobitna kombinacija.

Stari mudraci

Na jednoj strani našeg olitičkog spektra imamo stare lisce koji su neka vrsta kemena stećaka, spomenici drevne hrvatske politike napajane još na tekovinama komunističke revolucije i ZAVNOH-a. Sve stranke vrve svojim “mudrim starcima”. Oni su genijalci za zakone, stari revolucionari i zasluženi junaci rane faze demokracije. Nisu bili protiv stvaranja države ili nisu imali izbora kad je država stvarana. Bili su na pravoj fotelji u pravo vrijeme.

Sve naše stranke imaju i stručnjake za gospodarstvo, iako smo na samom dnu gospodarskih sloboda i standarda. No, ta očita činjenica ne smeta vrlog premijera da nam objašnajva da iammo najbolju vladu od rata naovamo. Jedino je Markovićeva i Titina bila bolja za malog pionira velikih izreka.

U općoj svađi oko strategija narod ima dojam da nema strategije pa se boji šta ako ovi ili oni dođu na vlast, a nemaju strategiju. Novinari, uglavnom funkcionalno nepismeni postomladinci i skojevci, trube istu priču.

Bolji od Švicarske

Upravo suprotno je istina. Hrvatska je puna strategija. Imamo ih milijun, napumpanih prepiski postkomunističkih ekonomista koji nam prodaju socijalistička muda pod kapitalističke bubrege jer je to jedina šansa da oni ostanu u političkom loju.

Sve stručnjake, one stare i one mlade, olinjale vukove i hrabre lavove, kadroviraju politički moćnici, šefovi stranaka i stranačka tijela napravljena po načelima “ja ti znam maloga, on je odlčan; on je iskusan njega moramo ostavit” – hoće reći mali šuti i ulizuje se dok ga ne staviš na neko važno mjesto, a stari lisac je premrežen da bi ga se uklonilo bez opasnosti za vlastitu guzicu i vilu.

Takvom simbiozom starih lisaca i mladih glista se stvorila prava politička mreža, koja ovaj narod vodi godinama u propast. Dok narod bukvalno ostaje gladan mi slušamo da stranke i političke opcije imaju strategiju izlaska iz krize, mlade kadrove koji su europska poslastica i stare iskusne političare koji znaju sve zareze i trikove.

Narod, biračko tijelo, blesavo kao da je izgubilo svaki doticaj s realnošću, slijedi i opet u nebo uzdiže svoje stručnjake. Od toliko sposobnih je nevjerojatno da nismo bolji od Švicarske.

Zašto je to tako, zašto smo u debeloj močvari i živom pijesku gospodarski i moralno? Zato što nam je politička scena prepuna napuhanih lopova i novopečenih političkih tajkuna.

U kojem leglu je vuk okoćen

Kao što novopečeni gospodarski tajkuni uglavnom nemaju pojma o poslovanju, nego prodavahu zgrade i ne plaćaju radnike, tako i politički tajkuni neznaju ništa drugo osim prodavanja magle i nepreuzimanja odgovornosti.

Sveži kravaticu, nauči par engleskih ispraznica, upucavaj se šefu ili šefici stranke, ne govori ni kad te pitaju, nemaj stav, imaj veze….

To je obrazac po kojem funkcioniraju oni koji bi nas trebali izvest iz krize. Oni bi trebali stvoriti demokratsko društvo, biti moralni uzori, nacionalni borci, socijalni pravednici. Njihovi izgledi da dobiju nagrade, daleko veće od sposobnosti, su izvrsne, a izgled naroda da doživi demokraciju i bolji standard je ravan nuli.

Oni su naučili petljat da bi izbjegli sječe kadrova ili su naučili lizat da bi gazdi bilo ugodnije, a gazda je danas netko drugi, onaj u Europi ili nekom koncernu.

Ovaj narod ne treba političke tajkune koji su do svoje prve pozicije došli obiteljskim nasljeđem iz komunizma ili hemeroidalnim usponom, ovaj narod treba političare koji imaju hrabrosti raditi dugoročno za narod i državu.

Ja znam jednog maloga/malu, stvarno je odličan – reći će sljedbenici i preporučit nam kakvu hijenu u vučjem krznu.

Upitajte vuka u kojem leglu je okoćen?

Foto: MP