Vinko Vukadin: “Ruža hrvatska” kao big mama pokopala pravaštvo i odjurila na bijesnom Harleyu

Ruža je majka koja svoje čedo proglasi mrtvim prije nego li je i prohodalo. To big mamu na Harleyu ne smeta, ona je već zajahala neke druge konje i bokovima novootkrivenog konzervativizma zavodi magarce na hrvatskoj političkoj sceni

Vinko Vukadin

Je li umrlo pravaštvo?

Znam da mnogi moji prijatelji, iskreni pravaši, ne vole kad netko, tko nije član neke od njihovih navodnih pravaških stranaka, piše o pravaštvu. No ja ću se,  ipak izložiti tom riziku i podsjetit naciju da je očito propustila važan pokop: “Pravaški pokop” s glavnom svećenicom demokratsko populističkog obreda Ružom Tomašić, koju mnogi prozivaše Ružom hrvatskom i nadom tek rođenog pravaštva.

No Ružino pravaštvo nije pošteno ni propupalo, a već ga trn egoizma i zaluđenosti lažnim vođama, intelektualnim veličinama i političkim genijalcima ubo u srce. Kako veli Ruža pravaštvo je odumrlo, umrlo ili suvremenim jezikom navodnih demokratskih načela postalo nepotrebno.

Čudne li logike da ona koja je navodno bila majka svoje čedo proglasi mrtvim prije nego li je to njezino čedo i prohodalo. No to big mamu na Harleyu ne smeta, ona je već zajahala neke druge konje i bokovima novootkrivenog konzervativizma zavodi magarce na hrvatskoj političkoj sceni. Siguran sam da će se sigurno pronaći sljedbenici koji ne znaju pošteno ni izgovoriti riječ konzervativizam, ali znaju kako se u novim jaslama uvijek nađe svježeg sijena.

Pravašto je jedina izvorna i najotpornija hrvatska politička ideja. Kad smo 1990. prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu predavali tek objavljenu zbirku “Sabrana djela dr. Ante Starčevića” on nam je skoro dva sata pojašnjavao da je pravaštvo osnovica svake hrvatske državne ideje i slobode naroda. Tuđman je to ugradio u svoje poimanje države i slobode, poimanje koje tek treba iskopati ispod prigodičarskog promatranja ovoga čvjeka, koji je jedini imao tu širinu da shvati pravaštvo, pa makar koliko ga članovi pravaških stranaka osuđivali radi političkog pragmatizma u kojem za njih nije bilo dovoljno mjesta.

Pravaštvo kao ideja je dakle osnovica i izvor hrvatske države, ono je izvorna hrvatska i u potpunosti europska ideja, ako europejstvo promatramo kao demokratičnost, slobodu i samoodređivanje, a ne kao lonac u kojemu veliku kuhaju i jedu, a male kuhaju i žrtvuju.

Svojim izjavama da pravaštvo štiti bogoljublje i domoljublje Ruža Tomašić samo javno pokazuje da nema baš pojma odakle i zašto potječe najbolji slogan, osim Za dom spremni, onaj Ante Starčevića: “Bog i Hrvati”.

Starčević je bio bogobojazan i nacionalno britak Hrvat, al izvor njegovom sloganu nije bogoštovlje nego poimanje suverenosti hrvatskog naroda. Njegov slogan potječe od stava da Hrvatskom mogu upravljati samo Bog i Hrvati, a ne Beč ili Pešta.

Kad bi Ruža bila malo politički pismenija onda bi ona znala da je ona u ime pravaštva kršila upravo to načelo jer je baš ona svoj uzlet doživjela u suprotnosti tom načelu, pa makar to bilo opravdano iz političkih razloga.

Njezin polupismeni nacionalizam je daleko od izvornog i ubojitog pravaštva jer pravaštvo nije nacionalizam, to je ljubav prema svojem narodu i spremnost da se za taj narod radi i gine, a Ruža je ginula samo dok je vrištala o pravaštvu ili o užitku.

Pravaštvo u Europi nije odumrlo, naprotiv ono je Europi potrebnije nego ikada jer ova konstrukcija EU subvencijskog identiteta nas vodi u propast i potpuno nacionalno izgubljenje. Slobodne i politički moćne EU države to znaju i tako se ponašaju. Biti članom EU ne znači prepustiti nacionalnu samostojnost EU birokratima nego upravo suprotno, boriti se za svoj narod u političkim okvirima EU, ali tako da ovom državom ne upravljaju interesi ni Hansa ni Orbana nego samo interesi hrvatskog naroda i hrvatske države.

To očito Ruži ne odgovara jer na tom polju ona nema ni osnovnih poimanja, ma koliko ju neki proglašavali najsposobnijhom hrvatskom nacionalnom političarkom.

Pravaštvo nije nit umrlo, nit odumrlo nit je nestalo. Samo što bi to neki htjeli jer sad je došlo vrijeme kad su neke nove ideje bolje, hoće reći profitabilnije.

Pravaštvo je najveća ideja u hrvatskoj političkoj povijesti, daleko od ljevičarstva ili konzervativizma, daleko od komunizma ili fašizma. Pravaštvo je stav o slobodi svojoj osobnoj i slobodi svojega naroda.

Dok to Ruža i njezini prigodni pravaši shvate odumrijet će i EU, a ideja Starčevića će ostati i obnavljati se uvijek nanovo jer sloboda je neuništiva dok postoji načelo:

Hrvatskom imaju upravljati samo Bog i Hrvati.

Zato je vrijeme da se napravi most između Tuđmana i Starčevića da bi to bilo ostvarivo, a pravaštvo da postane osnovica napretka umjesto vreće za napucavanje po kojoj udaraju uglavnom oni koji nisu u stanju pročitat pet Starčevićevih ili Tuđmanovih rečenica jer im ponestane intelektualnog daha.

Njima preporuka nek’ se pridruže novootkrivenim uškopljenim EU političarima, nek’ uzjaše kakvog konja ili magarca pa nek’ nekom drugom pjevaju pogrebne.