Uporno već pet godina pišem na “zidu” i ne pišem iz zabave ili dosade. Imam stotinu boljih načina za ubiti dosadu i zabaviti se uživo.
Pišem s ciljem i ne ide lako, ali ja se nikad neću predati. Kad me vidite da se javljam iz neke zračne luke, uvjeravam vas da ne putujem na odmor.
Pored facebooka, mnogo više radim na jednom velikom projektu, kako sve ovo nebi bilo mrtvo slovo na papiru i skup neostvarenih želja. Nisam sam. Našao sam se u timu s jednim brojem ključnih ljudi bez kojih nikakvi planovi nebi bili mogući. Oni će se otkriti kad za to dođe vrijeme.
Sjećate li se da sam nekoliko puta naglašavao da ništa nije jače od jedne ideje za koju je sazrijelo vrijeme? Vrijeme samo što nije sazrijelo. Kad krene ne smije stati i trebati će mnogo umno usmjerenih ruku i računam s vama, dragi moji hrvatski prijatelji.
Znam da sam uskladio misli i s onima kojima nije problem to javno potrvditi i s još puno više njih kojima ovog časa konvenira ne deklarirati se javno na sklizavom terenu današnje Hrvatske. Ne moramo se poklopiti u svim detaljima ali vjerujem da smo solidno uspostavili koordinate koje određuju poraz i pobjedu, odakle dolazimo i koda želimo stići.
Kad si u potrazi za vlastitom srećom, onda možeš kud hoćeš i kako hoćeš. Široko ti polje.
Kad si u potrazi za srećom jednog naroda, onda za velike planove treba velika energija. Ta energija se nalazi u nama, u svakome od nas, ali svoju manifestaciju može ostvariti jedino kad smo zajedno. Zadnji put kad je ta energija odigrala dominantnu ulogu, bilo je u Domovinsko ratu.
Dolazi vrijeme da ta energija odigra svoju ulogu u miru. Nju ne mogu upotrijebiti oni koji dijele prošlost od budućnosti, Domovinu od iseljeništva, snove od stvarnosti, nebo od zemlje. Nemojte podcijenit ovo što govorim, misleći da odlazim u metafiziku, da apstrahiram na temu koja nema primjene u realnosti. Ovo su višetruko dokazane stvari iz vlastite povijesti i povijesti naroda svuda po svijetu.
DOMOVINA – EPICENTAR NAŠEG SMISLA
Za sada, pogledajte oko sebe, razmislite što nam nedostaje i mislite na veliko i na široko. Mislite na ulogu koju u našem narodu mogu odigrati i politika i znanost i kultura i umjetnost zajedno, oni koji znadu predstaviti ideju, koji ju mogu razraditi i osmisliti i oni koji ju mogu ostvarivati, oni koji ju mogu ogrnuti ljepotom, slikari oslikati, pjesnici opjevati i pisci opisati, tako da ju svi zavole. Zamislite da smo zajedno, obeshrabreni sa hrabrima, odlučni sa neodlučnima, bogati sa siromašnima, izgubljeni s pronađenima, bogati sa siromašnima, iseljeni s domaćima, okupljeni zajedno oko epicentra našeg tisućgodišnjeg zajedničkog smisla sadržanog u riječi “Domovina”.
Gdje će onda biti oni koji nas dijele na fašiste i antifašiste, koji nas uvjeravaju da nismo vrijedni grobova s datumima rođenja i smrti, nego da pripadamo u jame. Gdjew će biti oni koji nas uvjeravaju da bez njihovih internacionala, bez njihova AVNOJ-a i ZAVNOH-a nismo nitko i ništa i da samo oborena pogleda i postiđeni smijemo pogledati u prošlost svoje Domovine, da se bez Balkana i regije ne možemo održati i što se toga tiče, da bez europskog zagrljaja na možemo preživjeti.
Teško je u Europi naći narod koji nas nekada u našoj povijesti nije pokušao poraziti, asimilirati, podrediti, uništiti i uklopiti u svoje planove, nekad pojedinačno nekad po nekoliko njih udruženo.
”TUĐI OTAC JAČE TUČE”
Zar nije sramota da tuđi sudovi njemački, talijanski ili srpski, utjeruju hrvatsku pravdu, dok Hrvatski sabor, kontaminiran onima koji mrze sve što je hrvatsko, sramotnim kompromisima na Ustavni sud izglasava one koji nisu zaslužili zvati se Hrvatima.
To nije cilj koji je hrvatski narod imao na umu, boreći se za državu stoljećima, padajući kao snoplje pokošen tuđinskim sabljama u toj borbi. To nije ono što su hrvatski branitelji oslobađali, stopu po stopu u Domovinskom ratu.
Dosta je četničkih proslava u Srbu, dosta je Titovih spomenika u Kumrovcu i njegova imena po hrvatskim trgovima. Zaustaviti one koji u srcu naše Domovine, naše pretke, koji su ginuli bez ikakave druge ideje u srcu osim slobode za svoj narod, proglašavaju zločincima. Ovaj se narod nema čega stidjeti i badava sva obećanja koja u predizbornoj kampanji najavljuju porast jednoga od 2 % i drugoga od 3% kad nitko niti ne spominje ono što se treba promijeniti 100 posto.
Piše: Dinko Dedić/ Foto:arhiv RD
