Kada bi danas, nekoliko dana nakon proslave Oluje napravili anketu u korpusu srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj s pitanjem gdje bi bolje voljeli živjeti, u Hrvatskoj ili Srbiji, ili koji im je glavni grad Zagreb ili Beograd, bez ikakve sumnje ogromna većina Srba u Hrvatskoj izabrali bi Zagreb i Hrvatsku kao sigurnu i bolju opciju.
Snažan međunarodni položaj Republike Hrvatske, svekolika socijalna, ekonomska i gospodarska sigurnost s jasnim potencijalima i pozitivnim pokazateljima za budućnost, zdravstvena sigurnost u kontekstu COVID-a 19, u usporedbi sa svim sličnim parametrima u Srbiji uključujući demokratske dosege, vladavinu prava, slobodu medija i ljudska prava, pokazuju da je Hrvatska danas bez ikakvog razmišljanja daleko privlačnija zemlja za život svakog njenog stanovnika od onoga što nam nudi recentna Srbija.
Hrvatska je duboko usidrena u euroatlantskim asocijacijama sa značajnim ugledom i bitnom geostrateškom pozicijom, dok Srbija o takvom ugledu još uvijek može samo sanjati i čeka je dugi hod po mukama s opravdanim pitanjem hoće li ikada ili nikada taj put uspjeti savladati?
Što to Srbija nudi „svojim“ Srbima u Hrvatskoj osim teškog tereta prošlosti, manipulacija, mitova i potpirivanja mržnje prema Hrvatskoj što neminovno vodi u nove, trajne i nedovršene sukobe. Srbija vodi trajan rat protiv Hrvatske nakon izgubljenog rata što je definitivno potvrđeno Olujom!
Srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj je službenom Beogradu i nadalje „moneta za potkusurivanje“ i vječna transmisija za stvaranje staro-novih animoziteta, a podgrijavanje tih sirovih strasti s jedne strane služi režimu u Beogradu za ostanak na vlasti ubiranjem populističkih bodova, a s druge strane se na tihoj vatri održava modus operandi na tragu kojega bi Srbi u Hrvatskoj trebali vječno raditi na dekonsolidaciji bilo kakve države Hrvatske.
Kako se čini, započelo je presijecanje tog gordijskog čvora znakovitim imenovanjem Borisa Miloševića na funkciju potpredsjednika Hrvatske vlade, a osobito nakon što je jedan visokopozicioniran Srbin po prvi puta nazočio obilježavanju najvećeg blagdana u povijesti Hrvatske.
Kada netko u Hrvatskoj pljune na „četnika“ i „veleizdajnika“ Pupovca, a to obično dolazi od pojedinaca s političkog spektra krajnje desnice, Pupovac hladnokrvno otvori novu stranicu svog biltena i upiše još jednu fusnotu kao empirijski dokaz hrvatske mržnje prema svim Srbima u Hrvatskoj. Kada netko obuće crnu odoru ili majicu i kada drekne „Za dom spremni“, evo ti još jedne biltenske fusnote o hrvatskom ustaštvu.
Ali kada Beograd optuži Milorada Pupovca i Borisa Miloševića za veleizdaju srpskih nacionalnih interesa, jer se usudio sa „ustašama“ u koaliciji slaviti Oluju, tada je Pupovac pred zidom i mora početi govoriti istinu da bi obranio svoj srpski obraz i čast. U tom kontekstu, obrane vlastite časti i pravovjernog srpstva Pupovac je govorio gostujući u emisiji OKO na RTS-u.
„Sada bi neki htjeli da se to sruči na Borisa Miloševića. Ljudi koji su tada bili odgovorni u srpskoj politici mogli su učiniti nešto na vrijeme da se ne dogodi egzodus, da se prihvate dugo pripremani planovi koji bi omogućili autonomiju Srba u Hrvatskoj, za koju nije bilo razumijevanja na hrvatskoj strani, ali ne razumijem zašto je nije bilo na srpskoj”, rekao je Pupovac gostujući u emisiji Oko na RTS, javlja televizija N1.
Upitao je zašto se Srbima koji su izbjegli nije pružio izbor i zašto im se otežava povratak.
“Optuživati nas za izdaju, sotonizirati nas po medijima, predstavlja najgoru moguću tradiciju koja postoji među Srbima. Ne mogu razumjeti da mene optužuju da napadam Beograd i Srbiju zato što kritiziram politiku koja nije bila dobra za Srbe ni za Srbiju”, kazao je Pupovac.
Dakako, kristalno je jasno, da ovdje Pupovac misli i govori o planu Z4, na kojemu je i sam svesrdno radio, a koji nije bio prihvaćen od Slobodana Miloševića i tadašnjeg vodstva pobunjenih Srba u Hrvatskoj. Milorad Pupovac je svjestan što je Srbima u Hrvatskoj i Srbiji općenito donijelo odbijanje plana Z4 koji je Srbima garantirao državu o državi, a posljedično i mnogo više od toga. Da je sa srpske strane prihvaćen plan Z4 kojega je Tuđman formalno prihvatio, veliko je pitanje kako bi tekla operacija Oluje, bi li je uopće bilo i danas bi vjerojatno imali srpsku državu u državi Hrvatskoj.
Ta RSK bi se prirodno naslonila na RS u BiH, ova bi pak bila premosnica prema Republici Srbiji, a posljedično tome Republika Hrvatska bi i dan danas bila presječena napola okružena srpskim para državama.
Danas je za Milorada Pupovca daleko bolnije kada ga Beograd optuži za nacionalnu veleizdaju nego kada neki „ustaša“ u Hrvatskoj pljune na njega. Stvarni veleizdajnici srpskih nacionalnih interesa su bez ikakve sumnje Slobodan Milošević, Vojislav Šešelj i njihovi sljedbenici u liku i djelu Vučića, Dačića i Vulina, a Pupovac, da bi obranio svoj srpski obraz pred srpskim režimskim nasrtajem bio je prisiljen progovoriti između redaka upravo o tome nazivajući stvari pravim imenom i na tome sigurno neće stati.
Odbijanje plana Z4 tadašnjeg režima Slobodana Miloševića i nepriznavanje današnjeg Vučićevog režima da je to bila strateški katastrofalna grješka službenog Beograda, zapravo govori tko je veleizdajnik srpskih nacionalnih interesa. Realno je očekivati, što ga više budu napadali javno i tajno, da će Pupovac javno prokazati veleizdajnike srpskih nacionalnih interesa, manipulatore i diktatore i da će se javno odreći takvog oblika njihove „dušobrižničke pomoći“ upućene srpskoj nacionalnoj manjini u Republici Hrvatskoj.
Srpska nacionalna manjina sa svojim vodstvom u Republici Hrvatskoj mora se konačno definitivno distancirati od politika Beograda koje ne prestaju baš njih koristiti kao udarni malj u manipulativne svrhe! Takve manipulacije su već više puta u povijesti dovele do krvoprolića, što je kulminiralo u vrijeme Domovinskog rata. Takve politike rezultirale su egzodusom Srba iz Hrvatske, što je notorna činjenica! Imperijalistička velikosrpska politika i širenje mržnje prema Hrvatskoj koje se Beograd retorički ne odriče ni dan danas, dovela je do planskog egzodusa Srba iz Hrvatske i samo distanciranjem od takve politike srpska nacionalna manjina u Republici Hrvatskoj može dobiti puninu sigurnosti u svojoj domovini Hrvatskoj s glavnim gradom Zagrebom.
Čini se da je Pupovac učinio prvi korak i ako bude još rezolutniji u raskrinkavanju lažnih zaštitnika Srba u Hrvatskoj, imenovanje Borisa Miloševića na mjesto potpredsjednika Hrvatske Vlade i njegova nazočnost na proslavi Oluje mogla bi se pokazati kao istinska prekretnica u bremenitim odnosima Hrvata i Srba u Republici Hrvatskoj, što bi dugoročno moglo pozitivno utjecati na međudržavne političke odnose dvije susjedne države.
Kazimir Mikašek-Kazo/Foto:pxll
