Sve do nedavno se naglašavalo da je jako važna IQ Inteligencija, no ovaj troskok od 80-ih,90-ih, 2000-ih, treba preživjeti i živjeti s tim. U ovome članku ću pisati o „emotivnom otpadu ili smeću „ što nas svakodnevno zatrpava.
PIŠE: Žana Alpeza
Zamislite da živite tako što ne krivite nikoga ni zbog čega. Možete lako da opraštate drugima i da prestanete da osuđujete druge. Nemate potrebu da budete u pravu niti da bilo koga ubjeđujete da nije u pravu. Poštujete sebe i sve druge, i oni za uzvrat poštuju vas.
„Još ne tako davno vjerovalo se da većinu emocionalne patnje uzrokuje samo desetak iracionalnih ideja! Kad se to počelo malo bolje istraživati, a i zahvaljujući činjenici da se puno ljudi smatra ilustriranim udžbenikom iracionalnih vjerovanja, došlo se do vrlo racionalnog zaključka: tih je vjerovanja na tisuće. Mi smo izabrale tek dio onih najčešće spominjanih.
Naravno, ako ste odlučili biti nesretni, dovoljno će vam biti da iz ovoga našeg izbora odaberete njih par i posvetite se njihovoj detaljnoj razradi i praktičnoj primjeni. Ako vam ne uspije od prve – trudite se dalje. Reklamacije ne primamo. (…)
…loše nam može biti i uz sasvim racionalna vjerovanja. Patnja i bol su u životu ponekad neizbježni. No ovdje govorimo o tome kako ne patiti – ako baš ne moramo. (…) Izbaciti „Emocionalno smeće“..
Karakteristike psihološki zdravih i zadovoljnih ljudi
Albert Ellis i Windy Dryden postavili su određene kriterije psihičkog zdravlja i zadovoljstva. Nemojte očekivati da budete savršeni i da ih sve imate. Ali u svakom slučaju, a osobito ako ste sve do sada pažljivo čitali – možete težiti ka njihovu ostvarenju.
Vlastiti interes: Razumni i emocionalno zdravi ljudi vode računa o vlastitom interesu i stavljaju ga nešto iznad interesa drugih. Spremni su žrtvovati se u određenoj mjeri do onih do kojih im je stalo, ali ne u potpunosti.
Društveni interes: Ovi ljudi vode računa i o društvenim interesima, jer velika većina ljudi živi u društvu. Ako se ne ponašamo moralno, ne štitimo prava drugih i ne vodimo računa o opstanku društva – teško da ćemo stvoriti svijet u kojemu možemo zadovoljno živjeti.
Samousmjeravanje: Emocionalno zdravi ljudi preuzimaju odgovornost za svoj život, ali surađuju s drugima. Oni ne trebaju niti traže veliku podršku i pomoć drugih, iako to ne znači da je neće prihvatiti.
Visoka tolerancija na frustraciju: Daju i sebi i drugima pravo na pogrešku. Čak i kad su izrazito nezadovoljni i svojim i tuđim ponašanjem, suzdržavaju se od osude. Što mogu mijenjaju, što ne mogu izmijeniti – prihvaćaju.
Prihvaćanje nesigurnosti: Shvaćaju i prihvaćaju ideju da živimo u svijetu vjerojatnosti i slučaja u kojem ne postoji apsolutna sigurnost. Za njih je to fascinantno i uzbudljivo, a ne strašno. Iako vole red i sigurnost u određenoj mjeri, shvaćaju da ne mogu znati što će im budućnost donijeti i što će im se u životu događati.
Kreativnost: Većina ljudi zdravija je i sretnija kad su aktivno u nešto uključeni, nego ako se stalno bave sobom. Još je bolje ako je to čime se bave neka kreativna aktivnost, ili aktivnost koja potiče osobni razvoj i razvoj drugih ljudi, koju drže tako važnom i bitnom da ih zaokuplja veći dio vremena
Znanstveno razmišljanje: Emocionalno zdravi ljudi su objektivniji, realniji i skloniji znanstvenom načinu razmišljanja nego emocionalno nestabilni ljudi. Oni su sposobni intenzivno osjećati i reagirati, ali istodobno reguliraju svoje emocije i ponašanje. Razmišljaju o posljedicama svojih djela i o tome koliko ih njihovi postupci vode ostvarenju kratkoročnih i dugoročnih ciljeva.
Prihvaćanje samoga sebe: Sretni su zbog toga što su živi i u određenoj mjeri uživaju sami u sebi. Ne vrednuju sebe prema izvanjskim obilježjima i rezultatima ili prema onome što drugi misle o njima. Prihvaćaju sebe bez obzira na sve okolnosti i pokušavaju uživati, a ne se beskonačno dokazivati.
Preuzimanje rizika: Spremni su preuzeti rizik i, ako nešto žele, pokušavaju to i učiniti – čak i kad nemaju nikakvih jamstava za uspjeh. Pomalo su skloni avanturizmu, ali ne pretjeruju.
Dugoročni hedonizam: Teže ugodi i zadovoljstvu, kako u sadašnjem trenutku, tako i u budućnosti. Ali nikad neće učiniti nešto što će im donijeti trenutno zadovoljstvo ako znaju da bi to moglo imati negativne posljedice u budućnosti. Svjesni su da život ne prestaje danas, da moraju misliti i o sadašnjosti i o budućnosti i nisu opsjednuti time da im trenutno mora biti dobro.
Neutopističko razmišljanje: Svjesni su da je utopija vjerojatno neostvariva, da nikad neće dobiti sve što žele, niti će moći izbjeći neugodnosti i bol. Jasno im je da nikad ne mogu biti potpuno sretni, potpuno zadovoljni i potpuno savršeni. Znaju da u njihovom životu mora biti i zabrinutosti i depresije, kao i lošeg raspoloženja i neprijateljstva.
Preuzimanje odgovornosti za emocionalne probleme: Prihvaćaju odgovornost za svoje emocionalne probleme i ne okrivljuju zbog njih druge ili okolnosti.“
Sve ove gore navedene stavke kada bi se posložile u našem emotivnom životu imali bi manjih briga, više sretnog vremena, ne bi imali potisnutih emocija, onda iz jednog kruga u drugi pa sbve dublje i dublje srljamo, pa dolazimo do psihosomatskih tegoba koje na veliko utječu na naše zdravlje.
Toksične ljude ćemo susretati svakodnevno u našim životima, dali kroz posao, društveni život,obitelj itd..ali jako je važno naučiti se odbraniti od njih. Izbacite to „emocionalno smeće“ iz vašeg žiovta, neugodnosti, pokušajmo ka naklonosti izbjegavanju problema i emocionalne patnje koja ide uz njih primarni je temelj svih ljudskih duševnih/mentalnih bolesti.
Budući da svi mi imamo tu sklonost, u većoj ili manjoj mjeri, možemo reći da je većina nas duševno bolesna u manjoj ili većoj mjeri i nitko od nas nije posve duševno zdrav.
