Zašto je Hrvatskom lakše vladati iz münchenske ćelije nego iz zgrade Sabora u Zagrebu!?

SA sprovoda na sprovod, s komemoracije na komemoraciju, u tisućama, u desecima i stotinama tisuća. Zar moj narod ima toliko volje za oplakivanje svoje sudbine a nimalo za njeno krojenje?

Svakodnevno se u vaše ime u Hrvatskoj donose odluke kojima postajete sve siromašniji, vaš novac troši za njihove raznorazne gospodarske, političke i ideološke avanture a nadomješta ga se posuđivanjem na vaš račun, kreditima u vaše ime, koje ćete vi, vaša djeca pa i vaši unuci morati vraćati.

Na dnevnoj bazi oni koji predstavljaju vas i vašu Domovinu, vrijeđaju one koji su svoju krv za nju prolili pa i sam koncept njena postojanja i za taj posao si dobro naplaćuju iz vaše riznice. Oni, profesionalci, kojima je jedina zadaća uvjeriti vas da su oni najbolji, obećati nebo i zemlju, uhvatiti vlast i onda na vas zaboraviti.

Oko vas deseci i stotine tisuća ljudi u državama koje nisu ugrožene ni gospodarski ni politički, izlaze na ulice tražeći od svojih vlada da ispune obećano, često niti jedan posto važno koliko je važno ono što se u Hrvatskoj ne ispunjava.

S pogreba na pogreb

Vi ćete na sprovod kad policija ubije još kojeg branitelja jer je dirnuo u ploču. Mora da su to najvrijednije i najsvetije ploče na svijetu koje vrijede više nego ljudski život. Vi ćete na komemoracije u Bleiburg, na jame, na mjesta pokolja vaših predaka za koje vaši predstavnici, politički vođe, predsjednici i povijesničari na državnoj plaći, tvrde da su zaslužno počinjeni.

Vi svakodnevno gledate televiziju koja isto tako svakodnevno bljuje mržnju po svemu što vam je sveto, po vašoj povijesti, po vašim velikanima, po vašoj vjeri i ubija vaš moral baš kao što ga je ubijala ona jugoslavenska propaganda.

Nema valjda niti jedne države na svijetu u kojoj je u ime demokracije i u procesu koji se zove demokratskim, počinjeno više zla a vi za odgovor svake četiri godine izađete na izbore.  Već 20 godina slušam pozive na strpljenje, da ne stvaram gužvu, da ne rušim demokratski proces, jer doći će izbori i sve će se ispraviti.

Kad sam napisao da bi braniteljsko pitanje bilo riješeno u 24 sata kad bi među njih na Savsku došlo 100,000 ljudi odjednom, umjesto da na kapaljku stižu desetine svakog dana, za odgovor sam dobio nekoliko upozorenja da ne rušim demokratski poredak. Da li su Hrvati stvarno tako shvatili demokraciju, da javni protest, najdemokratskiji od svih demokratskih procesa, vide kao subverzivnu aktivnost.

Trgovina mandatima kao na stočnoj pijaci

Bez vlasti i izvan vlasti nalaze se izvrsni Hrvati koji bi trebali posegnuti za svojim talentima, odgovoriti na poziv svoje savjesti i dati smisla i sadržaja svojoj ljubavi za domovinu i za narod. Gdje je ta avantgarda? Zar je Etičko sudište koje iznese sve argumente a niti jednom riječju ne ukaže kako to riješiti i niti jednim znakom ne pozove da se tome stane u kraj, najviše što hrvatska nacionalna elita može pružiti?

Čitav narod kao hipnotiziran ponavlja jednu te istu neodgovornu mantru – na idućim izborima, na idućim izborima – nakon toliko izbora od kojih niti jedni nisu donijeli ništa dobra.

Kako su se primicali ovi tek “završeni” izbori, sve više sam slušao pozive na strpljenje – još malo, još mjesec dana, još tjedan dana pa će sve biti u redu.

Evo, prošli su. Momentalno se vodi “horse trading”, kupoprodaja koja nije nimalo moralnija od one na stočnojpijaci. Borba za vlast, ponuda i potražnja, jagma i dražba, javna i prikrivena, pregledavanje zubi, “backstabbing”, podmetanje klipova i općenito najprljavija borba za vlast koju sam ikad vidio, a sve to u vaše ime, tobože za naciju, tobože za Kroaciju.

Bez lustracije nema budućnosti za ovaj narod jer je sve njegove institucije zajašila mafija koja je pred 20 godina izgubila državu i uspjela zajašiti ovu stvorenu na zgarištu koje je ostalo iza požara u kojemu je izgorila država ali nisu državnici. I nemojte spominjati da ćete čekati da ovi izumru, jer oni su perpetualni, oni ne izumiru nego se obnavljaju dinastijski.

Lustracije neće biti?

Valjda je sada svima jasno da lustracije neće biti. Što ćemo sada? Hoćemo li početi ponavljati da će sve biti riješeno na idućim izborima za četiri godine?

Ovo je teško gledati i nemoguće shvatiti. Kakvi izbori, kakavi madati, kakvi birači, kakavi bakrači, ovo je demokracija koja je postala svoja vlastita surprotnost a hrvatski narod se ponaša kao da je u Austriji, gdje skoro nije ni važno tko će pobijediti, jer je napredak garantiran, samo je pitanje u nijansama njegova ostvarivanja.

Tim procesom u Hrvatskoj zagarantirana je propast, jer se ništa bitno neće promjeniti i ako se pojavi netko plemenitih namjera, biti će zadavljen u birokratskom procesu, u kompromisima, u sustavu kojim je lakše vladati iz münchenske ćelije nego iz zgrade Sabora u Zagrebu.

Vidimo se na idućem sprovodu, na idućoj komemoraciji, na idućim izborima.

Foto:FaH