Živim u istoj ulici u kojoj ne nalazi i “najbolja hrvatska pizzerija” O’Hara, udaljen manje o dvadeset kućnih brojeva. Od pizzerije me dijeli mostić, kompjutorska radnja (za nju se bez navodnika može reći da je najbolja, preporučujem ju), par uslužnih radnji, pekarnica i nekoliko kafića.
Kad je O’Hara otvorena bila je osvježenje u naselju. I danas je. Ali ništa spektakularno da bi pljeskali i divili se. Nešto je drugačija pa je izazvala pažnju kao i svaki novootvoreni objekt u naselju, blizu crkve i škole koja radi u tri smjene i u kojoj je oko 1 100 učenika.
Od početne euforije interes za tom pizzerijom je splasnuo jer se na području Španskog i Malešnice nalaze tri ili četiri pizzerije koje stanovnici ta dva naselja smatraju boljim od O’Hare. I rade cijeli dan, a O’Hara u radne dane peći uključuje kasno popodne i nema dostavu. Gosti su najviše zamjerki imali na tijesto, “dolje mljackavo, gore napuhnuto”. Na TripAdvisoru O’Hara je ocijenjena četvorkom.
Vlasnik pizzerije Marin Vanjak, Primoštenac porijeklom, dva puta je izazvao medijsku pažnju.
Prije tri mjeseca u objavu na Facebooku napisao je kako se mali obrtnik, ni kriv ni dužan, našao na udaru prevaranata i porezne inspekcije na temi razvrstavanja i zbrinjavanja otpada. Tad je javnost bila na njegovoj strani.
“Inspekcija nas je namučila, ali na kraju nismo kažnjeni. Samo zbog toga što sam Hrvatsku digao na noge pa me se sad svi boje da ih opet ne prozovem.”
Vanjak žalio se na državnu administraciju i poreznike, a u Večernjem listu i na Hrvatsku poštu:
“U pošti su mi neki dan uvjetovali slanje preporučenom poštom uplatom na račun Crvenog križa od kunu i pol. Rekoh, nema problema da uplatim Crvenom križu, ali koliko i kada ja to hoću. Da, kažu tamo, ali ako sada dragovoljno napravite uplatu, odmah zaprimamo pošiljku. Pa eto vam onda mojih kunu i pol da napravite ono što vam je posao”, ispričao je iskustvo iz poštanskog ureda.
U nedjelju oko podneva na Facebooku je objavio novi post kojim naciju obavještava da zauvijek odlazi iz Hrvatske i seli u Prag. U objavi citira stihove poznate pjesme Bijelog Dugmeta:
“Draga Hrvatsko, Odlazim, odlazim Ostavljam te, ali ne kao prije Ovaj put zauvijek, sad plači…“
Za portal Index pojasnio je motive odlaska. Nije rekao puno osim da zbog posla odlazi u češku, a sinu ostavlja pizzeriju.
“Ja se bavim prodajom i savjetovanjem u pizza premium segmentu. Dakle, s tim se mogu baviti u bilo kojoj državi svijeta. Odlučio sam sebi pojednostaviti život i poslovanje pa sam kompletno poslovanje već preselio u Češku.”
“O’Hara u Zagrebu je u vlasništvu i upravljanju moga sina i on će odlučiti što će biti s tim. Ostalo su franšize koje osim u Hrvatskoj prodajem i vani, a najizglednije nakon Bugarske su Singapur, Doha i Dubai gdje se još moram dogovoriti oko detalja”, kaže Vanjak.
Otkrio nam je i kako će kroz koji mjesec dobiti češku osobnu iskaznicu. “Puno putujem i živim svugdje, a kroz koji mjesec imat ću češku osobnu iskaznicu”, rekao je.
Zašto ne vjerujem vlasniku “najbolje pizzerije u Hrvatskoj”. Jednostavno zato što laže! I prezentira nevjerojatan osjećaj važnosti. Jedan pizza majstor odlazi iz Hrvatske i svi trebamo plakati. Plači, Hrvatska!
Uvjeren da mu nitko u pošti nije tražio da uplati kunu i pol za Crveni križ da bi poslali preporučeni pošiljku. Poglavito ako poštu uplaćuje na Trgu Ivana Kukuljevića kao što radi većina stanovnika Malešnice.
Njegova objava zapravo je klasično žicanje pažnje primjerno Maji Šuput ili Vlatki Pokos, a ne ozbiljnom poslovnom čovjeku.
M. Marković/Foto:cropix
