Zvonimir Hodak: Bujica i ljevičarski mediji gaze Penavu i Ćipu! Je li to slučajno?

Hrvatski tjednik ili bolje rečeno Ivica Marijačić nedavno je napisao da ostatke “tuđmanizma” vidi još samo u Domovinskom pokretu. To je apsolutna točna konstatacija, ali i žalosna. Ovu državu, nakon toliko bezuspješnih stoljeća, stvorio je dr. Franjo Tuđman. I točka!

I to ne pregovorima u Ženevi, Daytonu i drugdje nego prvenstveno s hrvatskim braniteljima pobjedom na bojnom polju, zahvaljujući našim gardijskim brigadama “Tigrovima”, “Pumama”, “Paucima” i ostalima. E, to je Tuđmanov i naš neoprostiv krimen za jugofile i crvena krpa za orjunu, ljevičarski tisak “belosvetske” ovisnike i tako dalje.

Danas imam na pisaćem stolu novi broj Hrvatskog tjednika s naslovnicom koja postavlja zgodno pitanje: “Tko je kriv za propast Domovinskog pokreta?” Kakav kopernikanski obrat?! Zar netko priziva raspad DP-a? Zar je poznata stoljetna hrvatska nesloga ponovno uzela maha? Rekli bi komšije: tko ih bre zavadi? Srbi imaju i sjajnu izreku koja glasi: “Para vrti gde burgija neće.”

DP već prilično dugo vodi Ivan Penava kojeg su DP-ovci demokratski izabrali na tu funkciju. Predizborni sabor u Lisinskom pokazao je potencijal prave desne opcije napokon sazrele u Lijepoj našoj. To su i potvrdili izbornim rezultatima. DP je postao HDZ-ov koalicijski partner i dobio udjel u vlasti. Tada su oni koji imaju puno para počeli vrtjeti i burgijati. Čak i oni kojima je politika “zadnja rupa na svirali” znaju da Penava nema lovu, ali ima glasače koji ga podržavaju.

Kome svađa u  DP-u ide u prilog?

To u ovako “demokratskoj” državi očito više nije dovoljno. Jedan član DP-a bez love bio je i prof. Josip Jurčević, koji je na listi DP-a ušao u Sabor. Međutim, kako je Jura tvrdoglav i vjeruje samo sebi, brzo je otprhnuo iz stranke. Sada dolazi izborna skupština DP-a. Par njih s parama “jašu na čelu kolone” i privlače k sebi nezadovoljnike, a Penava “visi” dok je Jurčević već “odvisio”…

Mario Radić na jednoj strani, a Ivan Penava na drugoj. Zanimljivo je pratiti kako je Radićeva skupina u DP odjednom dobila puno prostora u ljevičarskim medijima.

Najednom se otkrivaju afere s novcem Stipe Mlinarića Ćipe, čitamo intervjue nekih lokalnih čelnika DP koji napadaju vodstvo stranke, fejs gori od napada na Penavu i njegove pristaše… O Bujici da i ne govorim. Takvu političku i medijsku promidžbu dio DP-a nikada do sada nije imao. Je li to slučajno? Bojim se da nije. To je dobro smišljeno i orkestrirano. Kome sav taj košmar u DP-u ide u prilog? Naravno, onima koji mrze DP, groze se desne političke opcije u vlasti i žele uništiti podršku birača toj stranci.

Hoće li to zaista dovesti do raskola u DP-u u vrijeme ili nakon sabora pa potom i do “propasti” stranke, pokazat će izborna skupština. Mislim da svi delegati moraju biti svjesni svoje odgovornosti kada budu birali, jer ulog je velik. Ne samo za njih same, nego i za budućnost DP-a kao i za budućnost desne političke opcije u Hrvatskoj. Izgleda da će 31. kolovoz biti dan kad će se odrediti sudbina “desnice” u Lijevoj našoj. Zato mislim da treba utišati strasti, smanjiti doživljaj i hladne glave odlučiti kako dalje!

Veliki Tin Ujević jednom je napisao: “Kod jutarnje kave najvažnije je da rakija bude hladna.“

Kad smo već kod velikog Tina, ne mogu ne podržati bosansku ljubavnu poeziju: “Vjetar duva, šljive otpadaju, trule šljive muve spopadaju; tvoje oči mi se dopadaju, krmci jedu da ne propadaju; Tvoje oči k’o farovi fiće, ti si moje omiljeno biće; sunce je raspizdilo svoje zrake; vrapci se deru k’o konji, mene piči depresija, u duši mi opsesija; jebo mater ako te ne volim.”

Onaj k’o mi je poslao ovu prekrasnu ljubavnu pjesmu na moj “zid” zaslužuje naklon do poda.

Sad nešto pozitivno i kod nas. Svi se dive Kinezima što su napravili most za šest mjeseci! A što se u Bosni završi fakultet za četiri dana, nikome ništa!

Olimpijada je za nama. Mnogi su ju već pomalo i zaboravili. Možda i bolje nakon što smo vidjeli ono blasfemično zatvaranje. Ti Francuzi koji su osmišljavali svečanosti otvaranja i zatvaranja Olimpijade stvarno su ili svi masoni ili poklonici sotone. Nama ostaje lijepo sjećanje na osvojenih sedam medalja. Koliko je samo truda, upornosti i samoprijegora uloženo od strane naših najboljih športaša kako bi našu malu Hrvatsku proslavili s tolikim medaljama na Olimpijadi!

Na putu do tog uspjeha država im je najmanje pomagala. Neka mi imamo “strategiju razvoja športa”. Sad ću malo o toj strategiji razvoja športa u Lijepoj našoj. Srbija je nagradila svoje športaše za zlato s 200.000 eura, a za srebro s 100.000 eura, dok su za broncu športaši dobili 60.000 eura. Tako država za koju se kod nas smatra da je siromašnija i lošija od naše. Hrvatska je našim zlatnim športašima dala po 41.000 eura, onim srebrnima 26.000 eura, a brončanima tek 18.500 eura.

Preminuo je Fred Matić 

Komšijama treba priznati – “ima se”. Gordana Zelenika otkriva u čemu je kod nas “kvaka 22”: “Pa ne troši Aleksandar Vučić na izgradnju 40 hrvatskih centara po Srbiji k’o Andrej Plenković koji gradi srpske po Hrvatskoj i zato ima love za svoje sportaše”. Nakon trećeg poraza za redom od Srbije u finalu, u skraćenom obliku, riječ waterpolo glasi Waterloo!

Umro je Predrag Fred Matić, pokoj mu vječni. Kao što je uobičajeno, kad umre netko poznat, mediji nas preplave zaslugama umrloga. To nije izostalo ni u slučaju pok. Freda. Ipak, u tom nabrajanju zasluga često, namjerno ili slučajno, ima i dosta netočnosti. Tako npr. nitko nije spomenuo kako se Fred prvo sakrivao u podrumu iz kojeg ga je vojna policija izvukla i stvorila od njega dragovoljca.

Zbog toga je pok. Fred bio poznat kao mobilizirani dragovoljac Domovinskog rata. Onda je učinio prvi proboj s Vukovarskih barikada. Fred je zapravo bio personifikacija klasičnog Jugoslavena. Kad je svoju Svetlanu uspio smjestiti u “voz za Beograd” za njega je već bilo kasno pa je dospio u zarobljeništvo.

Kad je repka Srbije igrala s Hrvatskom u Zagrebu slikao se sa svojim frendom Sinišom Mihajlovićem

. Volio čovek fudbal. Međutim, taj, danas također već pokojni, Siniša dok je igrao u Italiji dao je intervju u kojem se proglasio velikim frendom Željka Ražnatovića Arkana i naveliko pričao o tome kako je Arkanu kupovao oružje za “odbranu” Vukovara dok je igrao kod “Italijana”.

Taj isti Vukovar je branio i Fred. Dragutin Junković objavio je i sliku Freda i Arkanovog prijatelja Siniše Mihajlovića s zaključkom: “Fred Matić je to znao. I mislite da ga je bilo briga?”.

Relevantna je njegova “briga” kao ministra branitelja za više od tri tisuće branitelja koji su, nakon dobivenog rata protiv Arkana i Siniše Mihajlovića, izvršili suicid, razočarani saznanjem da su se borili i pobijedili pa nakon toga doživjeli novo “bratstvo i jedinstvo”, slikanje s Arkanovim prijateljima…

‘O mrtvima sve najbolje’

Vrhunac cinizma je bio kad ih je ministar Fred nazvao pogrdno “šatorašima”, ironizirajući tako i njih i Domovinski rat. Fred je otišao prerano, ali ostaje neodgovoreno da li je kao ministar mogao pomoći onima koji su digli ruku na sebe? A takvih je oko tri i pol tisuće. Pitanje je to na koje nema odgovora ni od Fredovog SDP-a ni od HDZ-a. Kao EU-zastupnik zdušno se borio za pobačaj i tako sada valjda kod Gospodina objašnjava zašto mu nisu bili važni ti mali nerođeni životi. Kažu “De mortuis nihil nisi bene” ili “o mrtvima sve najbolje”.

Međutim, uz tu latinsku poslovicu, ja bih citirao i jednu drugu: “De gustibus non est disputandum” ili “O ukusima ne vrijedi raspravljati”.

No, pustimo Freda onima gore… Otete umjetnine iz Vukovara dobro nam je čuvao YUNESCO… I na kraju, dobro se tu i tamo podsjetiti na izuzetne ljude koji su ostavili traga svojim životom, uspjesima, humorom… Za neke je to Fred. Za mene je to recimo Stjepan Spajić poznatiji pod nadimkom “Rođo”. Bio je predsjednik NK “Hrvatski dragovoljac”. I on se slikao pred restoranima, ali ne s Arkanovim prijateljima već s našim braniteljima. Uostalom, ime koje je dao klubu, sve govori. Spajićev klub bio je solidan prvoligaš.

Kad je otišao Rođo, “otišao” je i klub. Tako je Rođo jednog lijepog dana sazvao konferenciju za tisak jer je njegov “Dragovoljac” kupio novo veliko pojačanje iz Južne Koreje. Odaziv je bi solidan, došle su sve športske redakcije. Došao Rođo s novim igračem i predstavlja ga već legendarnim riječima: “Mućos, ovo je sad tvoja kućos.”

Rođo je objasnio Koreancu što je “tvoja kućos”. Jasno, Rođo nikada nije postao ministar, ali je bio velik čovjek i poduzetan tip. Otišli su i drugi naši velikani kao Tuđman, Gojko Šušak, Janko Bobetko… Tada je navodno “demokratska” Hrvatska duboko udahnula, a demokratske su snage napokon prodisale…

A da idemo na referendum?

Na današnji dan 2002. godine otkriven je eksploziv u cipeli jednog avionskog putnika. Od tada su putnici morali putovati avionima bosonogi – kao talibani… Bosonogu talibansku vladu zamijenila je nova koja upravlja đonom. Dolaze li vedriji politički dani za već “izluđenu” Lijepu našu?

Već sam pisao kako je prošao koncert Marka Perkovića Thompsona u Imotskom. Sto tisuća ljudi na tri koncerta u dva grada. Nacionalna euforija koju u drugi plan nije uspjela gurnuti ni smrt njihova heroja Freda Matića.

Ali vratimo se koncertu u Imotskom. Približavaju se predsjednički izbori. HTV upozorava da su za sada svih četvero predsjedničkih kandidata Imoćani. Neka se vidi da nas ima! Kažu da je Tomislav Jonjić ponosan na to. Dragan Primorac je navodno vezan za Banja Luku i Split. Marija Selak Raspudić se navodno srami(?) Imotskog, a Zoran Milanović još ne zna odakle je, što samo dokazuje da je iz Imotskog.

Joško Čelan ima ideju, ali imam i ja. Proglasimo “Za dom spremni” službenim pozdravom Hrvatske vojske i predložimo UNESCO-u da ga proglasi nematerijalnom kulturnom baštinom čovječanstva. Moja ideja je da taj pozdrav ide na referendum.

Ako Hrvateki žele za službeni pozdrav “legendarnu” partizansku pjesmu “po šumama i gorama”. OK. Priča bi bila zauvijek gotova. Pitajte Švicarce o političkom značaju referenduma. Naši “homo balkanicusi” boje se referenduma k’o vrag tamjana. Jednom su bili neoprezni i dozvolili referendum o temi braka, a kako su prošli – zna se. Zna se kako bi prošli i u ovom slučaju referenduma. Sama ideja ide im na živce. Ako im svi idu na živce (?)onda je problem u – njima.

Politolozi pozivaju na oprez. Kad je država u komi, mozak ne radi, funkcioniraju samo unutarnji organi.

Zvonimir Hodak/Foto: FaH