Zvonimir Hodak: Dragana je zgazila dijete u Vukovaru i pobjegla! Tko je Dragana?

Ana-Marija Raffai iz “Regionalne adrese za nenasilno djelovanje” i slovensko-hrvatska heroina Vesna Teršelič imaju ideju koja će vjerojatno pasti na plodno tlo kod zagrebačke vlasti. Predlažu da se trg ili ulica u Zagrebu nazovu po žrtvama iz Ahmića.

Vjerojatno će uskoro doći i prijedlog da se Zvonimirova ulica u Zagrebu proglasi ulicom pukovnika Boba Stewarta koji je “otkrio” taj zločin. Naime, za ubojstva u Ahmićima osuđeni su Tihomir Blaškić i Dario Kordić za koje je pravomoćno utvrđeno da nikada u životu nisu bili u Ahmićima. Toliko o Haškom sudu.

Putin baš ima sreću što ga je dopao baš taj sud. Već sad može početi slaviti. Za Zelenskog nisam siguran. Kad ga se dohvate Vesna Teršelič i rafalno joj se pridruži drugarica Raffai, i Zelenski bi se po njima mogao naći pred Haškim sudom. Kad bi drugarice imale vremena i volje da se “informišu” o zločinima počinjenim u Domovinskom ratu nad Hrvatima, trebalo bi graditi nove i nove trgove i ulice da svi dobiju svoj trg ili ulicu.

Samo da osvježim njihovu “memoriju pamćenja”. Pokolj kod Baćina 21. listopada 1991. g., pa pokolj u Bukovcu, Čanku, Četkovcima, Beraku, Erdutu, Lovasu, Ličkom Osiku, Ovčara, pokolj u Borovu selu, pokolj u Nadinu, u Poljanku, u Škabrnji, raketiranje Zagreba 1995 .g, pokolj u Saborskom i uništenje cijelog sela, Tovarnik itd. itd. Ivan Hrstić je pravu kad kaže da je “Hrvatska definitivno sadomazo društvo…”.

Tko financira “Regionalne adrese” i “Documentu”? Naravno, pogodili ste. Hrvatska Vlada! Stotine stratišta u Lijepoj našoj, a cure iz Lepe njihove traže ulice i trgove u Zagrebu za obilježavanje ratnih zločina Hrvata kao da je riječ o nekakvom epicentru ratnih zločina.

I opet se vraćam na Hrstića koji misli da “strah od dolaska na vlast ovakve oporbe čak i ovaj HDZ održava na vlasti”. Pogledajte samo tu 6. ličku u Hrvatskom saboru, tu histeriju, mržnju, jal za vlašću. I onda dođu izbori u “sadomazo” državi, busanje u prsa Benčićke, Taritaš Mrak, Ahmetović i sličnih u stilu “ja Tarzan, ti Jane” i za koga ljudi glasuju – opet za HDZ.

U normalnoj državi s tradicionalnom demokracijom i normalnim opozicijskim strankama, HDZ bi odletio k’o raketa i završio u opozicijskom mulju. U normalnom svijetu sam od sebe se nameće zaključak tipa kako su HDZ i oporba jako slični. U Hrvatskoj se kaže “Isti su ku**c…”. Međutim, i takav HDZ je bolji od anacionalne i nesposobne, bezlične orjunaške oporbe. Čast pojedincima izuzecima. Zato se Hrvateki radije bave  vozačkom dozvolom Jože Manolića koja je ovih dana otkrivene na Bašćanskoj ploči. Ljudi postaju apatični. A to je najgore.

Neki dan u pekari kupujem kruh. Čovjeku koji čeka u redu prilazi znalac i kaže: “Bok, čuo sam da te žena ostavila!”. “Dobro si čuo”. “Pa što ćeš sad?”. “Burek”, apatično odgovori ostavljeni…

Usporedba Messija i Maradone je kao usporedbi Tita i Tuđmana

Tema je Messi i Milan Ivkošić. Svatko ima pravo na svoj odabir. Argentina nas je na bizaran način eliminirala u polufinalu u Katru, ali to je povijest koja je na kraju dobro završila. Barem za nas. Leo je izviždan na utakmici koju je PSG izgubio od Rennesa. Pa što? Dobri stari Milan misli da Messi neće “čestito završiti karijeru kao Pele, Maradona ili Zidane”.

Kaže: “Ako je netko najuspješniji u nekom sportu ne znači da je veliki sportaš. Ne jednom je Messi pokazao da je mali čovjek, sitna duša…”. I sad dolazi čuveni šećer na kraju: “Posve je nezamislivo da u budućnosti neki klub u kojem je igrao svoj stadion nazove njegovim imenom i tako mu oda počast kao što je Napoli odao Maradoni”. Messi je mali “čovjek i sitna duša”, a “veliki sportaš” po kome je Napoli nazvao svoj stadion je Maradona.

To je kao nekad u komunizmu. Ako se teorija i činjenice ne slažu, komunisti su mijenjali činjenice! Naime, Maradona je završio svoj igrački vijek kao teški ovisnik o heroinu. Uz to je poznata afera koja se dogodila na Svjetskog prvenstva 1986. godine kad je zabio Englezima gol rukom, a što je fanatično proslavio. Kad je nakon utakmice snimka otkrila prijevaru, rekao je da je to bila “Božja ruka”.

Pred par dana Messi je postigao stoti gol za nacionalnu ekipu Argentine s kojom je osvojio Olimpijske igre, Južnoameričko prvenstvo i Svjetsko prvenstvo uz tri lige prvaka. Usporedba Messija i Maradone ravna je usporedbi Tita i Tuđmana. Obojica su “igrala” na ovim prostorima. Tito je stvorio despotsku Jugoslaviju, a Tuđman demokratsku Hrvatsku. Tito je zabijao golove na Golom otoku i to željeznom rukom i pendrekom, a Tuđman je otišao i ostavio nam demokraciju. Naš Messi i njihov Maradona.

Naslikao Suljo svoju prvu sliku pa je odnio u obližnju galeriju kako bi je pokušao prodati. Gleda galerist sliku i kaže: “Nije loša, a kako se zove?”. “Mujo u Zenici”, kaže Suljo. “A tko je ova gola žena na slici?”, upita galerist. “Pa, Fata!”, kaže Suljo. “A ovaj goli muškarac kraj nje?”, opet će galerist. “E, bolan, to ti je Haso!”, reče Suljo. Galerist izgubi strpljenje: “A gdje je onda tu Mujo?”. “Pa u Zenici!”, završi Suljo.

Valjda ovo treba pripisati strahu da se ne bi zaljuljala blistava koalicija HDZ-a s Pupovcem

Na cesti Vukovar-Borovo selo dogodio se prometni incident. Vozačica je teško ozlijedila dijete i pobjegla s mjesta nesreće. Vozačica bez imena i prezimena, čak i bez inicijala. Inače, zove se Dragana Aleksić. Šutnju medija o identitetu počiniteljice prometnog kaznenog djela valjda treba pripisati strahu da se ne bi zaljuljala blistava koalicija HDZ-a s Pupovcem. Dogodilo se, pa što?

Mediji su tu da čuvaju “koaliciju” kao zjenicu oka svog. Nekad se dogodi, a nekad desi. Kad se to dogodi Hrvatu, onda mediji odmah objave identitet počinitelja, ali kad se desi Dragani, onda treba čuvati identitet počiniteljice do pravomoćnosti presude.

Uvjeren sam da bi mediji odmah objavili ime i prezime da je za volanom, recimo, sjedio Tomislav Josić vukovarski branitelj ili Ivan Penava, gradonačelnik Vukovara. RTL i Šprajc imali bi proširen sadržaj za “Stanje nacije”. Jutarnji, Večernji i 6. Lička bi vrištali.

Kad se napokon otkrilo da se to nije dogodilo nego se samo desilo Dragani Aleksić, stvar se odmah ispuhala. Bože dragi, svakom se to može dogoditi pa čak i desiti. Ljudi smo, dogovorit ćemo se! Ipak, mene zanima zašto je Dragana pobjegla s mjesta nesreće? Ma, sirotica se sigurno uplašila da je ne napadnu ustaše.

Ponekad odeš da bi razmislio. A ponekad odeš jer si razmislio.

I neka mi još netko kaže da je to pravda

Hajmo sad opet malo na naše pravosuđe s posebnim potrebama. Nakon 33 godine Lijepa naša je osudila generala KOS-a Aleksandra Vasiljevića na 20 godina zatvora. Dva dana kasnije Vrhovni sud Hrvatske povisio je kaznu dvojici osuđenika iz dubioznog suđenja u slučaja Lora. Na suđenju u Splitu, koji se i u doba Domovinskog rata nalazio u RH, kao svjedoci “masovnih ubojstava” u Lori dolazili su posvjedočiti osuđeni ratni zločinci iz Srbije. Jedan od njih je čak u RH osuđen na dvadeset i tri godine zatvora, što znači da onog trenutka kad stupi na teritorij RH po sili zakona mora u “apsanu”.

Sad zamislite usporedbu s Mamićem. Mamić, koji je u RH osuđen na šest i pol godina zatvora, dolazi slobodno iz BiH kao svjedok na sud u Osijek, a nakon svjedočenja se mirno vraća u Međugorje. Ne čini li vam se to apsurdnim i pravno nemogućim? Međutim, u slučaju Lora to je postalo realnost.

“Svjedok” Hrastov, osuđen na 23 godine zbog ratnog zločina u Hrvatskoj, dolazi u tu istu Hrvatsku kao svjedok o “pokolju” u splitskoj Lori. U tom “pokolju” su život izgubila dva (agresorska) vojnika. Znači, kao u bećarcu “bolji naši nego vaši” ako smo već morali osuditi našeg Acu, onda ćemo bar povećati kazne vašim “masovnim ubicama” iz Lore. I neka mi još netko kaže da je to pravda. Povijest se u pravilu uči na porazima. A Hrvateki koji se ponašaju kao da su poraženi u Domovinskom ratu i inače teško uče.

Upravo naletjeh na izjavu Joška Klisovića, starog zagrebačkog purgera. Joško zna, kao predsjednik skupštine Grada Zagreba, kako zaštiti žene u njegovom Zagrebu. Kaže on: “Također, stati na put prijateljima koji pričaju viceve na bazi stereotipa i predrasuda prema ženama. Tu nema ničega smiješnog. Samo bolna spoznaja kako je neravnopravnost među spolovima sveprisutna.” Eto, ti ga na!

Znate onaj vic kad dva policajca zaustave gospođu:

“Joooj, oprostite, jeste li vi blizanci?”
“Ne, zašto pitate?”
“Pa mama vas je isto obukla, baš ste slatki.”
“Gospođo, izađite iz auta i ponesite vozačku i prometnu dozvolu.”

Mijenjam tekst koji glasi: “Gospođo izađite iz auta i …” s tekstom “Gospodine, odmah van iz auta i ponesite četkicu za zube.”

“Nema mira među maslinama” je stari film De Santisa iz 1949. g. Nema mira ni u Hrvatskoj. Dr. Stipe Kutleša kaže: “Do sada su nas ubijali cjepivom, a sad nas ubijaju prisilom da jedemo kukce.” Odmah sam organizirao preventivni sastanak sa suprugom. Hoću samo zdravu hranu, janjetinu, odojke… Nismo mi Italija gdje se na jelovniku, između ostalog, nađu i mačke. U Kini jedu pse, ali jesti kukce? Energično stajem na stranu mačaka. Pas je možda najveći čovjekov prijatelj, ali je činjenica da mačka nikada nije radila za policiju.

Politička korektnost pomiješala se s ljudskom glupošću

Uglavnom, svijet se ubrzano mijenja. Kao i uvijek, po meni, na gore. Nedavno su iz knjiga Agathe Christie izbačene riječi Crnac, orijentalni, ljupki bijeli zubi Indijke… Politička korektnost pomiješala se s ljudskom glupošću… Zašto ne bismo roman “Rat i mir” preimenovali u “Konflikt i mir”, a “Božansku komediju” u “Ateističku komediju”, “Starac i more” u “Građanin treće dobi i more”?

Inače, kod nas je ovaj zadnji naslov postao science fiction. Nakon uvođenja eura, starci bilo koje dobi mogu zaboraviti more. Imam još jedan prijedlog za politički korektne nazive u književnosti: “Male žene” treba ispravno nazvati “Male osobe koje menstruiraju”. Svi ovi raniji naslovi očito pokazuju kako mi stariji u našim školama nismo imali pravilno obrazovanje. Naročito seksualno. Što bi se naučilo na ekskurzijama naučilo se…

Mujo je silovao neku ženu i završio na sudu. Što god žena u svom iskazu kaže, Mujo pobija, tvrdi da laže i laže. I na kraju žena ispriča kako je Mujo skinuo gaće i onda izvadio onu stvar od 30 cm. Mujo skrušeno reče: “E, što jest jest…”

Tuđman je imenovao Ivicu Maštruka veleposlanikom u Vatikanu. Ili tako nekako. Bila je to prava osoba na pravom mjestu. Mirne duše mogao je na to mjesto imenovati i Ivicu Ivaniševića ili pokojnu Dubravku Ugrešić. Ne bi više pogriješio. Evo analize “malog Ivice” nekih poteza pape Franje:

“Papa naprosto nije htio riskirati i prijeći preko svih onih primjedbi i stavova koje je i komisija u dijelu SPC-a izrekla o samom Stepincu. A te primjedbe, kojih ima mnogo i sasvim dovoljno, i sa mog osobnog stajališta, u svakom slučaju ne podržavaju moguću odluku Pape da Stepinca proglasi svetim.” Dokaz više s kim je sve Tuđman stvarao Hrvatsku.

Da je Kaptol umjesto pok. Stepinca predložio Vatikanu Ivicu Maštruka, danas bi imali jednog sveca više. Zvao bi se “sv. mali Ivica”.

Koliko bi divizija orjuna mogla oformiti samo od onih koji žale za ‘božanstvenom’ crvenom zvijezdom?

Kad sam već spomenuo “talentovanog” Ivicu Ivaniševića, on već 30 godina pati za Dudom Ugrešić: “Za Hrvatsku Dubravka Ugrešić umrla je pred 30 godina. Istjerala ju je neobuzdana orgija šovinizma…”, kojem se, usput rečeno, sjajno prilagodio Rade Šerbedžija. Rade se vratio, dobio posao, “Breone”, malo je ljut što su ga neki primili s rezervom jer je 91. g. zbrisao na “rezervni položaj”. Tu je, gdje je rođen… nije mu ni na kraj pameti da “zapali” u Nizozemsku. Tamo nemaju Brijune, kopno je na nižoj razini od mora, a ispod svake razine je Haaški sud.

Zna Rade da ni sad nije sve idealno u Hrvatskoj. Žao mu Hajduka ili bolje rečeno Hajdukovih dresova s crvenom zvijezdom. Kaže Rade: “Najdraži su mi bili Hajdukovi nogometaši s onim bijelim dresovima s božanstvenom crvenom zvijezdom”. E, moj Rade, koliko bi divizija orjuna mogla oformiti samo od onih koji žale za “božanstvenom” crvenom zvijezdom?

Jedne davne godine Hajduk je bio bez konkurencije u prvenstvu Juge. Nekoliko kola prije kraja prvenstva pobijedio je glavnog konkurenta Partizana u Beogradu sa 6:1 pa je imao šansu postati prvakom. U zadnjem kolu je sudac Maksimović produžio u Ljubljani meč između Olimpije i Partizana za jedno solidno poluvreme. Sve dok Partizan nije dao gol i tako su ovi s “božanstvenom” crvenom zvijezdom popušili. Da mi je dokučiti za koga je tada navijao naš Rade?

Znaš da si star kad te riječ “akcija” ne podsjeća na seks nego na sniženje.

Zvonimr Hodak/Foto: