Čitam na fejsu “Generalna proba za nadolazeću gay paradu je prošla… u miru Božjem.“ Pred mojim prozorom 20.000 “urbanih“ ljevičara. Uglavnom potomci onih koji su se 1945.g. iz šume uselili u židovske stanove na Zrinjevcu, Dežmanovoj, Pantovčaku i Novakovoj.
Zanimljivo je da nema tragova da se je itko od “urbanih“ i nepismenih skrasio u Kozari boku ili na Jakuševcu. Jesu, neki su završili u Vrapču. Silom prilika.
Legendaran je talent ljevičara za laganje. 20.000 ljudi, da, ali kako bi rekao Ćiro Blažević ”kod “Gige u šupi.“ Čisti radio Erevan. U načelu je bilo 20.000 prosvjednika.
Slušatelj radio Erevana pita: “Može li sovjetski auto Moskvič, brzinom od 110 km ući u puni zavoj?“ Odgovor radio Erevana glasi: “U načelu može! Ali samo jednom“.
Slušatelj pita: “Je li je točno da se pjesnik Vladimir Majakovski ubio 14. travnja 1930.g. te da je ostavio oproštajno pismo?“ U načelu je točno! U oproštajnom pismu pjesnik piše – drugovi ne pucajte!“
U načelu, prosvjednici su u pravu.
Novoj ekipi za kurikulnu reformu nedostaje prije svega konsenzus. Koji je, u načelu, imao Boris Jokić. On je izabran, koliko se ja sjećam, jednoglasno. Sa jednim glasom, Zorana Milanovića! Sad se Mirela Lilek, Petra Maretić Žonja, Lana Kovačević, Mislav Šimatović, Boris Vlašić i ostali lijevi zombiji pitaju: “Zašto su baš ovi ljudi uzeti da izgrade novi sustav obrazovanja?“ (Jutarnji od 31.svibnja 2017.g.)
Vratimo se malo u ne tako davnu prošlost. Kraj siječnja 2015.g. Ministar Mornar na konferenciji za tisak vodi za rukicu mlađahnog Borisa Jokića i predstavlja ga kao novog voditelja kurikularne reforme. Guglajte malo da vidite tko je od lijeve novinarske falange postavio pitanje, na kojem je to natječaju Boris Jokić izabran za šefa “karikaturalne“ reforme? Izdresiranoj lijevoj novinarskoj falangi to nije tada bilo ni najmanje interesantno. Valjda drugovi znaju, dumala je vjerojatno Žonja. Boris Vlašić se trese. I ja se tresem, ali od smijeha, čitajući ljevičarsku musaku koju Boris neuspješno prodaje zamotanu u Jutarnji list.
Jasminka Buljan Culej je, kaže Vlašić, “povezana sa crkvenim krugovima, držala predavanja na konferencijama udruge U ime obitelji…“ na nju je Borisa Vlašića upozorila i Europska komisija. I Vlašić se trese i trese. “I sad će oni donijeti neki napredak, halo? Pa jedino je pitanje koliko će zeznuti djecu. Imaju li djeca uopće šansu ako se o njima brinu ovakvi ljudi?“ Ako se ovako nastavi ostati ćemo bez Titovih pionira. Tko će nas u budućnosti predstavljati na “balu vampira“ u Kumrovcu?
I sad odgovor ljevorukoj Mireli Lilek, popularnoj Lili. “Zašto su baš ovi ljudi uzeti…“ Zato što po zadnjem istraživanju koje je proveo “Pew Research Center“ 86% hrvatskih državljana vjeruje u Boga, a samo 7% građana izjasnili su se kao ateisti ili agnostici. Lili je brzo zaboravila referendum i omjer 70 prema 30% usprkos histeričnoj harangi svih pisanih i elektroničnih medija, predsjednika države, Vlade, Sabora, nevladinih udruga. I usprkos ovih primjera “mi smo napredni, a oni su nazadni.“ Malo morgen!
Sveučilišni profesor dr. sc. Marko Alerić sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu kaže: “Jokićeva reforma doživjela je fijasko“.
Bez obzira što nije bilo puno primjedaba. Samo nešto više od 5.000 tisuća!!? I nije relevantno pitanje hoće li učenici čitati Juditu ili umjesto nje “Što je muškarac bez brkova“, hoće li čitati stihove Augustina Ujevića ili Branimira Štulića i njegovu “Konjuh planinom“, hoće li će đaci čitati Slobodana Novaka ili Juricu Pavičića koji ga iz svog jugo šinjela javno naziva kretenom. Je li veći književnik Aralica ili Miljenko Jergović, opčinjen “trodimenzionalnim Dražom Mihajlovićem, a kojem je Tuđman “lešina s Mirogoja“.
Marka Marulića će glumatati Vedrana Rudan koja ovih dana sanja o “Republici Rijeci“. Mogao bih ovako bizarne i perverzne primjere iznositi u nedogled. Zaključak je jasan. Bez obzira što smo mi desničari, ognjištari, antieuropejci, nacionalisti, klerofašisti, zatucani ustašoidi, pobjednici smo u Domovinskom ratu i velika većina u RH reformu želi da pišu oni.
Kad je propala Jokoćeva reforma oni su odmah pohitali na ulice da nam pokažu što je “ulična demokracija“. Uličari u pravom smislu te riječi. Očvrsnuli na Cvjetnom trgu, garaži u Varšavskoj, kroz GONG, BABE, Mirovne studije, Documentu, Radničku frontu, Pametno itd. Sad kad je izabrana nova ekipa čude se k’o pura dreku zašto nema Jokića, Tomića, Dežulovića, Pavičića, Rudanice, Pofuka, Rade i familije, Jakovine, Markovine, Klasića, Frljića da djeca vide kako zastava RH izlazi iz vagine.
”Hod za život“ je za njih hod protiv ljudskih prava, a ne hod za život i djecu. Ne priznaju ni referendum o samostalnosti od 19.svibnja 1991.g. gdje je 94,17% bilo za samostalnu Hrvatsku. Za ostanak u Jugi bilo 1,2% birača. I to je tih lažnih 20.000 ispred moga prozora na Trgu Kralja Tomislava. Zapamtite 94% prema 1%!!! Dean Jović jedan od onih koji bi trebao biti dio njihove karikaturalne ekipe i danas tvrdi da taj referendum nije odražavao demokratski stav hrvatskih glasača. Kao ustaše su bile preplašile narod.
No “uzaludan vam trud svirači“. Možda vam malo pomogne progresivni HNS, popularno nazvan 2% u koaliciji sa HDZ-om. Doktor, profesor emeritus za koalicije, Ivan Vrdoljak, navodno bi trebao biti novi selektor ekipe koja će voditi reformu školstva. Vrdoljak će navodno odmah iz ove rigidno nacionalističke ekipe izbaciti “zloglasnu“ Željku Markić. Dobro, ona ni nije imenovana, ali će je Ivan za svaki slučaj izbaciti, kako Zagorci kažu, “vun“. Opreza radi.
Ako se netko i raduje novoj koaliciji onda su to kolumnisti. Računaju se i “pseudo kolumnisti“ kao moja malenkost. Na samu najavu tog “protuprirodnog bluda“ javila se i Anka Tariraš Mrak. I pokazala karakter izjavivši da se u takvoj stranci ona ne vidi što je navodno Vrdoljaka “iskreno ožalostilo“. No o toj “ “veseloj“ koaliciji ”otom-potom”. Sad je pitanje svih pitanja hoće li će nam kurikuralnu reformu voditi Boris Jokić, maskota zadnjeg šefa partije na Filozofskom faksu Nevena Budaka. Prezime koje asocira. Mile Budak, Budak Knives odnosno Budak noževi. Postane li Neven šef za rezanje sadašnjeg “pro fašističkog“ programa noževi su već osigurani.
Da ima pametnih ljudi u svijetu koji ne mistificiraju školske reforme dokaz je književnik Antonie Loba Antunes iz Portugala koji je napisao: “Samo su tri ili četiri stvari važne u životu. Knjige, prijatelji, žene i …Messi.“ Uz živog Ronalda!!!
Dok se Kumrovcu vijore jugoslavenske zastave, nose slike njihovog Maršala i uniforme zločinačke JNA, iste one protiv kojih smo se borili i ginuli od Vukovara do Dubrovnika, dotle drugovi lažu i lažu. Buda Lončar nas u Novostima uvjerava da se Tito “posvetio borbi za slobodu naroda i radnih ljudi.“ Dirljivo! On stvarno u to vjeruje. Ni da si pravi Buda, nitko ti ne bi vjerovao! Fašizam. Jedna partija, jedan vođa, jedna tajna policija, zatvaranje i ubijanje neistomišljenika, noćne egzekucije.
Jedna komunistička partija, jedan doživotni vođa, Titovo Velenje, Titova Korenica, Titov Veles, Titograd, Titove Užice.. UDBA, OZNA, Goli otok, neprijateljska emigracija. I to je borba za slobodu naroda i radnih ljudi. I ni trun rumenila na Budinom licu. Ni za embargo na kupnju oružja za RH kad su nas ti “borci za slobodu naroda“ napali i okupirali. Buda se može zacrveniti samo da mu dobra šminkerica nanese malo crvenila na njegov “debeli“ obraz.
No, nije Buda nikakav relikt boljševičke prošlosti. Dragec Zvonimir Carlos Pilsel odlučio je desničarima operirati ideološku mrenu sa zakrvavljenih ustašoidnih očiju. Redakcija Jutarnjeg našla je istomišljenika, pravog i progresivnog borca za njihovu istinu. Na dvije strane Jutarnjeg prijeteći naslov: “Konačni dokazi obmane: U Jasenovcu poslije rata nije bilo komunističkih logora“.
Dragec je pobornik teorije da slika govori više od tisuću riječi. Dana 27. svibnja objavio je Jutarnji konačno rješenje, final solution, dugogodišnje dileme ili kako moji Ličani kažu ”delime” o postojanju poslijeratnog logora Jasenovac. Dragec je objavio slike.
Evo vidite da tu nije moglo biti komunističkog logora, slini Dragec. Sve je razoreno. Pa ne bi komunisti u takvim uvjetima držali ustaše i ostalu “bandu“, misli mogući budući član reformske ekipe Borisa Jokića. On će đacima objasniti genezu nastanka Molotovljevih koktela. I to debelo nakon konačnog rješenja Adolfa Hitlera. No, ako laže koza ne laže rog. A rog je nitko drugi nego antifašistički guru. Glavom i bradom naš dični pjevač Jure i Bobana – Stipe Mesić. Nedavno je imenovan počasnim i doživotnim Haaškim svjedokom.
Nešto se Stipe zadnje vrijeme povukao u sebe. Nema ga ni u Jasenovcu da potvrdi slikarske rane radove našeg Carlosa Zvonimira. Nije došao ni u koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog da zajedno s državnim vrhom zapjeva provokativnu proustašku “Lijepa li si..“ Nisam ga vidio ni na “balu vampira u Kumrovcu“. I bez obzira na čekove iz Australije i svjedočenje u Haagu protiv naših generala, Hrvateki (naziv maznuo Josipu Radeljaku) su ga birali da ih 10 godina promovira kao radosno priglup narod. E sad zašto taj dosadni uvod o našem Stipi.
Nedavno je na You Tubeu prikazana šarmantna snimaka iz 1992.g. nastala u Novskoj. Razigrani Stipe, ni ne sluteći tada da će se Dragec Pilsel vratiti iz Argentine i “znanstveno“ se baviti Jasenovcem, rekao slijedeće: “Nemojte se zavaravati, Jasenovac je radio poslije rata još dvije godine“.
Što će sad protužidovski demonstrant iz Buenos Airesa? Raspričao se Stipe na snimci i rekao da tamo na groblju ima “duboko ukopanih Hrvata“, domobrana, ustaša, Čerkeza i drugih.“ Ustvrdio je kako je Tito znao da je Jasenovac falsifikat i da ga zato nije nikada posjetio. Za sve što je govorio tvrdio je da je Tito znao. Eto ti ga na…!
Baš kad se Dragec odlučio obračunati s desničarskim lažima pojavi se haaški svjedok i k’o Kerum pogodi Drageca krošeom u istinoljubljivu facu. Ako je slika jača od 1.000 riječi onda je video jači od 100.000 riječi. Stipe je još 1992.g. znao da u Jasenovcu nije bilo plinskih komora, uvjeravajući svoje slušatelje da su ljudi umirali od tifusa, dizenterije i od svojih godina“. Ljudi su ubijani, ali prije dolaska u Jasenovac“.
Kasnije su se igrom slučaja našli na popisu Jasenovačkih žrtava. Na kraju balade Stipe obavještava svoje cijenjene slušatelje da “kad bi netko došao u Jasenovac, bio je spašen“. “Prošlo bi i po mjesec dana, a da nitko nije ubijen“. E, sad se postavlja jedno pitanjce: na koji je Jasenovac Stipe mislio? Onaj do 1945.g. ili onaj od 1945. do 1948.g.? Na koji god da je mislio opalio je debelu šamarčinu novoj “znanstvenoj“ crvenoj zvezdi Dragecu Pilselu i svim onim “cijenjenim“ antifašistima koji su naglo umukli, muče, čkome i gutaju knedle. Stipe se tom prilikom hrabro spustio ispod dogovorenog broja ustvrdivši da je žrtava bilo manje od 25.000 tisuća i da nisu svi bili Srbi. U toj “instituciji“, kako je Stipe tepao Jasenovcu, bilo je i drugih naroda i narodnosti.
Ako netko misli da veliki srpski prijatelj Efraim Zurof nije znao za Mesićevo “predavanje“ o pravoj istini Jasenovca onda se radi o zdravstvenom, a ne političkom problemu. Zurof je, kao pravi Židov, sve znao, ali je usprkos tome čkomio. Odlazio je u Beograd, ulizivao se tamošnjim četnicima i podržavao “rezolutnog“ antifu Stjepana Mesića. Nakon objave ovih eksplozivnih snimaka naš Efraim se malo pogubio. Vjerojatno je otišao po inspiraciju u Beograd. A što ćemo s Dragecom i redakcijom Jutarnjeg? Nek’ predahnu i uživaju u šestoj pobjedi Milana Bandića za redom. Još pet, pa će dostići Dinamo.
George S. Patton je rekao: “Uspjeh je koliko visoko odskočite kad dosegnete dno.“
Moji Dinamo i Barcelona su popušili. Barca će se snaći. Pomest će Reala već u nadolazećem super cupu. Dinamo treba hitno produžiti ugovor sa Petevom. Antu Ćorića treba otpremiti u Rijeku. Propast će kao i Kramarić i Andrijašević, Tomečak, Maleš, Brezovac…
Trebalo je samo dobiti Hajduka i Slaven Belupo i danas bi Rijeka bila sretna s Rabuzinovim suncem kao utješnom nagradom. Ali “genijalnom“ Bugarinu to nije uspjelo.
Sportski novinari “obično dobro neupućeni“ tvrde da će Bugarin ostati jer jednostavno u RH ligi nema trenera za ovakav Dinamo. Treba im dati nobela za glupost. Igor Bišćan. Ima ime, Dinamo, Liverpol, Rudeš iz kvarta u prvu ligu. Ima i karizmu. Volio bih vidjeti da se Mamić i on unesu jedan drugom u lice. Znam tko bi se povukao, ali ću to zadržati za sebe.
S ovim trenerom, koji Antu Ćorića forsira na cetarhalfu, ovim direktorom i Mamićem koji ima svoje probleme prošlo je zlatno doba plavih. Trenutno se traži po svijetu zadnji vezni igrač. U kojem svijetu igra Ivan Šunjić? U Lokosima?
Petev je u istinu jedan od naših najvećih trenera. Uostalom, s time sigurno bar još on slaže.
Foto:press
