Zvonimir Hodak: Ivicu Puljka žena nije prevarila

Glavni događaj tjedna bila je inauguracija Zorana Milanovića na kojoj se našao konglomerat najrazličitijih likova od Ante Gotovine, preko Ivana Penave do partizanke Vjere Andrijić.

Bio je to ujedno i odraz Milanovićeve politike koja je i proteklih (vjerojatno će i narednih) pet godina grabiti malo s antifašistima, malo s liberalima, malo sa suverenistima, malo s ljevičarima, malo s desničarima… To je pravi populizam bez ikakvog ozbiljno domišljenog političkog stava, ali koji uvijek uspješno računa s hrvatskim kratkim sjećanjem i zaboravom svih njegovih političkih gafova.

Ono što je mene “od(u)ševilo” je da smo se, zahvaljujući Zoranu Milanoviću, htjeli – ne htjeli, vratili jednom “romantičnom” dijelu naše burne i nezaboravne “istorije”. Ovako nešto ne bi mogli smisliti ni “istoričari” klase Hrvoja Klasića, Tvrtka Jakovine, Dragana Markovine, Ive Goldsteina...

Inauguracija na Pantovčaku poslužila je kao idealna pozornica da se znatiželjnom puku predstavi one prave heroje iza zastora. Ljudi koji su ratovali i žrtvovali sve za državu Hrvatsku. Ma, bravo Zorane!

Pred “svjetla pozornice” stala je Vjera Andrijić, 101-godišnja partizanka. Alal’ ti vjera, Vjera! Alal’ ti vjera, Zorane! Ona je od od 1941. do 1945. godine vjerovala kako se sa svojom “prvom četom, prvog bataljuna, Prve Dalmatinske proleterske brigade” bori na Neretvi i Sutjesci za državu Hrvatsku.

Partizanka iz zloglasne JNA

I sada 18. veljače 2025.g. naša je Vjera postala preko noći “crvena zvijezda” svih mainstream lijevih medija. Narod je bio ushićen pa nije bilo ni uhićenih. Naša dobra baka partizanka borila se i protiv “pobunjenih” fratara na Širokom brijegu, a nigdje ni na kilometar ni traga rumenilu. Ono što je očaralo Zokija, Jutarnji, Večernji, Slobodanku, Ivicu Ivaniševića, Pofuka, Geru i ostale jugofile čista je i nepatvorena istina – ona stara, ali ponosna, partizanka borila se u Drugom svjetskom ratu za državu Hrvatsku.

S njom se borio i Andrija Hebrang stariji. Za nagradu je Hebrang bio hitno pozvan u Beograd i u jednom trenutku slabosti se objesio o radijator visok jedan metar.

Našu heroinu nitko nije zvao nigdje do Zorana Milanovića. On je pak uvjeren kako treba vjerovati Vjerinoj priči. A ta je priča stara i jeziva. Nije bilo otpora, zauzeli su grad, zarobili fratre i pobili ih. Sve do jednog. A što ćeš s fratrima nego ih pobiti. Sve za Hrvatsku! Nije naša Vjera nikakav izuzetak. Tihomir Dujmović j

e “pročitao” Milanovića. A tko nije. Pozvana je najstarija partizanka, pripadnica zloglasne JNA. Zašto nije pozvao najstarijeg hrvatskog branitelja bez kojeg inauguracije ne bi ni bilo.

Kad se pojavio Franjo Tuđman odmah su se odasvuda prijavljivali Hrvati koji su se navodno od 1941. do 1945. godine borili za Hrvatsku i sad bi u HDZ koji je pobijedio na prvim slobodnim izborima. U ono “sretno” vrijeme pred kraj Drugog svjetskog rata završavao je i rat na Dalekom istoku. Ameri su izgubili strpljenje sa žilavim Japanom pa kako su netom izumili atomsku bombu, roknuli su dvije u Hirošimi i Nagasakiju te pobili 130.000 Japanaca. I rat je bio gotov.

Nekako u slično vrijeme Vjerini su partizani pobili u Zagrebu i diljem Hrvatske oko 180.000 narodnih “neprijatelja”. Bez i jedne atomske bombe. Sad je sreća Vjeru pogladila po licu pa je stigla i na Pantovčak Zoku na inauguraciju. Eto, tako se po Zokiju i Vjeri stvarala današnja Hrvatska. Do zadnjeg fratra.

Sudbini fratara sa Širokog Brijega

Znaju za tu krvavu epizodu s fratrima na Širokom brijegu i Vjera i Milanović i lijeva medijska falanga, ali računaju na zaboravnost Hrvateka. Netko naivan bi rekao da je u pitanju vrsta nastranosti. Kod naš Vjere vidljivo je da se iznenada našla u šansi, nakon toga su je našli… Nedavno sam napisao kako su mnogi sudionici gey parada sretni da Joža Broz nije više živ. Tu je također mogao pomoći i Zoki.

Umjesto Vjere i njene priče o sudbini fratara u Širokom Brijegu Zoki je trebao dovesti na Pantovčak jednog gey partizana pa da nam iz prve ruke objasni kako je Tito s njima postupao. Tko je kome “hofirao” i tko je završio pred streljačkim vodom. No, ima vremena. Zoki je tu, a možda i Vjera ponešto zna o toj temi. Kad se već ne srami ubojstava fratara vjerujem kako ozbiljnost situacije nalaže drugovima da o sudbinama gejeva ne lažu….

Ne tako davno odvjetnička Komora Konga je poslala peto pismo vladi Republike Konga protestirajući jer je već pet puta umjesto osuđenika obješen njegov odvjetnik.

Kad smo već u pravnoj sferi dobro je spomenuti da ratni zločini ne zastarijevaju. Na fejsu je dokaz. Vjera nas ponosno vodi kroz svoju partizansku historiju. Bilo je otpora u gradu, “pope” su zarobili i pobili. Kako je to bio ratni zločin koji ne zastarijeva, na Glavnom državnom odvjetniku je prikupiti dokaze, utvrditi činjenice i da postavi neka pitanja žilavoj partizanskoj kilerici. Za progon, izručenje i suđenje Andriji Artukoviću dob nije bila zapreka, a Vjera se sigurno borila za ravnopravnost muškaraca i žena.

Svi traže raspisivanje izbora – i pismeni i nepismeni. Tek koji dan nakon Milanovićeve inauguracije i Vjerinog hvalisanja partizanskim ubijanjima, održana je nekakva srpska tribina u središtu Zagreba. Na toj tribini, za koju smo tek nakon nekoliko dana saznali u našim medijima, “gospođa” srpska ambasadorica Jelena Milić otvoreno je vrijeđala Domovinski rat i Republiku Hrvatsku, a sve u žustroj raspravi o pjesmama Marka Perkovića Thompsona.

Možete samo zamišljati što je sve ta “gospođa” izgovorila na javnoj tribini usred Zagreba kad su joj se morali suprotstaviti čak i Klasić, Pusić i slični likovi koji su i organizirali ovakvu tribinu.

Skandal u srpskom Privredniku

Hrvatski lijevi mediji kao poznati politički poltroni pokušali su sve to prešutjeti, ali ih je na svojoj Facebook stranici prozvao Branko Tuđen, koji je također nazočio tribini, i opisao što se sve tamo događalo. Nakon toga je ipak izašao jedan člančić u novinama i potom muk. Muk traje naše diplomacije koja poltronski tolerira ovakvo blaćenje Hrvatske i nedopustivo zadiranje veleposlanice jedne strane zemlje u unutarnje teme države domaćina.

Dakle, na taj par excellance politički “škandal” Hrvatska je reagirala munjevito – šutnjom! Oni malo direktniji i hrabriji tvrde da se Hrvatska polako, ali sigurno pretvara u političku ludnicu!?

Uvijek nas spuštaju oni koji su se digli… Već je svakoj političkoj budali odavno postalo jasno da se “ratni oblaci” polako, ali sigurno približavaju Europi pa i Lijepoj našoj. A Hrvateki imaju samo ostarjelu Vjeročku i uvijek spremnu Orjunu. Posla preko nosa, a vremena sve manje. I u Ukrajini su vjerovali u “međunarodno pravo”. Vrijeme koje nadolazi bit će ozbiljno. Spremniji smo nego 1991. godine i na sreću imamo pravog ministra obrane Ivana Anušića. Ostaje samo pitanje za Milanovića i Andreja Plenkovića: Hoće li nam to biti dosta? Raznih Budimira Lončara ima k’o pljeve.

Na radiju Mrežnica gostovao je Nikola Kajkić. Sve što je rekao može se sažeti u rečenici: “Hrvatska je skinula gaće zbog Ukrajine.” Reakcije su više nego zanimljive. Rekao bih tipične. Po zakonu gravitacije sve što se digne mora pasti. Ako ne padne samo od sebe, onda smo mi tu da mu pomognemo. Toni Damjanić zna tko je za sve kriv. On kaže: “Krivousti partizan Franjo Tuđman.”

Toni inače piše u otvorenom profilu, sa slikom. Vrlo kratko ću se obratiti Toniju. Tuđmana je Hrvatima poslala sama Providnost. Stvorio je i obranio te učvrstio samostanu, demokratsku i modernu hrvatsku državu u nemogućim okolnostima. Bez oružja, pod embargom, bez međunarodne podrške, bez stranog novca i kapitala, s domaćim izdajicama koji su podmetali klipove gdje god su mogli.

Tek sada – kad će se rasplesti ovaj rat u Ukrajini koja je cijelo vrijeme do dolaska Donalda Trumpa imala međunarodnu podršku cijelog zapadnog svijeta, dobivala redovito obilnu oružanu i financijsku pomoć i iz SAD-a i iz EU-a – sad se može realnije sagledati veličina Tuđmana i onoga što je njegovom zaslugom Hrvatska uspjela izboriti u Domovinskom ratu.

Tuđman je svoj povijesni zadatak briljantno ispunio. S odmakom vremena to će postajati sve vidljivije. Osim naravno slijepcima i glupacima koji već godinama slobodno seruckaju u ljevičarskim medijima, na raznoraznim opskurnim tribinama i u oporbenim zahodskim raspravama.

Apsurdistan je nastao zadnjih desetak ili više godina. Zato druže Toni, osvijesti se ako ti je to uopće moguće, a ako nije, nek’ te voda nosi… Danas Hrvatska ima mnogo veći problem od raznih Tonija. To je tko će i s čime braniti državu. Ne treba se previše pouzdavati u NATO, a još manje u EU. Hoće li ju braniti Možemovci, Milanovićevi i Plenkijevi poltroni?  Ako bila koja pomoć stigne, budite sigurni bit će prije iz Širokog Brijega.

Ralph Waldo Emerson je jednom napisao: “Je li se ikada dogodilo da vrijeme nije bilo teško i da je novaca bilo dovoljno?”

Štandarc u središtu Splita

Lako je procijeniti nekretninu. Daj procijeni ženu! Osjećaj ga nije prevario. Prevarila ga je žena! Međutim, splitskog gradonačelnika Ivicu Puljka žena nije prevarila. Bračni par Puljak složno zajedno pati i žali za Jugoslavijom usprkos tomu što je jedna od najboljih, ako ne i najbolja, brigada iz Domovinskog rata baš ona iz Splita – Četvrta splitska brigada.

Već sam pisao o tome kako je Kuzma Kovačić, kiparski mag, napravio Štandarc u središtu Splita. Mali jugić Puljak je bez dozvole Kuzme Kovačića dao uklesati datum ulaska JNA u Split kao dan tzv. oslobođenja grada. Sve je završilo na sudu. Puljak je sud izgubio. Split nisu oslobodili partizani, druže Puljak…

Puljak Splićanima nije obećao ništa, a ni to im neće ispuniti. Oscar Wilde je jednom napisao: “Mogu odoljeti svemu osim napasti.”

Zvonimir Hodak/FaH