Kad je naš Mile zveknuo bombu na “ustaše”, na scenu je stupila ljevičarska omerta. Bombu “bacio 71-godišnjak” uz navođenje tek inicijala N. N. ili M. A….
Englezi navodno imaju zgodnu poslovicu: “If you don’t succeed, try and try again” ili ako ne uspiješ pokušavaj ponovno i ponovno. Farizeji i licemjeri su opet u glavnim ulogama.
Oni koji su devedesetih napuštali Hrvatski sabor kad se glasalo o razlazu sa Jugom koja je kasnije “klala” po Vukovaru i drugim okupiranim područjima Hrvatske, danas su “na čelu kolone” za zabranu pozdrava ‘Za dom spremni’. Treba što prije zaboraviti na našeg Milu-bombaša. On je, naime, u krajinskoj JNA bio kuhar sve četiri godine. Nije odgovarao valjda zato jer su kod njega pronašli samo lonce, tave, noževe i kuhače, a bombe je sigurno držao samo zato da može ujutro potpaliti peć. Zamislite nepravde: “ustaše” mu došle isključiti “struju”.
Iako sve ovo na prvi pogled djeluje šizofreno, radi se u stvari o prividu. Dok jedni, na čelu s drugom Krausom, danima kmeče protiv najpopularnijeg pokliča iz Domovinskog rata – ZDS, dotle drugi, nesmetano i bez ikakve javne medijske i političke osude, bacaju bombe po Hrvatima koji su se drznuli u ime HEP-a doći isključiti im neplaćeno korištenje struje. Sve je bilo izvedeno u ljevičarskim medijima tako suptilno i rafinirano da je trebalo nekoliko dana kako bi se dešifrirali inicijali dotičnog neplatiše. Nakon tog nemilog događaja “advokat” Nobilo je za kompromis: “Treba ‘potaracati’ sve dosad napravljeno i napraviti novu državu”. Tako je, Nobilo! Bravo!!! Novu državu, po mogućnosti opet neku Jugu!
Novi “Goli otok”, uvesti novi čl. 133. nekadašnjeg Krivičnog zakona SFRJ koji je “definisao” verbalni delikt. Pa vi sad probajte “urlati” ZDS u toj “novoj državi”! Zašto “verbalni delikt” ne bi postao tzv. “govor mržnje”?
Što na kraju preostaje nama “rigidnim” desničarima, filo-ustašama, klero-fašistima… nego da ostanemo i dalje “za dom spremni”. Ima još jedan, navodni teolog i “humanitarni” djelatnik Miloš Stojković koji je nedavno došao u Šibensko-kninsku županiju. Bio je član izaslanstva predvođenog tajnikom srbijanskog ministarstva državne uprave. Naš “prijatelj” iz komšiluka Mile snimio je dražesni video.
Penjući se na kninsku tvrđavu, onako zadihan i znojan, k’o da je na glavi imao četničku šubaru, naš Mile br.2 šalje čiča Draži depešu: “Pozdravljam sa srpskog okupiranog teritorija, iz srpskog Knina…”, a za hrvatsku zastavu na Tvrđavi cvrkuće: “Ovo je njihova zastava, a dat će Bog da na mjesto njihove zastave jednog dana vratimo našu…” I na kraju “iskreni” poziv na međunacionalni dijalog usklikom: “Živela srpska Krajina!” Naši Mile bombaš i Mile “istoričar” itekako su svjesni da njihovi, koji su u koalicijskoj hrvatskoj Vladi, biju bitku protiv ustaša, ustaških pozdrava i govora mržnje. Sve će se to zbivati dok jednog dana svi ne budemo opet nosili na prsima značku “bratstvo i jedinstvo”.
Došao policijski inspektor u jedno ličko selo po dojavi da je netko zasadio marihuanu na nekoj livadi. Prvom seljaku na kojeg naiđe objasni zašto je došao, a ovaj ga uputi: “Idi gdje hoćeš, radi što hoćeš, samo na onu livadu nipošto ne idi!” Inspektor vadi značku i reče: “Vidiš li ovu značku? Ja mogu ići kamo god hoću”. I ode naravno na tu livadu. Kad tamo bik pase travu i kad ga ugleda pojuri za inspektorom, a on stane vikati: “U pomoć, u pomoć!” Onaj seljak mu izdaleka poviče: “Značku, značku, pokaži mu značku!” E, sad ne znam da li je taj lički bik možda imao na sebi znak ZDS…?
Javio se iz Splita na fejsu Berislav Borovina. Ovakav način razmišljanja danas u Hrvatskoj možete iskazati još samo na Facebooku. Dok se ne donese zakon o “govoru mržnje”. Kaže on: “Da će se razorena, opljačkana i u časnom Domovinskom ratu oslobođena zemlja, dvadeset i pet godina nakon rata, baviti amblemom HOS-a, e to nisam ni u najcrnjem scenariju mogao pretpostaviti. Tužno i do boli mazohistički. Nije nam dovoljno što su nam pobunjeni Srbi, uz blagoslov matične države, razorili trećinu države i na pet godina zaustavili naše živote.
Nije nam dovoljno što se ni dan danas nisu ljudski ispričali za žrtve, nestale i ratnu štetu. Nije nam dovoljno što nam nisu ni lipe odštete platili i sve smo o svom trošku morali obnoviti. Nije nam dovoljno što ta komunistička ekipa ne dopušta ni spomenuti Bleiburg i desetke tisuća žrtava, žena i djece samo zato jer su bili Hrvati.
Nije nam dovoljno što je četnička Srbija, abolirala ratnog zločinca Dražu Mihailovića i četnički pokret, izjednačavajući ga s partizanskim. Nije nam dovoljno što ti povampireni četnici autobusima dolaze u državu Hrvatsku i svojim glasovima zloupotrebljavaju hrvatsko budalasto poštenje… Nije nam dovoljno ni to što smo prepuni svojih nagomilanih problema u pravosuđu, korupciji i ranjivom gospodarstvu. Ni potres pa ni ovaj korona virus nisu dovoljni da se zaustavi kmečanje, zavijanje i razgradnja hrvatskog puka….”
Tu ću stati s citiranjem ovog naturalistički tvrdog i istinitog teksta o sadašnjoj Hrvatskoj. Međutim, moram upozoriti na novi zakon protiv tzv. “govora mržnje”. U skoroj budućnosti ovaj tekst Borovine i ovako koncipirana kolumna doći će pod udar tog “progresivno-demokratskog” zakona. Teoretski, za pjevanje Čavoglava možeš opet dobiti pet godina bukse kao u Jugi za pjevanje “Vile Velebita”. Ministar Banožić nam otvara naše krmeljave oči: “HOS stvara nelagodu i provocira…” Za vrijeme rata nije stvarao “nelagodu” u Vukovaru, na Srđu, na Maslenici, Gospiću… O provociranju JNA, četnika i orjune da ne govorim…
O zabrani komunizma ni riječi!
Sav taj ideološki nered namjeravaju dovesti u red dr. Ognjen Kraus i njegovi progresivni politički prijatelji u vlasti. Našem Ognjenu presedani očito nisu neki posebno mudar putokaz. Njegov pok. otac Ivo Krausbio je u ona idilična vremena od 1945. pa nadalje javni tužilac Zagrebu. Običnim jezikom rečeno: gospodar života i smrti.
Njegov sin danas skuplja potpise potomaka egzekutora protiv pozdrava koji se četrdeset i pet godina mogao pojaviti samo kao “misaona imenica” ili nepoznat pojam. Vi i vaši “jugovići” neoprezno ste 1991. godine otvorili Pandorinu kutiju, a sad bi vraćali nazad sve što vam se ne sviđa. U ljudskoj povijesti još nema primjera da bi se duh vratio u bocu. Pa neće valjda ni borbeni poklič za svojom državom biti ponovno stjeran u neku novu jugo-kutiju. Čista je utopija svaki pokušaj ponovnog oživljavanja jugo-komunističke stvarnosti.
Citiram pok. akademika Dušana Bilandžića koji je jednom otvoreno rekao: “Jugo-komunistička povijesna znanost obično je smeće”.
Na kraju, demaskirali ste sami sebe što i nije bilo baš teško. U zakonskom prijedlogu, koji je podržan na sastanku u Židovskoj općini, predloženo je da bi se članku 325. KZ-a dodao stavak kojim bi se reguliralo “isticanje obilježja nacional-socijalizma, fašizma, ustaškog i četničkog pokreta ili režima.” Komunizma i njegovih obilježja naravno nigdje nema!
Valjda zato jer je to za njih bio demokratski i prihvatljiv režim. Meni je to sve na neki način cinično pa čak i duhovito. Pazi vamo, kako bi rekli vaši u Beogradu, četnički pokret je sudski rehabilitiran u Srbiji, državi koju Hrvatska priznaje i s kojom gradi odnose. Čiča Draža ima tamo svoje ulice, a sad bi vi vašim prijateljima zaprijetili zatvorom od tri mjeseca do tri godine ako spomenu ili nose četnička obilježja. Tko je od vas jugo-nostalgičara ikada napisao i jedno slovo protiv četnika u Srbiji ili Hrvatskoj?
I još samo nešto, drugovi i drugarice: gdje je i zašto vam je ispao iz promjene teksta kaznenog djela “komunizam”? Znači, usprkos Rezoluciji vijeća EU o osudi komunističkog zločinačkog režima vi se pravite mutavi. Doista mislite da smo mi Hrvati potpune budale i beskičmenjaci! Prema tome, ostarjeli i ofucani proleteri svih zemalja – uozbiljite se!
Remetinec ili Kuća slavnih
Slučaj Mike Aleksića prijeti da postane slučaj Mije Aleksića. Oni koji pamte, znat će o čemu se radi. Kaže jedna od žrtava: “Mika Aleksić me silovao sedam mjeseci, skoro svakog utorka…” Čl. 188. KZ-a Republike Hrvatske sankcionira takvo silovanje. Slično je u Srbiji, slično je bilo čak i u bivšoj Jugi, itd.
To kazneno djelo goni se po službenoj dužnosti. Štoviše, onaj tko ima saznanja da je takvo djelo učinjeno ili samo pokušano, dužan je prijaviti taj čin policiji ili tužiteljstvu. Ako to ne učini, onda sam čini kazneno djelo neprijavljivanja kaznenog djela koje se goni po službenoj dužnosti. Pravno suhoparno, ali kristalno jasno.
Za takvo djelo naš Mika je dobio sedam mjeseci zatvora. Zašto? Tko želi, shvatit će. Baš mi je žao što spominje i ADU iz Zagreba. Ustanova u kojoj će prof. Ognjen Sviličić predavati studentima na srpskom jeziku. Silovanje je odvratna stvar, ali tvrditi da je netko nekoga silovao jer je metnuo ruku studentici na koljeno… Dobro, sad će skočiti štreberi pa upozoriti kako u tom članku stoji i ono “ili nekom drugom seksualnom radnjom…” Ako ovako nastavi, još malo pa će i osvrtanje na ulici za nekom kratkom suknjom biti silovanje pogledom u pokušaju. A “silovanje“ profe Ognjena Sviličića nad hrvatskim jezikom…!?
Rekli su mu da je lijep k’o slika. A onda su ga objesili…
Kako su Amerikanci pročitali Srbe
Srpski film “Dara iz Jasenovca” kao kandidat za Oskara doživljava “sjajne” kritike. Jay Weissberg, jedan od glavnih kritičara Varietyja, pogodio je od prve: “Užas kao propaganda”. Weissberg tvrdi da je film “suviše očito dizajniran kao oružje u sadašnjim sukobima Srba i njihovih susjeda”. I da vas malo iznenadim. Iskreno mislim – svaka čast Srbima! I u Jugi su imali za klasu bolje filmove od netalentiranih i teatralnih hrvatskih filmadžija.
Boli njih ona stvar za povijesnu činjenicu da je Nedićeva Srbija prva sebe proglasila “Juden frei” 1941. i da je Nedić o tom uspjehu poslao brzojav Hitleru. Od sabirnog logora u Banjicama do “Dare u Jasenovcu” dug je put. Poučan. Naši, uglavnom projugoslavenski režiseri, neinventivni, netalentirani i nacionalno uškopljeni, usamljeni su borci isključivo protiv domaćeg nacionalizma. Tko bi od tih malih čela bio u stanju barem pokušati sklepati film o vukovarskoj tragediji? Njihov intelektualni domet su ustaše, pederi, hrvatska zastava u vagini… Zamislite kakve velike borce protiv “ustašluka” odgajaju ADU i Ognjen Sviličić.
Ovih dana umrla je “velika” glumica Mira Furlan. Postala je velika onog dana kada su srpski tenkovi obasuti cvijećem krenuli na Vukovar, a Mira je tih dana krenula u slobodarski Beograd. Dobro, za istu rutu Rade je dobio Brijune pa ova “filo-ustaška” Hrvatska može sve oprostiti i Miri. Dokaz više kako žene nisu više diskriminirane. Danas njeni prijatelji i obožavatelji hvalospjevima o njenom glumačkom opusu ispiru vlastitu savjest.
Kaže susjeda susjedi: “Jesi li čula da je Ruži umro i peti muž. Jučer ga kremirala!” “Eto, što ti je život!” procijedi druga susjeda. “Neke ne mogu cijeli život naći ni jednog, a ova ih loži k’o drva!”
Na inače tmurnom hrvatskom nebu zasjala je nova generalska zvijezda – Luka Džanko. Njemu su i Franjo Tuđman i Ante Gotovina rekli da 1993. HOS nije postojao. I “tačka”. Te 1993. kad se na Vojnom sudu vodio proces protiv Parage, Dedakovića i Đapića, svi osim našeg Luke znaju da je HOS postojao.
Luka tvrdi da je u JNA bio proganjan. JNA ga je imenovala za komandanta Vojnog okruga Split, a tako se naš Luka i potpisivao. Postoji dokument po kojem Luka vodi na vojnu vježbu osam “oficira” k generalu Ratku Mladiću. Dražen Travaš na fejsu tvrdi da se naš Lukica na tom dokumentu potpisao ćirilicom na obračun za dnevnice od 19. do 28. kolovoza 1991. Luka se k’o lišaj stiska uz Gotovinu i objašnjava njegov lik i djelo.
Svi se skrivaju iza Gotovine
Po našem komandantu Gotovina je hosovcima opalio vritnjak i priča je gotova. Luka tvrdi da je bio “glavni organizator oslobodilačke operacije Maslenica”. Sjajno! Zašto onda ove godine nije pozvan na obilježavanje obljetnice? Pravi rašomon. Luka ne voli pljuckati sam… Nije zgodno. On pljucka preko Gotovine i Tuđmana. Imam i ja sliku, koja se svojedobno bila pojavila na fejsu, gdje na večeri sjedimo Gotovina i moja malenkost.
Kako bi to izgledalo da se sad ja raskokodačem po svim portalima o svemu što mi je k’o fol Gotovina tada ispričao. Više od tri godine branio sam HOS na hrvatskim sudovima mada Luka tvrdi kako on tada “uopšte” nije postojao. Razgovarao sam kao odvjetnik i s pok. predsjednikom Tuđmanom koji mi nikada nije rekao ni jednu ružnu riječ za HOS ni za moj odvjetnički angažman za njih. Meni takvi koji vjeruju Luki sigurno ne bi vjerovali. Ali komandantu vojnog okruga Split vjeruju!
Za kraj, bez nategnute duhovitosti. Gledao sam moj Dinamo protiv Šibenika. Ne sjećam se da je itko tako zasluženo dobio Dinamo u Zagrebu. Nema tu ni sudaca, ni repova nego čista kvaliteta protiv umornog i bezidejnog favorita Dinama. Znam da Tomislavu Dasoviću nije lako…
Zvonimir Hodak/Foto:press
