Uz sve to Hrvatski tjednik je postao najčitaniji tjednik u Hrvatskoj. Kalendar za 2025. godinu koji je Hrvatski tjednik donio uz zadnji broj daje odgovore zašto im HT tako uspješno diže tlak. “Aut Croatia aut nihil” ili “Hrvatska ili ništa”.
Slave 30. obljetnicu slavne Oluje, zatim 80. obljetnicu blajburške tragedije, 1100. obljetnicu Hrvatskog kraljevstva, a ni riječi o 500. godina stenjanja Hrvata pod turskom čizmom.
U ovom kratkom nabrajanju nazire se i geneza pljuckanja ljevičarskog tiska prema Hrvatskom tjedniku. Nije ni HT 100 posto nevin. Umjesto da se pokriju po glavi, oni uzvraćaju tiražom i čitanošću. Postali su najtiražniji politički tjednik u Republici Hrvatskoj. Čestitam! Svaki četvrtak ujutro u Zagrebu započinje lov na HT.
Globus i Nacional stoje na istaknutim mjestima na svim kioscima, uglavnom slabo prodavani, a Hrvatski tjednik odmah plane makar je negdje ispod pulta ili sakriven među križaljkama i stripovima. Ne vjerujete?
Čim stigne, rasproda se tako brzo da morate rezervirati broj kod svog prodavača tiska. Brzo je rasprodan ne zbog pljuckanja i hračkanja jugo-nostalgičara nego jer donosi istinite i važne teme za hrvatsku političku zbilju i nemilosrdno identificira one koji rade protiv nje.
Zahvaljujući Hrvatskom tjedniku paradigma “Hrvatska ili ništa drugo” našla je svoj široki krug čitatelja i podupiratelja. To su dijelom i oni koji su glasovali za Tomislava Jonjića kojeg sada ljubomorni politički pijunčići, uz pomoć Bujanca, besramno napadaju lažima i klevetama.
Legitimno je da se gubitnici na izborima osjećaju frustrirano i nezadovoljno. Legitimno je i da argumentirano polemiziraju s neistomišljenicima. Međutim, pljuvanje, vrijeđanje, klevetanje i iznošenje laži na osobni račun onog koji je bolje prošao odraz je samo bijede, bezidejnosti i primitivizma.
Kritiziranje protu argumentima sadržaja onoga što je osoba koju se napada iznosila ima uvijek smisla i naići će uvijek na odobravanje zainteresiranih za drugačiji stav. Ali za to je potrebna određena politička kultura i prije svega argumenti. I to argumenti istine. I sam sam ponekad izložen takvim jadnim napadima na sadržaj moje kolumne pa imam puno razumijevanje kad se to radi drugima.
S džeparskog aspekta, džep je jedini modni detalj kod kojeg nije važan oblik nego samo sadržaj….
Kad već govorimo o razotkrivanju istine, zahvaljujući upravo Hrvatskom tjedniku doznajemo kako je prvi puta u povijesti Katoličke crkve beogradski nadbiskup imenovan kardinalom. Ladislav Nemet novoimenovani je kardinal u Srbiji te će biti jedan od sto i četrdeset elektora koji će birati novog Papu. “Naš” novi kardinal Laci odmah je pobrao sve simpatije ljevičara tvrdnjom “da katolici u Srbiji nemaju ništa sa Stepincem”. Što je s univerzalnim karakterom Katoličke crkve? Što na to kaže papa Franjo?
Davor Dijanović, koji taj slučaj obrađuje u HT-u, blago se čudi i pita: “Po njegovoj logici (Nemetovoj) Hrvati nemaju nikakve veze, na primjer, sa svetim Antunom jer je on bio Portugalac!”
Usput rečeno kad smo kod popularnog pape Franje za napomenuti je da pravoslavna Srbija sad ima kardinala, a katolička Hrvatska nema! To ujedno govori sve o stavu pape Franje prema Hrvatskoj. Davor Dijanović je logičan: “Stepinac nije problem zato što mu se može pronaći bilo koji krimen nego je problem što je smatrao da hrvatski narod ima pravo na vlastitu državu i jer je, s druge strane, bio vjeran Vatikanu…”.
Papa Franjo je za katoličku Hrvatsku crkveni poglavar, ali će ostati nezaboravan, uz odbijanje da se Stepinac proglasi svetim, i po imenovanju Ladislava Nemeta kardinalom u pravoslavnoj Srbiji.
Čitam na fejsu: “Ne dolaze sve oluje da ti unište život. Neke dolaze da ti raščiste put.”
Novo otkriće: “Uspio sam svesti stres na minimum. Stresem se samo nakon prve rakije.”
Žena mužu: “Bila sam slijepa i gluha kad sam se udala za tebe”. “Eto vidiš draga od čega sam te sve izliječio!”
S drugarskim pozdravom… Zvonimir Hodak
Dobio sam napokon definiciju savršenog muškarca: Budi se u pet ujutro. Vježba svaki dan. Slaže svoju posteljinu. Čisti svoju sobu. Radi naporno. Ne pije. Pomaže u kuhinji. Čita svaki dan. Ide na spavanje u 22 h. Gdje možete naći takvoga? U zatvoru!
Napokon je odzvonilo lažnjacima. Na snagu su stupila nova pravila Europske unije o privatnosti podataka. Napokon! Sada da bi netko mogao komentirati, pljuckati i vrijeđati na internetu, recimo moje kolumne, mora se ulogirati na facebook. Da skratim, to u praksi znači da kad me netko provocira, vrijeđa i maltretira, ulaskom u njegov profil odmah znam tko je i što je. Po zadnjim mjerenjima moju kolumnu tjedno prati oko 246. tisuća ljudi. Nekad manje, nekad i više. Nekima se sviđa, a nekima i ne. Ok.
U zadnje vrijeme najžešći kritičari su recimo izvjesni Mile Marković i Josip Jovanović. Za njih sam, primjera radi, “podlac”, “pokvaren”, “lažac”, “ustaša” itd. To je njihovo pravo i to govori više o njima nego o meni. Ali kad me koji puta zasvrbe prsti pa uđem u njihov profil da pogledam tko su ti ljudi, umjesto slike i podataka na profilu, nađem samo mrak – ništa.
Ukratko, riječ je o vrijeđanju i pljuvanju s lažnog profila. Glupo je komunicirati s osobama koje ne postoje. Polemizirati o mojim stavovima uvijek mogu, ali ako je polemika vrijeđanje onda se zna da se radi o bijednim likovima koji niti što misle niti su u stanju braniti svoja mišljenja. Taj trend lažnih profila odraz je današnjih lažnih liberala, lažnih humanista, lažnih komunista… Potpiši se tako da to, ako baš moraš vrijeđati jer drugačije ne znaš, onda to napraviš pod punim imenom i prezimenom. Ja svoje kolumne uvijek potpisujem, a lažnjake pozdravljam za kraj jednom “lirskom” pjesmom. “Rastajem se ‘Cigani’ sa vama…”
Rastanak nije drastičan i konačan. Naime, “drugo poluvreme” ostavljam za sud. Taj napredak u polemičkom smislu trebao je uslijediti puno ranije.
Nisam za tzv. svilene polemike jer su obično akademski dosadne. Tko više zna o nekom području, tko je domišljatiji i bolji retoričar i slično. Veliki hrvatski polemičari Matoš i Krleža ostavili su u književnosti tragove o vremenu u kojem su djelovali, ali i tragove o sebi, svojim pogledima na vlast i tadašnje režime.
Starogrčki polemos označava oštre rasprave o politici, književnosti i drugim sadržajima pa su po njemu takve rasprave i dobile ime. Međutim, kako polemizirati s nekim tko se ne usudi čak ni potpisati, ali sve što zna je vrijeđati, hračkati i optuživati? Stoga, Mile i Josipe samo se potpišite pravim imenom i prezimenom! S drugarskim pozdravom. Zvonimir Hodak…
Kod nas se događa mali paradoks. Branitelji se moraju sve više braniti od obranjenih!
Sjećate li se Mile 2018.?
Tomislav Tomašević je izabran 2021. za gradonačelnika. Neki govore kako je poznat kao “zahuktali gradonačelnik”. Njegove ideje o poboljšanju zagrebačkog prometa oduševljavaju sve. Tomislav ima dojam da mu netko radi iza leđa, ali je ubrzo bio primoran demantirati sama sebe kad je izjavio: “Nisam rekao da meni nitko ne radi iza leđa. Ja samo pazim da mi se nitko ne odmara iza leđa.”
Listam arhivu mojih kolumna iz 2018. godine i nalijećem na “mega popularnog” Milu Kekina “frontmena Hladnog piva”. Eto, već tada mi je bio zanimljiva tema u kolumnama. Milutin je tada objavio “jaku stvar”: “Ja nisam vaš od glave do pete, ja nisam vaš, moji su dobili četrdeset pete”. Tada sam zlobno komentirao: “Ti nisi naš, tvoji su dobili po onoj stvari devedeset pete”.
Kažu da muškarci vladaju svijetom, a žene vladaju muškarcima. Zna se, dakle, tko stvarno vlada svijetom. Ono što još nije otkriveno je tko zapravo vlada Hrvatskom.
Zvonimir Hodak/Foto: Press
