Zvonimir Hodak: Moj odgovor Anti Tomiću i Budimiru Lončaru

Dok se dragi i naivni Hrvateki ne mogu prestati čuditi ‘dubokoj državi’ koja je kao zloćudni tumor metastazirala u Slovenskoj ulici, na drugoj strani globusa bije se bitka između dobra i zla. Barem tako misli i piše famozna lijeva medijska falanga u Lijevoj našoj. Zlo je, naravno, Donald Trump, a dobro je Joe Biden.

Prva debata pokazala je kako je za robusnog i spretnog Trumpa dobroćudni Biden tek “plitak potok”. Naš Tanjug, iliti naša Hina, sretno i veselo je objavila vijest da su Trump i Melanija pozitivni na korona virus.

Ne morate imati osobitu maštu pa da zamislite kako su se na tu “veselu” vijest zaiskrile oči naših progresivnih trudbenika u Jutarnjem, Nacionalu, Globusu, Indeksu, Šestoj ličkoj u Večernjaku, Nemanje u Rijeci, Peovićke u Saboru, ne-Pametnog, ali i ne-Možemo te Bude Lončara i njegovog hagiografa Tvrtka Jakovine.

Kao što sam za vrijeme prošlih predsjedničkih izbora u SAD-u govorio i pisao da će Trump pobijediti tako i sada tvrdim da će opet pobijediti unatoč svemu i svima.

Unatoč svim nevoljama koje su ga snašle zadnjih mjeseci, to je čovjek silne energije, krajnje direktan i samouvjeren. Na primjer, čitam ovih dana da se papa Franjo odbio susresti s državnim tajnikom SAD-a Mikeom Pompeom. Na “dobro obaviještenim portalima” u RH otkrilo se da je to Papa učinio jer je dobio sigurnosnu informaciju da ga Trump želi prevesti na katoličanstvo, a on za to nema dozvolu SPC-a.

Naime, nakon što je Državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin otkrio Glasu Koncila kako od kanonizacije kardinala Alojzija Stepinca nema ništa bez dopuštenja Srpske pravoslavne crkve, e sada se popularnost rimskog Pape kod naših katolika digla na vrhunac. Počinje masovni povratak vjeri u Hrvata. Naime, i vjernici i ateisti su se počeli masovno križati “kaj to ovaj hoće”. Zadovoljni su navodno samo oni koji se krste s tri prsta.

Milanović je prema Bidenu smjerni dominikanac

No, vratimo se mi našem Trumpu. Silvije Tomašević, Večernjakov doživotni dopisnik iz Rima, “misli” da je Trump pobijedio u prvoj debati zahvaljujući bezobraštini. Skoro da je pogodio. “Sirovina” Trump i “fini, senzibilni” Biden. Silvije vjerojatno nije gledao početak. Događa se.

Prvi je dobio riječ Joe Biden. Prema njemu je naš Zoki smjerni dominikanac. Biden je odmah na početku povikao: “On je lažac..”. Potom je, pogledavši “sirovinu”, kao da se nalazi u diplomatskom salonu Marije Terezije finom intonacijom glasa nastavio: “Uvijek lažeš i samo lažeš..”; ili tako nekako. Lako je Trumpu pobijediti u debati jednog tako samozatajnog i finog protivnika.

Koliki je lijevo-medijski teror u SAD-u prema aktualnom, a uvjeren sam i budućem, predsjedniku (barem prema vijestima koje prenose naši mediji), pokazat će ovaj slatki demokratski primjer. Juniorski svjetski biciklistički prvak, Amerikanac Qinn Simons pružio je na Twitteru podršku “lažljivom” Trumpu. Njegova ekipa Trek-Segafredo odmah ga je suspendirala i izbacila iz momčadi.

Dok Ameri imaju “lažljivog” predsjednika, mi imamo predsjednika “s apetitom”. Sami odlučite što vam je draže…

U Teksasu su navodno otkrili u vodovodu amebu koja jede mozak. Baš me zanima je li stigla i u Hrvatsku te ima li još što ovdje za pojesti? Bojim se da se već vratila u Teksas jer bi tu krepala od gladi.

Naime, ovih dana su se Hrvati ispričali Srbima u Varivodama jer su se branili od srpsko-četničke agresije i krvavog pohoda na nenaoružanu mladu državu. Samo od sebe se postavlja pitanje tko se nama ispričao za Vukovar, Ilok, Osijek, Vinkovce, Saborski, Zadar, Škabrnju, Zagreb, Šibenik, Karlovac, Split, Dubrovnik…. etničko čišćenje Hrvata, ubijanje žena i djece, silovanja, pljačke, rušenje crkvi, krađu umjetničkog blaga… Kad bi naša Vlada imala isti kriterij i za hrvatske žrtve te njihov broj onda bi Plenković, Medved i Milošević bili cijelu godinu na putu!

Javio se i urednik “Otvorenog” legendarni Denis Latin. On je, naime, “osmo svjetsko čudo” u elektroničkim medijima. Taj je urednik na javnoj Hrvatskoj televiziji ne tako davno na svom profilu objavio marku s likom dr. Franje Tuđmana i napisao da je marka povučena iz opticaja, jer su ljudi bili zbunjeni, jer nisu znali na koju stranu marke treba pljunuti prije nego je zalijepe. Moram priznati, to je samo za mrzitelje Hrvatske vrhunski humor pa mi nije jasno da naš Denis nije napredovao do fake news-a ovako napredan i iskren…

Naš predsjednik je iskren ovih dana

Iskren je ovih dana i naš Predsjednik. Iskren i u svojim izjavama za klasu bolji od starih komunjara Mesića i Josipovića. Godinama tvrdim da je GONG običan lažnjak SDP-a. Kao što je cilj najboljih igrača Lokomotive da prijeđu u Dinamo, tako je sveti cilj “igrača“”iz GONG-a da se dočepaju SDP-a. Kaže Zoki: “GONG je parapolitička organizacija čiji se članovi uhljebljuju u SDP-u”. I nakon ove ocjene, GONG će kod prvih narednih izbora opet paradirati k’o fol “nevladina udruga” koja sudjeluje u izbornom ciklusu i pazi… valjda da SDP ne bude oštećen od pokvarenih desničara.

U kojoj zemlji svijeta se mogu dogoditi Latin i GONG? Samo u našoj! I zato je Zoki dobro došao. Jugovići sada ne mogu cviliti i žaliti se kako ih proganjaju ustaše, Skejini, katotalibani, klerofašisti… Inače bi među takve morali sada svrstati i Milanovića. Očito našim bivšim i sadašnjim revolucionarima led pod nogama postaje sve tanji.

Ivan Brodić na Fejsu citira Bakunjina: “Uzmite najradikalnijeg revolucionara i smjestite ga na prijestolje svih Rusa. I prije nego prođe godina dana on će postati gori od samog cara”. Moj prijatelj Dražen Rajković se ne slaže pa uzvraća: “Kako nas možeš uspoređivati s istočnom despocijom? Mi smo smotani za gospodare i idealni za sluge”.

No, vratimo se Milanoviću. Je li se tu radi o new dealu Predsjednika RH, ili je u pravu jedan od naših najboljih kolumnista Borislav Ristić, kada se pita: “Diže li predsjednik Milanović buku zbog poslova bivšeg biznismena Milanovića?”

Što se toga tiče potpuno sam ambivalentan, jer što god stajalo iza ovog new deala dobro je. Dobro je da se napokon demaskira farizejska i lažna ‘politička korektnost’, ljevičarska izmišljotina, narodski rečeno ‘kukavičje jaje’. B.A.B.E. su u totalnom šoku. Rada Borić je zgranuta i ‘razmišlja’ o traženju opoziva Zokija. Odmah poziv na opoziv, a zbog čega? Zbog izrečenog stava koji ljevičare ljuti i ne sviđa im se. Eto, to vam je ljevičarska sloboda. Prema tome, Zoki samo naprijed…

Da je Dostojevski živio u Hrvatskoj, zasigurno bi napisao “Zločin bez kazne”.

Buđenje Bude Lončara

Subotnji Jutarnji skinuo je s ljevičarskog trona Gerin subotnji Obzor. Jutarnji donosi na više stranica “Velika ispovijest zadnjeg Titova diplomata”. Nakon što nam je “istoričar” Klasić predstavio političara i “državnika”, rođu, Miku Špiljka, drugi “istoričar” Tvrtko Jakovina piše knjigu o Budi Lončaru koji je u “diplomaciju” ušao kao šef OZN-e u Zadru, i to davne, romantične 1945. godine. Prevedeno na obični jezik bio je tada gospodar života i smrti. Za mnoge puno više smrti.

Jutarnji na šest stranica predstavlja lik i djelo našeg Bude iz pera Zdravka Milinovića. Njegov partijski zadatak je vrlo jednostavan. Trebamo napokon shvatiti što je sve Buda u ovih “sto godina tišine” napravio dobra za nas Hrvateke. Od OZN-e pa sve do legendarnog embarga UN-a na hrvatsku kupovinu oružja. I tako, umjesto da bude lustriran i definitivno uklonjen iz političkog života, bivši sekretar za vanjske poslove SFRJ je čovjek pred kojim je karijera. Pišu se knjige, Ogi ga slavi na šest stranica u Jutarnjem…

Kaže Buda: “Tuđman me zvao tri puta, ali nisam s njim mogao raditi zbog Šuška”. Još dok je bio živ, Šuška su bivši oznaši i udbaši svojatali kao svoju krticu kod Tuđmana. Sada, međutim, doznajemo da je OZNA očito bila protiv UDBA-e. Nastojeći ostvariti svoju povijesnu i političku ideju o samostalnoj republici Hrvatskoj, Tuđman je ponekad morao ulaziti u razne kompromise.

Iako je znao da je Josip Perković bio u UDBA-i, dao mu je posao upravo preko Šuška. Zbog njega, kako kažu u Bosni “k’o bajagi”, Buda nije želio raditi za Tuđmana. Ni tvorci legendarnog japanskog filma ”Rašomon” ne bi mogli od ove musake stvoriti film.

Ovo buđenje Lončara jedna je vrsta hibridnog rata protiv Hrvatske i njene najnovije povijesti koji ne prestaje. Lijeva medijska falanga iz dana u dan upozorava na “opću opasnost” od ustaša, klerofašista, povijesnog revizionizma, a u isto vrijeme u ime demokracije tiskaju se knjige o notornom Miki Špiljku i oznašu Budi. Što se sramotnog embarga tiče, Buda je jasan k’o pasulj: “Što se mene optužuje za uvođenje embarga na uvoz oružja je glupost i kardinalno neznanje. Čak i da sam bio protiv embarga, a po svojem uvjerenju nisam mogao biti, ja nisam mogao učiniti ništa jer nisam imao pravo glasa”. Nazdravlje..!?

Da je kojim slučajem imao pravo glasa, on ne bi glasao protiv svojih uvjerenja. A Hrvatska je u to vrijeme na stadionu N.K. Zagreb u ulici pjesnika Kranjčevića strašila Budu i Beograd zgodnim manekenima i mladićima, nenaoružana, ostavljena na milost i nemilost Kadijevića, Šljivančanina, Mladića, Kapetana Dragana i domaćih petokolonaša.

Buda pokušava denuncirati Tuđmana preko nogometa pa kaže:

“Kada sam u Beogradu upoznao Tuđmana, u našem su društvu prevladavale dvije teme: sukob sa Staljinom i nogomet. Ja sam hajdukovac, Tuđman i Rukavina veliki pristaše Partizana, Robić i Komarica navijali su za Dinamo”. Jedino je “slučajno” zaboravio spomenuti da je Tuđman u to vrijeme bio predsjednik sportskog društva Partizan. Predsjednik imenovan od partije i Tita. Bilo bi sjajno da je u to doba predsjednik Partizana navijao za Dinamo. Oznaška logika. Sve što je 1991 godine. bilo nemoralno, pokvareno i na indeksu javnosti, danas se forsira kao normalno, a oni stvarno normalni ni ne čitaju intervju sa Budom. Jer nakon takvih intervjua i knjiga najbolje im je otići u Irsku, Njemačku, Novi Zeland…

Umjesto tradicionalne šale iliti vica, danas objavljujem što mi je Fejs poslao da me podsjeti što sam objavio 3. listopada 2017. godine: “IDS predlaže: za ZDS od pola godine do dvije godine zatvora. Odlično za oporavak građevinarstva. Trebat će desetak novih zatvora. Za ”smrt fašizmu” trebat će – sloboda narodu. A narod u apsani. Srp i čekić poslužit će za hitne neurokirurške zahvate na osuđenim ognjištarima…”. Kako je krenulo s glorifikacijom Bude, Mike i ostalih komunističkih dinosaurusa, prognoza iz 2017. godine i nije baš bezazlena.

Odgovor Anti Tomiću

Osim Bude u ovom subotnjem Jutarnjem razveselio me “klasični” optimist Ante Tomić. Očešao se o mene k’o da smo se sreli na “bikijadi” u Dicmu, Ogorju ili Radošiću… Zna se da je naš Ante još kao mali bio hitno operiran protiv humora. Operacija je potpuno uspjela. Bogu fala! Kaže Ante da jedno jelo obično nosi različita imena.

“Ubacite li bez reda sastojke u lonac pa što ispadne, negdje čušpajz, negdje đuveđ, negdje turli tava, samo Zvonimir Hodak to zove kolumnom. Unatrag nekoliko godina on štrapa po desničarskim portalima, nesabrano lupeta čas o ovome, čas o onome. Ošine ofrlje… ” i da ne citiram dalje jednog iz dinastije malih čela koji stvaraju velika načela. Naš Ante, u maniri pravog podoficira JNA, nešto ne “razume”. Ja kao “narikača” suze ronim što na vrijeme nije provedena lustracija. Ja, kao, jadikujem što iz političkog života nisu iskorijenjeni članovi Komunističke partije i podoficiri JNA…

Ante se čudi, koluta “humorističkim” očima jer sam tu spomenuo dražesnu Katarinu Peović. E, tu me naš podoficir u zasjedi dočekao. Katarina je rođena nakon svoje babe s pištoljem, tek 1974. godine. Antiša se uhvatio za svoju long play glavu jer je u to zanimljivo vrijeme kad je u Hrvatsku došlo višestranačje i demokracija Katarina imala samo 16 godina. Ja bih po Anti lustrirao maloljetnu Katu. Tu Tomić ulazi u “zonu sumraka”. “Iz Hodakova čušpajza misli izvire strah od djece. To što misli da je lustracija medicinska znanost zove pedofobija”.

Ma neka mi netko još kaže nešto protiv Ante. Kad netko ima “čkole”, onda ih stvarno ima. Ante nema problema s pedofobijom. Njegov vodič kroz duševni život nezaboravni je drug Tito. On je oženio je 14-togodišnjakinju. Njegov redakcijski kolega D.F. ubacivao se 13-togodišnjakinji.

A da mu na kraju otkrijem malu tajnu. Spominjući Katarinu Peović kao metaforu, nisam ni slutio da u Bileći u podoficirskoj školi, kad se učilo o pojmu metafore, Ante je bio vjerojatno na straži. Ja ću svoje čušpajze i đuveđe i dalje kuhati za one koji ih vole čitati u Lijepoj našoj, po Europi, u Kanadi, Australiji.. A ti dragi Ante, ako nešto ne shvaćaš, slobodno napiši. Ni ja puno toga ne shvaćam u tvojoj “Klasi optimist” pa da obojica izbjegnemo kante… znaš što već mislim.

Ranije se znalo, još u bolnici ti kažu: “Muško je”. Danas moraš čekati da odraste pa da se samo izjasni…