Zagreb danas je idealan punkt za srbijanske aspiracije jer taj Zagreb snižava kaznu Kapetanu Draganu za godinu i pol dok je Tomislavu Merčepu na istom Vrhovnom sudu kazna bila povećana za godinu i pol dana. Eto u takvoj Hrvatskoj žive Hrvati.
Ha, ha, ha! Zahvaljujući Hercegovcu Tinu Jedvaju jedva smo pobijedili Španjolsku u zadnjim sekundama. Što je navijače Španije rastužilo skoro k’o i navijačice Španjolske. Žikica Jovanović Španac, utjelovljen u liku i djelu Indexovog Žikice Matije Babića, nije mogao a da ne promrmlja nešto u stilu: prosto ne mogu da verujem!
Na “nacionalistički ispad“ Zlatka Dalića koji je neoprezno izjavio da je presretan nakon pobjede, a nedjeljnu utakmicu protiv Engleske posvećuje hrvatskom gradu heroju, naš Matija, u svom vjerskom zanosu, sikće na fejsu:”Isuse, i ovaj je potpuni idiot!“
Na fejsu je već definirano da je drugi najpopularniji šport u Hrvatskoj, nakon nogometa, uvlačenje u guzicu. A kome se Matija uvlači proglašavajući Dalića idiotom ne zna ni on sam. Ali Matija ipak lupeta po feisu k’o Maksim po diviziji.
Nakon velebne pobjede Vatrenih u Moskvi mnogim jugovićima se malo popravio tlak kad smo izgubili sa šesticom protiv Španjolaca. Gdje god se pojavi “malo govno“, kako su prostodušno i bez zlih primisli tepali Modriću, on bude prvi i najbolji. Svjetsko klupsko prvenstvo, Svjetsko prvenstvo u Rusiji, najbolji u Europi, u “cijelom svijetu“…
Trebaju to sve naši dragi orijunaši, neutješni ljevičari i jugonostalgičari izdržati. To je za njih atak na zdravu pamet. Bez obzira što oni zdrave pameti baš i nemaju.
Pa tako ni galvanizirani lijevi urednik Večernjakovog magazina “Obzor“ Goran Gerovac Gera nije više mogao durati. Morao se pridružiti vidovitoj Ivanki Toma iz bratskog Jutarnjeg. Ivanka nas je pokušala 17. studenog malo otrijezniti pa kaže: “Svi znaju da Kolona sjećanja u Vukovaru više nema smisla. Ali se nitko ne usudi reći“. Ona se, naravno, jedina usudi!
Razmišlja dijalektički i logično. Čemu svake godine na taj nezgodni datum podsjećati na sve zločine agresora, JNA, komšija, na Ovčaru, bolnicu, sajmište, na kompletno srušen grad kad smo to već toliko puta napravili, reprizirali, svađali se tko će biti u Koloni, a tko ne. Iznervirali smo čak i Vesnu Pusić koja je u jednom trenutku skoro prekinula kolonu i rastjerala “populiste“ koji siju sjeme zla među bratske narode i narodnosti.
Jutarnji je nedavno na naslovnoj stranici objavio sliku čovjeka koji tvrdi da je njegov otac Srbin prvi ubijeni Vukovarac. Možda je cilj bio malo probuditi savjest ognjištara i rigidnih desničara da razmisle ne bi li možda trebalo Kolonu posvetiti samo njemu. Naime, sve ove godine Kolona sjećanja izražavala je pijetet svim poginulima i stradalima u Vukovaru pa valjda i na njemu.
Kad bi se ukinula Kolona sjećanja možda onda lokalni političari ne bi tako inspirativno pretvarali Vukovar u grad duhova, kako to inspirativno nagađa naša Ivanka. Gera Gerovac je pak još rezolutniji: “Ako postoji dan kad bi Vukovar morao ostati prazan, da bi mu se odala prava počast, onda bi to morao biti 18. studeni“.
Smisao ove progresivne lijeve ideje za ognjištara mog kvocijenta je skoro pa nedokučiv. I Veselin Šljivančanin, “heroj“ s druge strane barikada, mislio je otprilike isto za 18. studeni 1991.g. Za to je bio u mitskom Haagu svirepo kažnjen.Ovih dana je “heroj“ Šljiva dao intervju Expresu pun kajanja. Naslov: ”Nisam dovršio posao u Vukovaru“. Da je dovršio “posao“ možda bi u Haagu dobio nekih par mjeseci više.
No, vratimo se Geri i njegovim strahovima. “Lako je postati heroj u RH; isto je kad braniš Vukovar, izgubiš finale SP-a, pobijediš Trnavu…“ Moram priznati da mi se sviđa kako Gera finim kirurškim skalpelom “operiše“ sve nas od “nacional-melodramskog patosa“. Da čovjek tresne na patos!!!
Hajmo malo prenijeti kako prvo pero Obzora ulaže popriličan trud da nam otvori naše krmeljave nacionalističke oči. Kaže on:
“Nesvakidašnji trenutci redaju se tolikom brzinom da su postali uobičajeni pa tako u tjednu kada vukovarsko herojstvo postaje medij za produljenje uporabnog nacional-melodramskog patosa u isti se rang herojstva njegovih branitelja proizvedu i nogometni reprezentativci, što samo svjedoči kako je gotovo tri desetljeća nakon stvarnog žrtvovanja lako, da ne kažem olako, postati narodni junak.
Da bi postao narodni junak (heroj ops. Z.H.) trebao si nekada preživjeti kanonadu mržnje i željeza, a sad herojem cijelog svijeta postaješ kad izgubiš finale Svjetskog nogometnog prvenstva, kako je obznanila predsjednica… herojem te ovih dana mogu proglasiti i nakon ničim izdvojive pobjede protiv osrednje slovačke ekipe, kako su nogometaše Dinama proglasili mediji.“
Tu je Gera u pravu. Treba imati samo malo samoupravne mašte pa zamisliti članove Torcide kako ludo slave svoje nove narodne heroje Ademija, Olma, Oršića i ostale. No, Gera, zvan “nikad robom“, je nezaustavljiv pa kaže :
“Ovako, da bi ispunio svoju svrhu u kojoj je žrtvovanje pojedinca namijenjeno da postane nacionalna amblemika, Vukovar je najprije morao postati kolektivni kič da bi pojedinačno herojstvo ljudi koji su bili grad moglo prema potrebama postati, s jedne strane suspektno, a s druge strane nacionalizirano. Već po konkretnoj potrebi nacije i religije.
Zbog toga danas u Hrvatskoj nema nikoga tko istovremeno ne može biti i heroj i zločinac, zbog toga svaka vrijednost mjerna nacionalnu dobiva kroj shizofrene košulje, zbog toga svi ovi zakašnjeli desanti na Vukovar nose deklarativni pijetet i stvarno cajkarenje.“
Bravo, druže Gera!!! Pravilno partijsko razmišljanje! Pred dvije godine je i drug Vulin negdje izjavio kako je Vukovar jedan obični ustaški kič.
Doista u Vukovaru svatko može postati i heroj i zločinac. Moj branjenik Tomislav Josić između herojstva i zločina izabrao je ovo drugo. Osuđen je na uvjetnu zatvorsku kaznu jer se nije slagao sa Gerom i sličnim herojima oko ćiriličnih ploča u ”gradu cajki i kiča”.
Ah, gdje su ona idilična herojska vremena kad su “ovim prostorima“ carevali ”istinski” heroji Rade Končar, Sava Kovačević, Moša Pijade, Peko Dapčević, Milovan Đilas, Koča Popović, Aleksandar Ranković i nezaboravni drug Tito, koji su svaki na duši imali desetke tisuća nenaoružanih bodova. Zbog toga s pravom i dalje žive u srcima i dušama Gere, Ivanke, Ante Tomića, Roberta Bjrušija, Branimira Pofuka, Žonje, Rade, Radeta, Borisa Vlašića, Miletića, Jakovčića, Vesne Teršelič, Tvrtka Jakovine, Hrvoja Klasića, Dragana Jakovine…
Jadni Dinamo je skupio devet bodova i odmah su postali heroji. Usput, prisjetih se jedne moje kolumne pred par godina u kojoj sam uredno obavijestio našu orijunu da je bitka na Sutjesci poništena jer je naknadno utvrđeno da je Sava Kovačević bio dopingiran…
Javila se na fejsu Tatjana Marija Smojver: “Nema opakije bande od Titovih Hrvata“.
Čitam na fejsu najnovije mudrosti Tvrtka Jakovine: “Moramo temeljiti državu na budućnosti, a ne na 1991.g.“ Djeluje kao jedan od lošijih viceva lijeve povjesničarske falange. Te 1991.g. smo počeli stvarati državu u “kičerskom“ Vukovaru i stvorili je 5. kolovoza 1995.g. u Kninu.
Profesor povijesti na ultra lijevom Filozofskom faksu u Zagrebu ne može nikako naučiti te vrlo jednostavne istine. Geri se ne čudim. On je stara škola kao i njegov sugrađanin Danko Plevnik, urednik ”Komunista“ i “Borbe“. Gera je 2012.g. dobio zbog svojih “slobodoumnih“ tekstova godišnju nagradu HND-a. Nagrada se simbolički zvala “Marija Jurić Zagorka“.
Možda bi bio prikladniji naslov te nagrade “ljevičarski lov na Gričke vještice“ u subotnjem Obzoru. Ili kako se moderno kaže fake news. Je li se itko od naših Gerovaca, Toma ili Tomića osvrnuo na izjavu Ane Brnabić koja je, kao predsjednik Srpske vlade, mrtva hladna izjavila o Srebrenici: “To nije bio genocid“. To očito nije za komentar u rubrikama “Nikad robom“ i “pro et contra“.
Naša Ana, ženstvena i šarmantna, kaže: “Nisam ponosna na to(?).To nije učinjeno u ime srpskog naroda i Srbija ne može kolektivno biti okrivljena za ono što se dogodilo…“
Dobro, sad mi je laknulo… odgovorni su vjerojatno samo neodgovorni pojedinci. U tri dana je u Srebrenici bilo pobijeno preko 8.300 tisuća muškaraca pa su do sada svi mislili, dok se nije javila šarmantna Ana, da je to bio genocid.
Međutim, kad se 5. kolovoza 1995.g. oko 300 tisuća pobunjenika ukrcalo što na traktore a što na tenkove i krenuli pravac u otadžbinu, e to jest bio jedan tipičan genocid za naše komšije za koje ćemo mi genocidni Hrvati, kad zato dođe vrijeme, i te kako podmetnuti leđa kad se opet nađemo u EU, bez granica. Nekada mi izgleda da naše komšije samo zato i žele ući u EU tako da nema više Bajakova, granične kontrole i čekanja da uđeš u Hrvatsku.
Vidim na fejsu poveznicu da najkraći put iz Istambula do Marrakesha vodi preko Zagreba. Analogno tome ne čini li vam se da najkraći put Srbije do svojih “vekovnih zemalja“ vodi preko Zagreba? A Zagreb danas je idealan punkt za takve njihove aspiracije jer taj Zagreb snižava kaznu Kapetanu Draganu za godinu i pol dok je Tomislavu Merčepu na istom Vrhovnom sudu kazna bila pojačana za godinu i pol dana. Eto u takvoj Hrvatskoj žive Hrvati…
Navodno se Isus bio ukazao agresorima na Vukovar koji su poželjeli kamenovati svog Vožda, rekavši im: “Neka se prvi baci kamenom onaj tko je bez zločina!“ Na to se ljudi postiđeno raziđu, a Voždu pade ogroman kamen sa srca.
Nedavno je izraelski parlament Knesset donio “Zakon o kulturnoj lojalnosti“ koji će omogućiti uskratu financijskih sredstava kulturnim organizacijama koje su proglašene “nelojalnima državi Izrael.“ Sličan je zakon donio i Putin po kojem se nevladine udruge koje se financiraju iz inozemstva (Soroš i sl.) proglašavaju stranim agenturama i zabranjuje im se rad. Manje je važno je li to dobar model za nas. Mene zanima nešto drugo.
Kad bi, apstraktno govoreći, takav zakon uvela Hrvatska, kako bi ga naši ljevičari odmah proglasili fašizmom, nacizmom i diktaturom. Diglo bi se sve što je odgojeno na romanu Nikolaja Ostrovskog “Kako se kalio čelik“. Odavno je već ta knjiga ispala iz školske lektire, ismijana i prezrena još u danima Titovog razlaza sa Staljinom.
Izvrsni pisac Nikolaj Ostrovski umro je u 32-godini, a roman “Kako se kalio čelik“ počeo je pisati na bolesničkoj postelji. Umro je gotovo slijep. Ali boljševički fanatici, domaći orijunaši i naši jugonostalgičari i dalje su slijepi i “kale“ boljševički čelik u sebi. Naše “Documenta“, Centar za mirovne studije, razne “antifašističke“ udruge digle bi “revoluciju“ kad bi netko samo spomenuo izraelski zakon o kulturnoj lojalnosti.
I dalje će se čekati neki hrvatski Knesset da silni novac, koje naše vlade bezglavo kanaliziraju u protuhrvatske organizacije pod stranim utjecajem, usmjere prema onima koje svakodnevno viđamo kako u velikim gradovima kopaju po kontejnerima za smeće. Jednom će valjda svanuti i taj dan. Unatoč Istambulskoj konvenciji.
Johhan Wolfgang Goethe je napisao: “Slobodni ste ako vam je savjest čista“.
Do tada čekamo, a načekat ćemo se…
Večernji od 14. studenog “ljeta“ Gospodnjeg 2018.g. donosi na naslovnici ogromnu sliku novog Stipe Šuvara – Borisa Jokića. ”Pogled u budućnost” kako je vide Blaženka Divjak, Boris Jokić i HNS. Boris nas podučava: “U školi ćemo učiti sreću, nadu, ljubav i upornost“. Treba samo stisnuti aplikaciju na tabletu. Kaže naš Boro: “Hrvatskoj dajem 51% šanse da neće postati autokratska zemlja siromašna znanjem“.
Kad sam pročitao i slijedeću najavu bio sam potpuno tronut: “Formalno obrazovanje bit će obavezno za svu djecu s navršenih šest mjeseci“!!! Nakon toga sam odlučio preskočit na stranicu 38. na kojoj je bio opširan razgovor s novim Šuvarom. Izmožden genijalnošću ideja novog Šuvara prebacio sam se na nešto laganije – fejs na kojem sam naletio na objavu Romana Bindera koji tvrdi: “Bolje je biti malo glup nego malo pametan“.
Ostajem na fejsu. Marrakeshki sporazum je neobavezujući dokument. U njemu se samo 46 puta pojavljuje izričaj “obavezuje se država…“
Pred par dana točnije, 12. studenog, predstavnici Kraljevine SHS i kraljevine Italije potpisali su u Rapallu, gradiću pokraj Genove, tzv. Rapallski ugovor. Premjer Milenko Vestić i ministar vanjskih poslova Ante Trumbić potpisali su talijanskim pregovaračima ugovor kojim se Italiji pripojeni Trst, Gorica, Gradiška, Istra, grad Zadar, otoci Cres i Lošinj, Lastovo, Palagruža te je stvorena Slobodna Država Rijeka.
Ugovorom je talijanskoj manjini bilo omogućeno pravo optiranja, a hrvatska manjina u Italiji dobila je – ništa. Evo što nam je Pavelić učinio još u studenom 1920. godine preko svojih ustaša Milenka Vesnića i dr. Ante Trumbića od kojih ovaj zadnji još danas ima ulicu u Splitu. Nevažno. Ima ulicu i Miljenko Smoje…
U komunizmu su nas učili da su naši preci, prije dolaska narodne vlasti, živjeli jako loše. Prema najnovijim istraživanjima mnogi su živjeli tako loše da nisu ni živjeli.
MP/Foto: press
