Nogomet doslovno trese Lijepu našu i ujedno podiže tlak “Lijevoj našoj”. Kako je tek dragoj i žilavoj orjuni? Moskva, Katar, Rotterdam… Tri medalje u pet godina što je previše, previše je!
Opet se očekuje doček u Zagrebu, “razularena” masa na središnjem trgu. Kad su došli iz Moskve isključili su im struju, kad su se vratili iz Katra naša Iva pozivala je na urlanje. Ako popušimo od “Španije”, Hajduk će nam čestitati, ali što će učiniti ako slučajno dobijemo? Nemamo Đokovića i Jokića, ali imamo nešto što je za komšije nedostižno. Nogomet i orjunaški jal.
Crtaju svastike, pišu “dobronamjerne” parole kao ona “Modrić, malo govno”, “Da Bog da sve izgubili”, žrtvuju žive figure kao Kalinića, Rebića, Livaju… Oni “brđani”, zbog kojih se Smoje onako orjunaški ljutio, “uvukli su se u sve”.
Ali, Orjuna ima još pokoji adut. Sad vladaju Puljak and co. Još moraju srediti pripadnike 4. Splitske brigade i Torcide sa svojim prohrvatskim porukama pa će Dalmacija opet da diše k’o Juga. Orjunaške filijale u Zagrebu pale vatru bez obzira na nedostatak kanadera. Pazi se koncentrirano na svaku sitnicu.
Tri medalje u pet godina
“Nabijemo” Nizozemce usred Holandije… “Ognjištar” Modrić igra za “deset”, igrač je utakmice, impresivna partija u 120 minuta. Sportske Novosti ocjenjuju Modrića i Brozovića istom ocjenom 7,5, a kao igrača utakmice proglašavaju Brozovića. Svi zadovoljni, a naročito fanovi “malog govna”. Zaposliš se u Sportskim novostima i odmah kužiš nogomet!
Nakon sjajne pobjede nad Nizozemcima javio se popularni humoristički portal Indeks. Naslov: “Dalić mora napraviti veliku promjenu. Njegov eksperiment nije prošao!”. A ja se poveselio da je barem Hrvatska prošla, za razliku od Dalića.
Velikih skupova je bilo i za vrijeme “Ljubičice bijele”. Uglavnom vojnih parada ili organiziranih dočeka kad je “najdraži sin naših naroda i narodnosti” dolazio na inventuru svojih viletina ili išao u lov već ubijenih zečeva. Danas su nova, drugačija vremena i običaji. Nogomet, Janica i Ivica, Ivanišević, Modrić…
Znaju da treba što prije kompromitirati Dalića i Vatrene
Zadnji političar koji je mogao zapaliti lijenog i inertnog Hrvateka bio je dr. Franjo Tuđman. On je, po Ankici Lepej, umro bogat kao krez. Imao je u banci na otvorenom računu negdje oko 200.000 dojč. maraka odnosno danas oko 100.000 eura. To je iznos koji kod današnjih političara izaziva tek suosjećajni osmjeh za pokojnog predsjednika.
Zapalio je žitelje metropole i general Gotovina kad se vratio iz Haaga. Jednom, i to je sve. Ostao je samo Zlatko Dalić i njegovi žilavi, uporni i vjerni borci za Croatiju. To je za orjunu otrov koji polako ključa. Znaju oni da treba što prije kompromitirati Dalića i “vatrene”.
Ako za ostvarenje takvog teškog cilja ponestane inteligencije, ostaje im “umjetna inteligencija” pa makar iza svega stajale “umjetne budale”. Što je i realno za očekivati u zemlji koja je pobjednica u ratu, a gubitnici u njoj javno skidaju pobjedničke zastave i pobjedonosno izlaze iz šibenskog zatvora. Dragovoljac Domovinskog rata Marko F. ležao je 14 mjeseci u pritvoru zbog navodnog verbalnog delikta.
Doznajemo tko će čuvati popularnog papu Franju kad eventualno posjeti Hrvatsku. Bog i Hrvati!
Nadbiskup Mato Uzinić navodno ne voli biti u medijima. I zato, kamo će Mato nego k Aleksandru Stankoviću na HT. Tema na bacanje. Svećenici zlostavljači, “klečavci” po trgovima, parade “ponosa”… Teme su zbližile Stankovića i mons. Matu. Za molitelje na trgu Mate nam otkriva da je to uvezeno, nešto k’o neprijateljska propaganda, s elementima političkog djelovanja. Uglavnom, zloupotreba vjere. Opasni molitelji, kleče i potiho mole. Tko zna što zapravo misle u sebi dok mrmljaju molitvu.
Zato naš nadbiskup Uzi kaže Aci: “Mi iz Crkve trebamo se od toga ograditi”. I u Jugi su se ograđivali od “takih”, obično bodljikavom žicom. Sad je u modi “žilet žica”. Biskup iz emisije “Nedjeljom u 2” je silno tolerantan i poštuje pravo LGBTQ+ i njihove gay parade. Njega kao vodećeg lijevog biskupa to ne provocira: “Gay osobe su među nama, one su dio zajednice i trebamo ih slušati i poštivati.”
I pedofili su među nama. Vjerojatno i njih trebamo slušati slušati i poštivati. E, “Hod za život”, to je protest koji polarizira društvo. Gay parade zbližavaju!
On je konkludentno protiv “Hoda za život” i smatra da se ništa neće riješiti zabranom pobačaja. Ma tko bi odbio pozvati u ljevičarsku emisiju na HRT-u takvog progresivnog biskupa? Ovi iz Možemo su zatucani klerikalci prema našem Mati. Čudno Evanđelje propovijeda lijevi biskup. Ali, u čudnim vremenima, sve postaje normalno.
Još je Ronald Reagan jednom rekao: “Čudno, svi oni koji su za pobačaj, još su uvijek živi.” A živ i zdrav je i naš nadbiskup koji je sumnjičav prema “Hodu za život”.
Dariju Kordiću, nakon što je izdržao 24 godine po presudi Haaškog suda, sada u BiH spremaju novo suđenje. Valjda po principu Gavrila Principa. Mirna Bosna!?
Michael Martens, novinar njemačkog FAZ-a, balkansko-njemački je stručnjak za “ove prostore”. Prevedeno, indoktrinirani bedak. Srpski zet koji misli da je shvatio ideološku isprepletenost na crnoj balkanskoj ploči. Osjetljiv i senzibilan k’o nosorog u zagrebačkom ZOO-u, okomio se na Hrvatski tjednik iz Zadra.
Potonuo u ideologiju braka i mraka, njemački Miha cilja nepogrešivo u prazno: “Postoji, na primjer, jedan mali političko-pornografski časopis pod nazivom Hrvatski tjednik i u tom časopisu su me često opisivali kao antihrvata, srpskg zeta i slično…”. Ej, bre, Stavro, kud si navro? Hrvatski tjednik boli ona stvar za tebe i tvoje procjene o 450 tisuća žrtava u Jasenovcu. U jeftinom parapolitičkom preferansu licitiraš i blefiraš. To je muška Dara iz Jasenovca.
Američki Židovi tvrde da je bio 80 tisuća žrtava, a “tvoji” iz užasa (uža-srbija) bubnu 700 tisuća … Muljaj i dalje, tko te šljivi! Tvoja politička pornografija i tvoja biografija, dragi Miha, sve govore. Pričekaj svjetski dan bijelog štapa koji je upriličen i za one koji ne vide kraj zdravih očiju!
Iz džeparskog aspekta, džep je jedini modni detalj kod kojeg nije važna forma već sadržaj.
Profa se čudi, misli da je hakiran
Trojica “prvoboraca” koji su skinuli hrvatske zastave sa stijega u Kninu dobili su skoro auru heroja. Na Facebooku Slobodne Dalmacije podsjećaju na parole iz “legendarne” 1941. g.: “Oj, narode Like i Korduna, došlo vreme da se diže buna…!”. Komentari potpisani imenom i prezimenom odišu borbom za slobodu jednog “napaćenog” naroda. Pljuje se po Ovčari, na poziv vojvode ustaše će dobiti po glavi…
Izvjesni Aleksandar Gregurić, profa na zagrebačkoj Drvodeljskoj školi, potpisnik je tih epskih želja “napaćenog naroda”. Profa se čudi, misli da je hakiran. U Slobodanki se ne čude. Oni slave 80 godina NOB-a i u skladu sa slobodarskom tradicijom sve to objavljuju. Kad se doznalo za suludo hrabar čin domaćih četnika…zašto suludo hrabar?! Pa zato što im je kao odmazda prijetila posjeta pritvorskom nadzorniku i buksa od možda 24 sata. Ali, oni su sve to herojski izveli i ušli u historiju.
Na fejsu je zavladala konsternacija.
Znači “počelo je”, “tako je bilo i 1991. g…”, “idemo li opet u rat”, “sakrijmo naše traktore, ŠČ”. Citira se Bajaga… “kad se pojavi vojska srpska, sve će da vas smrska…” valjda i traktore! Naravno, nigdje ni slova o “vojvodinim junacima”. Kako ćeš ući u istoriju ako nemaš ni imena ni prezimena? Naravno “pornografski” Hrvatski tjednik objavio je imena i prezimena “neznanih junaka” koji su uzdrmali “ustašiju”. Na užas jedne od silnih pravobraniteljica lijeve medijske scene.
Red je da predstavimo buduće borce za srpski Knin. To su: Slobodan Džepina, Ilija Džepina i Stefan Ormuša. Navodno su dali aktivnu “odbranu” te ubedili druga sudiju da im je ideju dala “ultra popularna” kolumna Gorana Gerovca u Večernjaku “Nikad robom”.
Prisjetio sam se jedne od zadnjih Gerinih progresivnih umotvorina: “Koja je razlika između Hrvata i Srbina na minimalcu? U eksploataciji mržnje oni su regruti šovinističkog egzercira koji se vrti u krug.”
Podsjeća malo na Krležu kad igra šah sa “Starim”. Odgovor je jednostavan. Srbin na minimalcu je sam, osamljen. Može se samo potužiti Žigmanu ako ga slučajno susretne u Knez Mihajlovoj… Hrvat na minimalcu uvijek ima na “savjesti” par frustriranih Srba koji su “građani drugog reda”, moraju da žive u “ustaškoj državi”, tretirani su gore nego crnci u Alabami…
Prosto ne mogu da veruju da idu u apsanu nakon pjevanja četničkih pjesama. Da bi ušli u Hrvatski sabor moraju skupiti preko 70 glasova, itd. Pa gde to ima, drugovi?
Dobro nas je vratio u daleku prošlost genijalni Feliks u Večernjaku. Jugo zastava, partizanska kapa i tekst: “Dosta je bilo fašizma u našem fudbalu!”. Slika druga: “Ima svi da pređete u Partizan i Crvenu zvezdu.”
Anketa na fejsu: “Od svih destinacija koje ste posjetili, u koju biste se prvu ponovno vratili?”
Zapazio sam jedan lucidan odgovor nekog odgovornog druga: “Bio sam u Prnjavoru, u Foči, Loparima, Sertić poljani, ali Beč mi je najljepši.” Nema do “naših” turista. Slažem se. Stvarno je teško. Pogotovo kad nije lako! Osobito kad Istra dobije Hajduk s 1:0, a navijač Hajduka se požali: “Uvjeti nisu bili regularni jer su za Istru igrali Vuk i Lisica!?”
Vic je u tome što stvarno za Istru igraju igrači sa takvim prezimenima.
Uputa za naše turiste u predsezoni. Jelovnik na moru se čita s desna na lijevo, kao kod Arapa. Prvo cijene, pa onda jela.
Ono što je specifikum države Hrvatske su razno razne pravobraniteljice: za djecu, za žene, starce, za potrošače, za omladinu, za ravnopravnost, i tko bi ih sve znao nabrojati. Zajednički nazivnik svih je samo jedan: sve su izrazito lijevih stavova i pogleda. Malo čudno kad je naša ljevica, kartaški rečeno, došla na štih svega dva puta na izborima, računajući od povijesne 1991.g. Zatucani, ognjištarski HDZ, a kad tamo pravobranitelji(ce) jedan/na lijeviji/ja od druge(oga).
Tako je nedavno u Zagrebu održana “Povorka ponosa” na koju smo svi ponosni kao da smo mokrom krpom dobili po-nosu. Jedna “ponosna” sudionica zadivila je sve oko sebe. Obukla je haljinu skrojenu od kondoma! Sjajna ideja. Osobito za žensku djecu koja su se tamo našla.
Naravno dežurni naivci odmah su se obratili pravobraniteljici za djecu Helenci Pirnat Dragičević. Prava osoba na pravom mjestu. Već ime Helenca asocira na djecu. Nije suhoparno Helena nego Helenca. Nakon što su neke besposlene udruge zatražile njeno očitovanje o kondoma-haljini, Helenca se našla na čistini.
I pokazalo se da je dorasla zadatku. Odmah je pirnula: “Iako pojedini prizori na Povorci ponosa nisu bili primjereni za djecu, ona nisu bila direktno ugrožena, niti su time nužno ugrožena njihova prava”. I tako je Helenca djeci pirnula po-nos(u).
Genijalni francuski književnik Honore de Balzac duhovni je začetnik europskog realizma. Nije baš živio po strogim pravilima te svakodnevnim kodeksima i zakonima. Volio je popiti, dobro pojesti, a ni kocka mu nije bila strana. Da bi sanirao dugove često se družio sa ženama poznatih bankara koje su bile očarane velikim književnikom.
No, jedan od najbogatijih bankara doznao je što se događa i napisao je ogorčeno pismo Balzacu: “Poštovani, doznao sam da se meni iz leđa sastajete s mojom suprugom. Ako smjesta ne prestanete, upozorit ću policiju” itd.
Balzac mu je samo kratko odgovorio: “Poštovani, primio sam vaše cirkularno pismo.”
Zvonimir Hodak/Foto:press
