Zatoplilo je, ali “hrvatski” mediji ipak i dalje pale vatru. Teško je dešifrirati u čijem su vlasništvu, Soroševom , srpskom ili vijetnamskom.
Bravo, naša lijeva naša Hrvatska! Razlikuje se samo Hrvatski tjednik. U četvrtak na koji god kiosk Tiska dođem, već je rasprodan. Dobro, moram se pretplatiti, ali to neće ništa promijeniti na distribuciji onima koji bi ga rado pročitali, ali ga nema za kupiti.
Bez puno filozofiranja i muljanja, već godinama tvrdim kako su naši “intelektualni proleteri” (kako ih je nazvao Lav Trocki) velikom većinom ljevičari. Naravno. Mislim na novinare.
Kao još jedan dokaz tomu nedavno je kolumnist Expressa i 24 sata Tomislav Klauški napisao doktorsku disertaciju o političkoj i ideološkoj orijentaciji novinara u zadnjih trideset godina u Republici Hrvatskoj. Daleko najviše novinara u anketi opisalo se kao liberal, lijevi liberal, neoliberalan, antifašist…
Sad vam je jasno zašto npr.: Pofuk, Gerovac, Bajruši, Viktor Ivančić, Ante Tomić, Jurica Pavičić i čitava plejada naših “intelektualnih proletera” kad ih zasvrbi, zgrabe pisalo i krenu pljuckati protiv HOS-a, Tuđmana, Thompsona, simbola Domovinskog rata, Čavoglava, Oluje, Bljeska, nogometne repke, Dalića…
Sve su to tvrdi borci protiv “fašizma” i isključivi kao svi liberali, neoliberali itd. Još kad im se priključe naši vrli povjesničari kao Klasić, Jakovina, Markovina, onda je jasno zašto stalno toliko upirem prstom baš na našu lijevu novinarsku falangu.
U Hrvatskoj kao i inače “status quo” (vadis). Koalicija HDZ-a i Domovinskog pokreta još se drži unatoč svim katastrofičarima. Čak je održan i prvi koalicijski sastanak. Ljevičarski mediji su digli neviđenu buru oko jedne vožnje DP-ovog zastupnika u EU parlamentu Bartulice u tuđem Ferrariju. No, ni to nije za sada uspjelo poljuljati vladajuću koaliciju kao što nisu ni niske medijske optužbe DP-ovih ministara o nedostatku obrazovanja za tako “važne” funkcije. Iako se na početku činilo, odlaskom Kolakušića i Jurčevića, da neće ni doći do desno-centrističke koalicije već da će opet glavnu riječ voditi lijevi liberali u HDZ-u, drugovi su se malo preračunali. Većina je tu, bar za sada.
Zanimljiv razgovor dvojice mojih vršnjaka: “Zanimljiva je ta Hrvatska. Oni koji su 1991.g. bili u pivnicama u Münchenu sada su u foteljama političara u Hrvatskoj. A oni koji su 1991.g. bili na bojištima u Hrvatskoj, sad su na bauštelama u Münchenu.”
Na zadnjem aktualnom satu, sad već nezavisni zastupnik, Josip Jurčević, pastoralan i tolerantan kakav već je po prirodi, pomirljivo je, po ne znam koji put, prozvao premijera veleizdajnikom. Premijer mu je odgovorio “nek’ uživa u svojoj saborskoj plaći naredne četiri godine i kako mu nije jasno tko mu je dao diplomu”. Travnik ili Mostar?
Srećom sve se događalo u Hrvatskoj. Da se taj duel dogodio, recimo, na Tajvanu ili u Crnoj Gori nastala bi “šora” koju ni Soroš ne bi mogao utišati. Uglavnom, Jura je za neke postao novi junak naše ulice. Rado ga zaustavljaju na cesti, naročito prometni policajci.
Lijepo je biti nezavisni saborski zastupnik koji premijera javno naziva veleizdajnikom. Čuju se glasovi i da Jura treba ići za novog predsjednika države. E, tu sam malo skeptičan. Htio bi biti predsjednikom, a vojsku nije odslužio u Titovoj gardi. Ubrzo će izbori za Pantovčak. Jura nema prave reference, pa ni šanse. Ozbiljniji bi kandidat bio Predrag Matić. Mobilizirani dragovoljac Fred ode ponovno u EU Parlament, valjda kao nagradu za pamet. Tako je to kad neodlučni građani moraju odlučno izabrati.
Uglavnom, na proteklim EU izborima izabrano je dvanaest “apostola” skoro bez legitimiteta jer je na izbore izašlo tek nešto više od 20% birača. Uvjeren sam kako je onih 80 posto birača (bolje rečeno spavača) svojim neizlaskom jasno dalo do znanja što misle o takvim EU izborima i ulozi naših apostola među 720 zastupnika u EU Parlamentu.
Izbori su bili, službeno rečeno “Bitka za Hrvatsku”, a u stvari bitka za 12.000 eura mjesečno i sve dodatne beneficije kroz narednih četiri godine. A koliko mi imamo još kopita koje bi mogli izvesti u EU i za manju lovu, to svatko od nas najbolje zna.
Europa polako postaje zemlja slobodnog izbora u svemu. Pa tako gledam na fejsu sliku motoriste koji se izjasnio k’o biciklist. Upravo pobjeđuje na Tour de France!
Srbija je napala Bosnu i za kaznu dobila 49 posto te iste Bosne
Naši političari uporno tvrde kako je strateški interes Republike Hrvatske ulazak BiH u Europsku uniju. Moram priznati da sam izuzetno loš strateg. Međunarodni protektorat, “Tamni Vilajet” Aljoše Pužara je političko čudo ovog stoljeća. Srbija je napala Bosnu i za kaznu dobila 49 posto te iste Bosne. Dobila je i državu u državi s glavnim gradom u Banja Luci.
Daytonski sporazum me podsjeća na pregovore Domovinskog pokreta s HDZ-om. Srećom postoje i povjesničari malo drugačiji od Klasića, Jakovine i Markovine…
Gdje su ginuli Bošnjaci?
Jedan je i Domagoj Knežević iz Hrvatskog instituta za povijest koji nam otvara neke drugačije poglede bošnjačkih krugova na Republiku Hrvatsku. Naime, nedavno je bila objavljena brošura kojom se Hrvatska proglašava agresorom na BiH. Potom su članovi Bošnjačke jedinstvene organizacije boraca (nešto k’o SUBNOR) objavili da HVO nije sudjelovao u oslobađanju Mostara u lipnju 1992.g. Potom je Memorijalni centar Srebrenica zatražio od hrvatske Vlade da ispita je li ministar Ivan Anušić umješan u zločine nad Bošnjacima.
Nije sasvim jasno jesu li mislili na preko pola milijuna Bošnjaka koji su u doba rata iz BiH pobjegli “agresoru” u Hrvatsku, popunili hotele i odmarališta te koje je Tuđman dao zbrinuti ili je riječ o onima koji su čekali novu Srebrenicu u Bihaću, a dočekali našu Oluju bez koje bi nestali u “oluji”. Još je legendarna Tanja Torbarina davne 1992.g. napisala da je više Bošnjaka poginulo od “ležećih policajaca” u RH-a u koju su se sklonili bježeći od rata u BiH od onih koji su se za nju u BiH borili.
Istodobno portal Klix.ba prenosi izjavu slovenske komunjare Milana Kučana da su Tuđman i Milošević dijelili Bosnu. Potom se nedavno javio i Sejdo Komšić na N1 prozivajući Hrvatsku da prizna da je činila zločine u BiH, te da bi trebala zatražiti oprost od BiH. Itd, itd. I sad je li “strateški interes” RH-e da BiH uđe u EU dok vode takvu politiku? Da s onima koji nas smatraju neprijateljima ukinemo granice pa da usput zatražimo i oprost od Komšića i Dodika. Tko tu koga še*i u glavu, dokle će hrvatski poltronski gen dominirati nad očitim činjenicama?
Najnovijim otkazima u policiji preko dvije tisuće policajaca uličnih pozornika bačeno je s ulice!
Dok se naši Hrvateki bave crvenim Ferrarijem, Davor Ivanković iz Večernjaka postao je s godinama sve dalekovidniji. “Tamo daleko” u bivšoj “prestolnici” Beogradu pripremao se dvodnevni Svesrpski sabor. U našim ljevičarskim elektroničkim i pisanim medijima to je prošlo gotovo bez komentara. I da nema Davora tko bi trošio tintu na neki Svesrpski sabor? Greška drugovi i drugarice! Svaki srpski ili svesrpski sabor itekako se tiče Hrvatske.
Srbi imaju bogato povijesno iskustvo kako svoje srpstvo projicirati što dalje na zapad. A zapad smo mi, i geografski i kulturološki. Na Saboru je prikazan “zgodan” videospot u kojem je Vučić “komandant Aleksandar”. Nije se išlo predaleko, tek do Aleksandra Makedonskog. Ako se ponovno “komandant” pojavi u Glini kako bi ponovio svoj historijski govor, trebat će pripremiti posebni traktor za “komandanta” da se dokopa natrag Srbije.
Svesrpski sabor je prošao, ali je iza njega ostala deklaracija od 49 zaključaka o zaštiti, pravima i budućnosti “budućeg” srpskog naroda. Naglasak je na BiH. I tako već skoro dvjesto godina. Od vremena Ilije Garašanina i njegovih “Načertanija”pa sve do 1987.g. kad nam je proslijeđen Memorandum SANU s idejom mira, bratstva i jedinstva te kako od raspadajuće Juge sklepati Veliku Srbiju. Znamo sudbinu tog Memoranduma.
Okupacija, stotinjak tisuća mrtvih, stotine tisuća izbjeglica i prognanika, razrušeni dijelovi Hrvatske i na kraju traktorijada od Knina do Beograda. Međutim, za neke u Srbiji očito povijest nije učiteljica života. “Komandant” Aca sad opet gleda na zapad. Osim Davora Ivankovića nitko ovo “Ploveće kazalište” iz Beograda ni ne spominje. Glina se navodno već sprema za svečani doček.
Za to vrijeme mi rješavamo naše dileme. Je li nam važniji poziv domovine ili priziv savjesti. Dok se u Beogradu formulira 49 zaključaka u Lijepoj našoj “ovce“ u toru izglasavaju da im vuk štiti ovčja prava. Svi znamo da tako glup tor ne postoji među životinjama, ali postoji u hrvatskoj politici u kojoj ljudska prava treba zaštiti jedan od čelnika poraženog agresora. Štoviše, mi smo na to ponosni. Poltronstvo bez premca.
Sjetite se kako su na suđenjima za ratne zločine prošli Merčep, Norac, Glavaš, Brodarac, Hrastov... Zabunom smo sudili kapetanu Draganu. Po stavovima naših političkih poltrona upravo je on trebao brinuti u “ljudskim pravima” u Hrvatskoj.
Čudna vremena. Čitam kako je ne binarni Francuz oženio sam sebe. Sad će vjerojatno postati sam otac i majka… Nekako me to podsjeća na našeg Pupija, samo ne znam je li on binaran ili ne binaran?
Sreli se Amerikanac i Srbin na sajmu poljoprivredne opreme. Kaže Amer: “Znate li da su naši traktori John-Deer najjači na svijetu?” “Znam”, kaže Srbin, “a znaš li ti da su naši IMT najbrži na ceo svet?” “Kako da ne znam” odvrati Amer. “Gledao sam 1995.g. uživo prijenos trke Knin-Beograd!”
Na vijest da je opozicija u Srbiji dobila 57 posto glasova Vučić je navodno odgovorio. “To je laž, ja nisam čuo nikakve glasove.”
Nakon poraza hrvatske reprezentacije na Europskom prvenstvu u prvoj utakmici sa Španjolskom u Srbiji likuju. Neka! Nadam se, neće za dugo!
Na kraju, iako nisam htio uopće pisati o tome, evo ipak par riječi o našoj igri protiv Španjolske. U javnosti i među navijačima stvorila se takva euforija da je poraz došao kao ledeni tuš. Igrali smo stvarno loše, Španjolci su nas potpuno razbili i nadigrali te pokazali da su bolja momčad.
Nakon zadnje tri prijateljske utakmice u kojima smo pobjeđivali, najednom smo igrali neorganizirano, neagresivno i nedovoljno motivirano. Sreća da je to naša prva utakmica u skupini te da već u srijedu možemo popraviti dojam i što je najvažnije – rezultat. U subotu nas naprosto nije išlo. Netko je dobro rekao da je bolje izgubiti prvu negoli zadnju utakmicu. Zato moja supruga i ja čuvamo kupljene navijačke rekvizite za utakmicu s Albanijom. Naprijed Vatreni!!!
Jedna narodna: “Svađati se sa ženom je poput vožnje sobnog bicikla. Samo ćeš se umoriti, a nećeš stići nigdje.“
Zvonimir Hodak/Foto:
