Biskup Košić ima ozbiljan problem. Umislio si čovjek da 86% katolika u Lijevoj našoj predstavljaju neku dominantnu skupinu i da smo mi k’o ”bajagi” katolička zemlja.
U idilična vremena “prave demokracije“ u nikad prežaljenoj Jugi imali smo 10% članova partije i zato smo se s punim pravom hvalili da smo komunistička država. I ni jedan biskup se nije usudio pisati Milki Planinc ni njenom osobnom doktoru – Mati Graniću o “koaliranju s dojučerašnjim neprijateljem…“
Sad bi nas po biskupu tih 86% građana, usput rečeno, rigidnih, nazadnih, klerikalnih i fašistoidnih trebalo impresionirati i skrenuti s “pravog““ puta u “deveti krug“. Dobro je da su prvi na noge skočili “pravilno dresirani“ drugovi iz Jutarnjeg. “Pismom biskupa Košića Plenkoviću bavit će se i Vatikan“ prijeteći je naslov od 15. lipnja na strani tri. Protivno čl. 38. Ustava RH biskup Vlado bavi se Vladom RH i “spasonosnom“ koalicijom HDZ-a s HNS-om.
Naime, taj nezgodni član jamči čak i desničarima punu slobodu mišljenja, izražavanja i protoka informacija… pa je biskup upao u zamku nadajući se… a sad je nadu zamijenila slutnja. Papa Franjo je o svemu na vrijeme opširno, a možda i malo preopširno “informisan“. Zanimljivo je da su ”informatori” iz progresivnog tiska malo, kako bi Zagorci rekli, ”pozabili” što je ne tako davno rekao sveti Otac: “Crkva i vjernici nemaju pravo šutjeti o onom što se događa oko njih…“
Jurica Koerbler (s dvije točkice na o) je demaskirao Košića kako bi se akademski reklo do “kocajna“. On je osobno posjetio “Kaptol“ i na svoje oči vidio da je “Javno objavljeno pismo šefu Vlade… izazvalo osude većeg dijela Kaptola, ali konačnu riječ ima – Papa“.
Jurica je odmah na ulazu u Kaptol naletio na relevantnu osobu, svećenika i profesora, a i na druge sugovornike koji su, naravno, jedva dočekali Juricu. Jedan je otvorio dušu pa kaže: “Moram priznati da ovakav politički pamflet jednog biskupa dugo nisam pročitao i da sam uvjeren da će slijediti posljedice za Košića“.
Juričini sugovornici, svećenik i profesor djeluju mi prilično uvjerljivo. Otprilike kao kad Buda Lončar kaže kako je Tito bio borac za slobodu svog naroda i svojih narodnosti. No, Buda je barem stao iza izrečene gluposti, a Juričini sugovornici i hrabri kritičari nezgodnog biskupa čuče u svojim anonimnim rupama. Košić piše, optužuje i kritizira otvoreno s imenom i prezimenom i svojom crvenom biskupskom kapicom na glavi.
E, da bar Jutarnji može smijeniti biskupa k’o u dobra stara vremena. Večernjakove novinarke su nas “oduševljavale“ sa svojim “visokim izvorima“ u HDZ-u, Novinar Jutarnjeg s “visokim izvorima sa Kaptola“ itd. Na kraju, u čemu je problem? Već sam citirao čl. 38. Ustava RH. Biskup Košić se poziva na 86 % katolika u državi, a Jutarnji i Večernji su uvjereni da smo moderna sekularna država. Kad malo promislim, i Turska je po ustavu kojeg je uveo Mustafa Kemal Ataturk sekularna država. Samo u to još treba netko uvjeriti Erdogana. Što je činjenično sisački biskup Vlado Košić pogriješio?
Politička prostitucija – savez HDZ-a i HNS-a. Ima li netko neko zgodnije ime? Je li koalicija “protivna osjećajima i vrijednostima koje gaji većina hrvatskog naroda?“ Naravno da jest. Da li je iz Vlade zbog te koalicije morao otići autentični demokršćanin Ivo Stier, sudionik ”Hoda za život“, a u vladu na velika vrata ušao je Štromar, sudionik Gay parade. Dobro, to ne znači da Predrag Štromar nije izuzetno sposoban političar.
U prvom krugu za izbor župana vodio je pred Radimirom Čačićem 17% a u drugom kihnuo sa 27% za Čačića. To je kao da u tenisu vodite 6:0 i 5:0 i popušite. Dobro mora se uzet u obzir i da je Čačić godinama bio predsjednik Teniskog saveza Hrvatske.
Možda Košić griješi kad Premijeru predbacuje Brunu Esih, Hasanbegovića i Glasnovića. U najgorem slučaju, zanemarujući sve taktičke i strateške transakcije, biskup ima demokratsko pravo reći što želi.
Pravo da tako govori i piše te se potpisuje imenom i prezimenom. Medijsko podzemlje se grozi izraza “neprijatelji“. O Bože! Usred agresije, HNS je u Mimari organizirao “okrugli stol“ na kojem su srpski intelektualci i hrvatski jugonostalgičari verbalno izjednačavali krivnju Srbije i RH za agresorski rat protiv RH. O silnim optužbama protiv Tuđmana za tobožnju diobu BIH bolje je i ne govoriti.
I sad bi ih Košić trebao smatrati prijateljima. Sjetite se sintagme o “deset izgubljenih godina“ koja je smišljena baš u HNS-u. To je deset Tuđmanovih godina. Godina kad se hrvatska suprostavila agresoru i na koncu ga u briljantnom ”blickrigu” pobijedila i protjerala. Deset godina slave i ponosa, stvaranja Gardijskih brigada i konačne slobodne Hrvatske. Možda zvuči patetično. Ni privatizacija, ni neriješene granice sa komšijama i susjedima, ni položaj hrvatskog naroda u BiH ne mogu relativizirati 10 sjajnih godina dr. Franje Tuđmana.
Danas oni koji su ga proglašavali ratnim zločincem sjede u ministarskim foteljama sljubljeni s njegovim HDZ-om. Lijevi licemjeri imaju u identičnim situacijama uvijek dva kriterija. Pa odaberu onaj koji im trenutno odgovara. Sjetite se osporavanja blaženog Alojzija Stepinca. Nije bio odlučan i jasan kod kritike Pavelićevog režima. Na stranu što je to klasična komunjarska laž. No, sada ti isti cvile kako biskup Košić djeluje kao politički aktivist jer je kritičan prema vlastima koje oni, zbog HNS-a, nekritički podržavaju.
Marinko Jurasić misli da “Biskup Košić ima problema jer Bog ne razlikuje lijeve i desne.“ Kao kod radija Erevan Marinko je “u principu“ pogodio. Ali Bog itekako razlikuje poštene i nepoštene. Njegov Večernjak je spremno ponudio Hrvoju Klasiću “koji je bez grijeha da prvi baci kamen..“ na Biskupa. Kaže Titov apologet: “Košić očito ne može propovijedati Evanđelje, a uski antikomunistički nacionalistički diskurs sve mu manje prolazi.“
Bravo za Titovog pionira!!!
Analogno toj boljševičkoj mudrosti Evanđelje mogu propovijedati komunisti bez nacionalističkog diskursa. I da završimo s jednim direktnim poenom kako se to kaže u tenisu. Biskup Košić ima i ustavno i zakonsko pravo da javno i otvoreno, pod punim imenom i prezimenom iznosi svoje vjerske, svjetovne i političke stavove. Davno su iza nas vremena kada su vaši preci ostavljali svoje milicijske i udbaške uniforme i nedjeljom špijunirali tko ide na misu.
Stoga je jasno da Hrvatskoj danas ne prijeti nikakva fašizacija o kojoj zavijaju Klasić, Jakovina, Markovina, Pilsel, Pofuk, Rudanica, Lovrićka, Tomić, Pavičić, Stazić, Frljić, Rada Borić, Teršelička…nego je veliki problem komunistički recidiv koji je daleko od bilo kakvog nestanka. Postkomunistički talog prekriva sve pore društva, a najjači je u pisanim i elektronskim medijima. Ne, ne vidim rješenja ni u debelo zakašnjeloj lustraciji ni u desnom verbalizmu nego samo u prirodnom zakonu umiranja.
Clint Eastwood je jednom rekao nešto pragmatično o američkim ljevičarima: “Crknut ću i ja, ali crknut će i oni.“ Možda je to rješenje.
Trg osloboditelja Maršala Tita. Tako misli Rada Borić. I Rada Borić će se boriti za taj trg. Po slici objavljenoj na fejsu Rada misli ozbiljno. “Prirodno“ crvenokose, boje ticijan, Rada, Vedrana Rudan, Sanja Svraka, Neda Raukar, Mira Furlan i njima slične osobe mogle bi mnoge natjerati da se povuku u sigurnost i anonimnost.
Hajde, daj ti sad dokaži drugarici Radi da je Tito bio zločinac. Igor Peternel je zgodno definirao smisao budućeg referenduma: “U Zagrebu će građani na referendumu o Titu odlučiti je li je on masovni ubojica i zločinac.“ Mi koji ćemo crknut kad i Clint Eastwood sjećamo se da nas je njegova JNA u jesen 1991.g. pokušala “osloboditi“ na isti način kao i lik s Trga Maršala Tita 1945.g.
I sad kad smo im podprašili pete javlja se Ticijanova muza Rada i rezolutno daje na znanje – Non pasaran. Nebu išlo. Fašisti, osvojili ste Madrid, ali antifašistički trg nećete. Iz povijesti znamo da su svoje zemlje ”oslobodili” i Staljin, Enver Hodža, Pol Pot, Castro, Mugabe, Mao…
Cijena za to je bila prava sitnica. Oko 50 milijuna ubijenih. Uglavnom bez suđenja. Da, ali oni su barem bili i predsjednici svojih država. Tito nikada nije bio predsjednik RH. I zašto bi strani predsjednik imao najljepši trg u gradu? Ali nisu svi tako rigidni kao naša Rada. Recimo bivši član HNS, sadašnje vladine koalicije Gordan Bičak, je izbalansiran političar i za razliku od biskupa Košića širi oko sebe pastoralnu toleranciju. Evo njegove zanimljive procjene:
“Hasanbegović, Stier, Esih te njihova družba, dokaz su da partizani na Bleiburgu ni u poslijeratnoj Jugi nisu obavili posao kako treba… Previše je te fašističke bande ostalo na životu i posijalo svoje sjeme zla koje sada želi vratiti Hrvatsku i hrvatski narod u godine sramote i mraka… No, ako već gospođe i gospoda nasljednici i sljedbenici ustaša žele ponoviti 1941.g. doživjet će ponovno 1945.g., a onda više nećemo biti tako milostivi i nemarni. Garantiram vam od fašističkog sjemena neće ostati ni zrno a kamoli plod…
Tko nam pokuša skinuti tablu sa imenom Tita na Trgu Maršala Tita u Zagrebu neće dobro proći. Osobno, prvi ću ga u tome spriječiti… Bit će krvi i padat će glave. A sad neka ovaj post shvati kako tko želi…“
Evo još jednog antife koji će s Radom i drugaricama “da nas bije“ k’o 5. kolovoza 1995.g. Ova PP (partizanska pastorala) na fejsu proizvela je muk. Ni Jurasić, ni Pofuk, ni Marko Biočina, ni Boris Vlašić, ni Ante Tomić, ni Jurica Pavičić, ni Milorad Pupovac, ni Predrag Štromar, ni Nenad Stazić, ni Jelena Lovrić… ni ”mu” ni ”be”…
Zamislite da neki rigidni desničar, ognjištar malo poludi i započne na fejsu cviliti da u Jasenovcu nije bilo dovoljno ubijenih i da od partizanskog sjemena neće ostati ni zrno, a kamoli plod…itd. Ne morate imati Bog zna kakovu imaginaciju oko prosudbe što bi gore navedeni ljevoruki tipovi izvodili u svom legendarnom “Plovećem kazalištu“.
Frljić i Blažević bi s tom predstavom na beogradskom Bitef Art Cafe ganuli sve one koji su 1991.g. bacali “bele lale“ na tenkove koji su krenuli u “oslobođenje“ Vukovara. Naš Gordan misli da su oni 1945.g. bili milostivi uz sve Hude jame, križne puteve i smaknuća. Do sada je iskopano 1.770 jama punih onih koje su “milostivi“ bez suda, a često i bez metka strpali u mračne dubine. Ali zato smo im mi 1995.g. vratili punom mjerom. Na traktore i … kući. O, Hrvateki kako bi rekao Radeljak.
Publije iz Sirije je autor izreke: ”Gravissima est probi hominis iracundia.“ Vrlo je opasan gnjev poštena čovjeka.
Dobro je Hrvateke skužio Toni Borčić na fejsu:
“Dakle, koliko kužim, Blanka s olimpijskim medaljama ne valja jer vjeruje u Boga. Sandra Perković s olimpijskim medaljama ne valja jer je za Bandića. Janici se s hrpom medalja nudi oralni seks na cesti jer je u Vladi HDZ-a, a Luka Modrić, koji je osvojio sve titule koje se mogu osvojiti u nogometu, je govno maleno zbog Mamića. Malo nas je, ali smo govna.“
Sa zadnjom Tonijevom rečenicom se ipak ne slažem. Mislim da nas je malo, ali smo velika govna.
Usput se ne slažem ni sa svojim prijateljem Gipsom Kostelićem. Stalnim i dobronamjernim kritičarom moje kolumne. On je uvjeren da je verbalni linč Janice rezultat činjenice da radi u HDZ-ovoj vladi. Dobro, kako onda gledati na činjenicu da se Predsjednik HDZ-a, za koga Gips kaže “da smo ga mogli samo nacrtati“ nacrtao i u Splitu i na Bolu i u drugim mjestima Dalmacije uz izraze simpatije i razdraganosti birača HDZ-a.
Tada su se bili Dalmatinci, bez i jedne vulgarnosti, pretvorili u čiste uglađene bruxellesovce. A Janica, koja nije članica HDZ-a, izložena je bila najprimitivnijim uvredama koje do sada ni Mamić nije čak ni čuo. Prije bi rekao da su dalmatinski orjunaši posijali sjeme zla između sjevera i juga, a ovo su tek prvi plodovi.
Razni Pavičići, Tomići, redakcija Slobodanke i Feralovci uredno raspoređeni po raznim medijima prešli su s Mamića na viši i sofisticiraniji cilj.
Tako je izvjesni Duje Bonacci, državni službenik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, kojem je Janica nadređena, muški i hrabro na svom Facebook profilu nazvao Janicu “polupismenom i beskorisnom.“ “O, Jano, o Janice, polupismena i beskorisna državna tajnice“ napisao je Duje iz Donje Bistre na fejsu. I što sad?
Oni koji su u Supetru vrijeđali državnu tajnicu otišli su u zatvor. Po meni bez pravnog osnova. I novčane kazne mogle su postići svrhu kažnjavanja. A naš Duje sjedi i dalje u Ministarstvu s Janicom. Možda da ga se za kaznu premjesti u Ministarstvo pomorstva? Što ako se BBB-ima svidi “tehnologija“ Torcide.
U Zagrebu živi oko 200.000 tisuća Dalmatinaca, doktora, profesora, akademika, službenika itd. Svi su oni državljani RH i manje-više navijači Hajduka. Je li itko od naših vrlih političara razmišljao o možebitnoj eskalaciji tog problema, a koji iz razno raznih motiva suptilno potpaljuju “intelektualni proleteri“ Lava Trockog. To je i politički i sigurnosni problem koji se polako udaljava od vulgarnog antagonizma između Hajduka i Dinama.
Na nedavnoj svečanoj sjednici Hrvatskog sabora govorili su uglavnom protivnici konstituiranja samostalne hrvatske države. Oni drugi su svoje rekli od 1991. do 1995.g. za sva vremena odnosno nevremena.
Foto:pixsell
