Hrvatski katastrofičari se tresu od straha pred ratom.”“Može li rat dotaknuti i Hrvatsku”, pita se i Hrvatski tjednik bez upitnika na naslovnici. Nema tog rata koji neće “dotaknuti Hrvatsku”. I rat u Ukrajini je ozbiljno “dotaknuo” cijelu EU pa tako i Hrvatsku. Možda ne vojno, ali financijski i politički svakako.
Još kad se u Hrvatskoj dogotovi četrdeset “kulturnih centara”, neće to biti rasadišta srpske kulture već “centri naoružanja” i širenja ideja “srpskog svijeta”. Hoće li nam se tada približiti Tolstojev “Rat i mir” ili “Mir u pozadini rata”?
Josip Jović prognozira “Ni Balkan neće ostati netaknut…” Podsjeća na onu famoznu Mačekovu kako mali moraju biti pod stolom dok se veliki tuku. To treba biti naša taktika. Jović misli da je u redu zauzeti stav o pomoći Ukrajini, ali nije dobro ako na kraju “ostaneš na suhom”… “Sveta Europska unija djeluje pomalo zatečena, Trumpu smo mi zadnja rupa na svirali, nevažni, na važnije sastanke nas i ne zovu…”
Podsjećam na usporedbu s mužem u porno filmu. Ujutro se digne, doručkuje i ode na posao. Dalje se sve odvija bez njega. U ljubavnom trokutu muž je obično u tupom kutu.
Svim rodovima ruske vojske suprotstavili su se svi rodovi ukrajinske vojske muški, ženski i srednji rod. Svijet se u čudu pita što će ruski odred “Davaj časovnik” u Ukrajini kad su tamo zbog ljute bijede samo sunčane ure…
Stoga, okrenimo se izgradnji vlastite obrambene sile, na čemu predano radi i naš ministar Anušić. Ako nastane stani-pani, EU diplomatski saloni niti nam mogu niti žele pomoći. Zato je najsigurnije leći pod stol i kad se prašina slegne, “razdragano” prigrliti pobjednika. A hoće li Trump pridobiti Putina za mir i odvojiti od čvrstog zagrljaja s Kinom za nas je nevažno.
Naša sudbina sad puno više ovisi o EU i kako će se Trump i Putin postaviti prema huškačkim izjavama Francuza i Engleza. Puno pričaju o potrebi žurne izgradnje vlastitih obrambenih sposobnosti kako ne bi toliko ovisili o NATO-u ako ga Trump prestane podržavati, ali za sada sve ostaje samo na riječima.
Za moderno naoružanje treba ne samo novac nego i vrijeme. Ima li ga Europa? Zbog sveg navedenog, bojim se da će nas novi veliki rat itekako “dotaknuti”. Za sada ne znamo samo kada i kako. Zato nam u ovo turbulentno vrijeme tektonskih geopolitičkih promjena trebaju politički razum i jasno vodstvo.
Međutim, poznato je da kad se rađaju veliki ljudi i velike ideje u pravilu nema u blizini ginekologa. Stoga mi se sviđa stav Damira Pešorde: “Hrvatski mladići nipošto ne smiju biti uključeni u planove Starmera i Macrona o slamanju Rusije. Vrijeme je za veliki stol….”. Davor Ivanković se u Večernjaku pita: “Što je za Hrvatsku bolje, Milanovićevo ‘pod stol’ ili Macronovo ‘svi za stol’?”
Woke ideologija i dalje caruje
Bojim se da se tu ne bi ni Vladko Maček snašao. Jedino nisam siguran da Macron baš poziva “za stol”. Nekako mi se čini da više poziva “na nastavak rata”.
Desničar Trump predlaže prekid rata u Ukrajini i zamrzavanje stanja. Valjda tako da svatko zadrži sadašnje pozicije. Jel’ to pravi poziv “za stol” – vidjet će se uskoro. Stoga na pitanje može li ponovno planuti u Hrvatskoj neki rat, smatram da dosta ovisi o mudrosti Plenkija i ekipe. Ako ga izbjegnu, onda smo dugoročno pobjednici. Ako ne, nek’ nam Bog pomogne! Zato treba stalno jednim okom gledati na susjede – Srbiju, BiH i Mađarsku.
Tomislav Mihanović je jednom dobro rekao: “Vrijeme im je isticalo, morali su začepiti.”
Turskoj je navodno opet odbijen ulazak u EU, sve dok ona to ne odluči.
Međutim, nas sada muče neke druge brige. Premijer nam nešto pobolijeva od srca. Želim mu sve najbolje u nadi da će njegovo “popravljeno” srce jače kucati za hrvatske interese. Uz sav jad i razjedinjenost desne oporbe, lijeva oporba nas gura u bezdan. Hrvatska je navodno 86 posto katolička zemlja.
Međutim, u Zagrebu, kao glavnom gradu, sektaška vlast Možemo! želi vratiti trg Maršala Tita, ukinuti vjeronauk u školama, a uvesti “rodnu ideologiju”, uvesti besplatan pobačaj, još više osnažiti povorke LGBTQ+ pripadnika kao manifestaciju ljubavi, slobode i jednakosti. Istodobno su Hod za život i molitelji na Jelačić placu proglašeni kao širitelji mržnje i homofobije.
Woke ideologija, kojoj je izgleda odzvonilo u SAD-u dolaskom Trumpa, u Europi, zahvaljujući ljevičarima i liberalima i dalje caruje. Stoga nije ni čudo da Možemo! kao njen eklatantni protagonist u Zagrebu nameće ne-vrijednosti koje trebaju do kraja uništiti kršćansku vjeru i tradiciju.
Hoće li im to poći za rukom, vidjet ćemo na idućim lokalnim izborima. No, njihova sudbina uvelike ovisi o HDZ-u koji već odavno namjerno u gradu kandidira osobe koje nemaju nikakve političke karizme i šanse da prođu na izborima.
Držali su ga za riječ, a on je njih držao za budale.
Pred nadolazeće izbore najviše će profitirati stranka koja gladnima obeća dnevni obrok, a žednima dnevni oblok…
Hrvatska iznad svega
Davor Ivanković i dalje je svjetla strana u zakržljalom Večernjaku. Davora zabrinjava jedno važno pitanje: hoće li generacija Z uzeti pušku u ruke i braniti Hrvatsku ili će se izvlačiti na tzv. “priziv savjesti”. Onako na prvu, kad ih se pogleda zbunjene, demotivirane i pomalo socijalno autistične, čovjek bi rekao da neće, ali ja sam uvjeren da hoće.
Treba se samo prisjetiti Svjetskog prvenstva u rukometu, spektakularnog dočeka naših reprezentativaca u Zagrebu, ali i diljem Hrvatske, na kojem su bili mahom mladi ljudi. Prevladavala je generacija Z-ovaca.
Sjetite se samo euforije kad je zapjevao Thompson i da ne nabrajam dalje. Nekako mi se čini da oni jasnije sagledavaju našu i svjetsku političku stvarnost od mnogih političara. Shvaćaju oni da “America first” za nas znači “Hrvatska iznad svega”, kako je nekada često ponavljao pok. predsjednik Tuđman.
Dakle, mladi su za Hrvatsku pa je problem za koga su zapravo jedino sa starijima i starima. Neki su nepopravljivo zapeli u jugo-prošlosti, a drugi u globalističkoj magli. Stoga trebamo vjerovati u hrvatsku mladost jer ona je jedina nada da će Hrvatska opstati i postati bolja. Puno bolja negoli smo ju mi svi njima predali.
I tovar ponekad pomisli da je na konju…
Naš trenutno najveći živući književnik Ivan Aralica otkriva nešto što godinama znamo, ali o tome šutimo.
Kaže on: “Čitajte Milu Budaka, on je izvrstan pisac, bio je Krležin odvjetnik, neusporedivo više čitan od njega i nepravedno izgnan iz književnosti”. Tako to bude u ideološki ostrašćenim vremenima. Danas i Aralica doživljava sličnu sudbinu kao Mile Budak jer svojom književnošću “smrdi” lijevo-liberalističkim dogmatičarima.
Međutim, plodne i kvalitetne književnike kao što su Budak i Aralica ne mogu izbrisati nikakve ideologije. Njihova djela nadživljuju svaku političku cenzuru.
Prokomunistički kadrovi u medijima
Kad sam već zaglibio u kulturu, zaintrigirala me vijest da Koncertna dvorana “Vatroslav Lisinski” kupuje nova akustiku i instrumente. Jel’ to znači da će Stradivarijeve violine zamijeniti novim Stradivarijevim violinama…
Jakov Sedlar je upravo napravio novi film. Ovaj puta je to istinita priča o hrvatskim mučenicima. Naime, Titov režim je ubio ni više ni manje nego 664 svećenika, a da nitko od njih nije bio sudski optužen i osuđen.
Osuđeni smo na ponovno učenje povijesti. Upravo je sramotno da se takvi povijesni filmovi ne prikazuju u našim kinima i na TV-u kako bismo educirali mlade i starije o svim strahotama prošlog režima. No, to ne treba čuditi kad znamo da našim medijima još uvijek suvereno vladaju baš ti stari prokomunistički kadrovi.
Otočani koji nemaju motiva baviti se lavandom, sve se više bave bevandom…
Nova turistička sezona je na pragu. Srećom za sada bez požara. Kako kod nas gotovo nitko ne odgovara za brojne ljetne požare diljem jadranske obale, treba hitno već sada reducirati krijesnice koje su sklone izazivanju požara….
Zvonimir Hodak/ Foto: Fah
