Zvonimir Hodak: “Trojanski konj” Milorad Pupovac

Hrvatsko političko “ploveće kazalište” nudi samo sezonu tragikomedija. Melodrame su off. Redovito čitam naše legendarne ljevičarske medije. Čim u njihovoj “jugo-kafani” nekolicina ljudi popije par “ljutih”, odmah evo “ustaša”, a lijevi se tobože usraše u brizi za demokraciju i turizam. Naivni bi upitali: “A zašto turizam?”

Viktor Gotovac i njegov SDP predali su zahtjev za povratak imena Trga maršala Tita u Zagrebu s obrazloženjem da je to “turistički brend”?! Vidjet ćemo hoće li “Možemo!” odmah “kleknuti” pred takvim “turističkim marketingom”. Kad bi već ove godine mogla započeti “crvena” sezona, zašto da ne brendiramo i druge naše jedinstvenosti.

Recimo, grupni posjet Hudoj jami i ostalim stratištima na kojima je nakon Drugog svjetskog rata poubijano, bez suda i suđenja, preko tri tisuće tzv. “ustaša”, a za što nije nitko nikada odgovarao. To bi za strance u ova luda vremena mogao postati jedinstven doživljaj, moguć samo u Hrvatskoj. Zašto da samo Tito, po tko zna koji put, spašava sezonu kao deseti na listi najvećih ratnih zločinaca u prošlom stoljeću. Ostavio je daleko iza sebe marginalce kao što su maršal Philipe Petain, Pavelić, Vidkun Quisling, Nedić…

Inače, sezona lova na “ustaše” kod nas nikada ne prestaje. Zadnji lov usmjerio se na grupnu sliku mladih maturanata. Vrijeme je “norijade”, nakon dvije godine što je bila zabranjena. Dok jedni maturanti veselo mašu i trube pištaljkama, drugi se posipaju brašnom, pićem i raznim drugim bijelim prahovima.

Zamislite strahote, neki su obukli crne majice na traperice, posjedali i podigli veselo ruku. To je bilo dovoljno da dežurni jugo higijeničari iz Indexa, Telegrama, Net,hr., Pupijevih Novosti i ostali dignu sinhroniziranu dreku. Ustaaaaše! Maturanti se slikaju s uzdignutom desnicom…

Budi se istok i zapad! Očekuje se konačni napad! E, tu će se pojaviti teški problemi jer istodobno se u Kumrovcu redovito okupljaju likovi koji jako sliče na one iz filma “Povratak vampira”.

Naravno, film je crno-bijeli, ali zahvaljujući novim tehnologijama jasno se mogu vidjeti petokrake, jugo zastave kojima se veselo maše u Kumrovcu, ali i neskriveno prijeti. Lijeva medijska falanga o tome mudro čkomi, jer se u takvom slučaju, po njima, samo vježba demokracija. Valjda čeka da netko neoprezan započne mahati zastavom s prvim bijelim poljem pa da mogu opet dići dreku i keku! I ode afrolook friz naše Ivane Kekin do neba.

Ti progresivci stalno vrište “ustaše na vidiku, pazite, voze sredinom A1”. Lili Benčik piše Premijeru: “Premijeru, ovo nije hrvatski barjak! Što on radi u hrvatskoj državi? Skinite nam jaram titoizma! Skinite nam jaram etno-biznismena! Dosta je njegovih ucjena….”

Uskoro, umjesto žena, dobivamo “osobe koje menstruiraju”. U svojoj bolesnoj želji da sve promijene samo kako bi bili “progresivni”, naši ljevičari u Možemo u stanju su smisliti i takve nebuloze kao “osobe koje menstruiraju”. Znači li to da one žene koje nemaju menstruaciju nisu više ni žene?

Nedavno sam napisao da je 1991. godina koja se vraća. Sad je jasno da za to ima puno elemenata. Dvojica progresivaca grle se na Cvjetnom trgu 24 sata kako bi, po njima, osvijestili poželjnost fizičkih kontakata osoba istog spola na javnim mjestima. Kiša im nije smetala, osim pokojeg zajedljivog ili uvredljivog dobacivanja prolaznika. Ali da naleti potres, što mislite bi li se i dalje grlili? Tu leži odgovor…!

Kada sam se rodio bilo je zabranjeno biti gej. Nakon toga je bilo dozvoljeno, ali u tajnosti. Onda je prihvaćeno i u javnosti. Danas je to ponos! Nadam se da ću umrijeti prije nego to postane obveza.

Povodom najnovijih optužnica koje nam je Beograd uputio zbog “ratnog zločina” protiv srpske “nejači” i traktora, Pupi je u državničkoj pozi poslao ozbiljno upozorenje Vladi čiji je koalicijski partner. Britak i samouvjeren, Pupovac nam je ledenim glasom poručio: “U ovom slučaju jeste nedvojbeno riječ o ratnom zločinu počinjenom nad civilnim stanovništvom od strane hrvatske avijacije.”

Nema tu “ali” nego staro JNA pravilo: najprije izvrši naredbu pa se tek onda žali. Oduševljen ovom pravnom “analizom”, javio se odmah Gotovinin odvjetnik Luka Mišetić: “Kaže Pupovac: ‘Nedvojbeno’. Morate biti glup ili manipulator da biste rekli nešto ovako glupo”, kaže Mišetić. Možda je ovo pročitao i Plenković. Kažem možda…? A možda ga premijer nakon ovoga imenuje za posebnog pravnog savjetnika za ratne zločine… Možda?

Ako Plenković ne shvaća da je Pupi demaskirani “Trojanski konj“, onda ostaje samo da “Troja” napokon padne, a onda je i onako za sve kasno. Stvarno je vječna i destilirana istina: tko iz povijesti ništa ne nauči, morat će je ponavljati. Tak’ vam je to, dragi Hrvateki!

Nogometna sezona je završila. Na jesen se vraćaju i sezona i korona. Hajduku kup, Dinamu prvenstvo! Bar su sada svi zadovoljni! A kome Desinić? I tu se nazire pobjednik. Jedan od onih koji nikada ne spava. Davne pedesete “Crvena zvezda” je bila došla u Split s bodom prednosti ispred Hajduka. Bod im bio dovoljan da u tom zadnjem kolu osvoje prvenstvo. I poveli su golom Tomaševića s 1:0. U drugom poluvremenu Bajdo Vukas je izjednačio. Pred kraj utakmice lijevi bek Božo Broketa je s nekih 25 metara pogodio “rašlje” Zvezdinog gola i Hajduk je osvojio prvenstvo.

Hajdukovci su tada žestoko slavili, a orjuna je tugovala. Broketa je otišao u Dubrovnik i poslao legendarni brzojav prijatelju u Zagreb: “Dok je srca, bit će i Croatie…!” I dok je navodno Diogen svijećom tražio čovjeka (pa su na kraju njega našli vatrogasci), Božo Broketa je također nešto tražio pa su po njega došli milicajci… Maršal Tito je bio počasni predsjednik Hajduka, ali to Broketi nije pomoglo. Međutim, Hajduk je imao i drugog Tita, Tita Kirigina, pa se Broketa izvukao. Beara, Kokeza i Broketa…. bili su uža obrana Hajduka iz tih davnih vremena “samoupravne demokracije”.

Sada je stanje ipak utoliko bolje jer su Splićani slobodno organizirali velebno slavlje na rivi. Međutim, bez obzira na trijumf u kupu i Hajdukov “preporod”, došlo je do sukoba 16 policajaca i 1600 frustriranih navijača, do baklji u policijskom autu, pucanja u zrak i u beton… Kao epilog cijele te gužve dobili smo 42 pritvorena navijača na mjesec dana…

Odmah su se počeli javljati orjunaši, npr.: Kokeza. Ne Ljubo, on je davno negdje gore desni bek ili kako se danas kaže “desni bočni”. Današnji Kokeza nudi na fejsu rješenje svih problema u Hrvatskoj. Po njemu treba osnovati “Republiku Dalmaciju”. Njegov “proleterski” duh odmah je slijedio drugi “drug” koji predlaže da se odcijepi te proglasi i “Republika Istra”.

Sve su to stari i nedosanjani sni ofucane orjune. Na tragu Miljenka Smoje: “Inferiorni sjever” koji živi od “uspješnih sezona” Juga. Studirat će se opet u Beogradu, kao nekada, a “Mamićeva” policija neće mlatiti Torcidu. Stare stoljetne želje i pogledi. Guske su tu, ima ih, samo još da se spusti magla. Nje doduše nema u Dalmaciji, ali ako treba stvorit će se umjetna magla u Zagrebu. Ima ih koji su doktorirali na Torcidi, znaju znanje, kao i onih koji su više u Beogradu nego u Splitu. Samo da se riješiti “zatucanih” purgera, svako prvenstvo bit će naše…

Kao i svaki projekt, i ovaj ima dobre i loše strane. U ovom slučaju i dobre i loše strane imaju isti kraj. Neostvariv je i točka. Jedan smo narod. Mali narod… Doktorandi na Torcidi to ne shvaćaju. Obični ljudi i te kako shvaćaju. Evo svježeg primjera.

U petak 27. svibnja na sudu mi je zazvonio mobitel. Javio se inspektor iz Heinzelove policijske uprave da me želi angažirati jedan od ozlijeđenih navijača Hajduka koji je iz bolnice prebačen u policiju. Za sat vremena bio sam u policiji. Doveli su S. Č. Odmah sam ga pred policajcima upozorio da sam ja navijač Dinama. Uzvratio je da mu je to nevažno, ali da mu je važno da dođe što prije u Split. Potpisao je punomoć, dao obranu i istu večer bio u Splitu. Koliko znam, on je prvi od sudionika koji spava u svom krevetu. Odvjetnik dinamovac, klijent hajdukovac. Izgleda nemoguće, ali ipak je itekako moguće. Mogu samo zamisliti “sriću” splitskih orjunaša ovakvim raspletom događaja.

Sada zbog nogometa orjuna u Splitu želi “treću Hrvatsku”. Do 5. kolovoza 1995. željeli su samo trećinu Hrvatske.

Umro je Krešimir Fijačko, jedan od rijetkih novinara koji mi je bio i klijent i prijatelj. Uz Veselka Tenžeru i Tomislava Židaka, jedan je od najvećih. Inteligentan i duhoviti epikurejac. Pisao je izuzetno duhovite uredničke kolumne. I danas nenadmašene od strane mladih “intelektualnih proletera”, kako je novinare “počastio” Lav Trocki.

Jednom je Fijačko napisao: “S vremenom sam shvatio da ono što me u novinama zanima, to si sam napišem.”

U jednoj svojoj kolumni objavio je vic u kojem se Amerikanac i Zagorec hvale tko od njih ima veće imanje. “Čuj”, reče Zagorec. Pogleč tamo onu hižu, pa livada, potok, pa detelina, sve do one kruške… s’e ti je to moje”. Amer se malo nasmiješi i reče: “Stvarno sam impresioniran, ali ja ti u Texasu imam ranč, imanje, koje ako želim obići moram autom tri dana voziti da ga obiđem”. Zagorec se malo primakne Ameru i gledajući ga u oči tiho reče: “Čuj, i ja sem imel takvega auta, pak sem ga jedva prodal….!”

Miodrag Linta je predsjednik Saveza Srba u “regionu”. Predstavio se svima na srpskoj N1. Evo što Linta misli o agresiji na RH, o ratnim zločinima…itd.:  “I dalje, od završetka rata u Hrvatskoj, nema političke volje da se procesuiraju masovni, svirepi i monstruozni zločini nad srpskim civilima, ratnim zarobljenicima u stotinama hrvatskih gradova i mjesta… nakon niza hrvatskih zločinačkih vojno-policijskih akcija.

Brojne činjenice pokazuju da se RH nije suočila sa svojom zločinačkom prošlošću…” Što mislite koje godine je Linta izrekao ovu “klasiku”? 1945. ili 2022.? Svejedno je. Ono što su četnici i partizani pisali i govorili 1945., ponavljaju i danas. S “malom” razlikom. Godine 1945. krenula su klanja, Hude i ostale jame. Danas smo u “pripremnom” razdoblju. Hrvatska peta kolona čeka i pomalo piše.

Drug Željko Trkanjec piše u projugoslavenskom Jutarnjem: “Naime, čekali smo ‘sedam stoljeća’ da se HAZU pojavi s bilo kakvim dokumentom o zaštiti hrvatskih nacionalnih interesa…” Doznao je naš Željko i naoštrio svoj “jugo-plajvajz” pa nastavlja: “Kako se HAZU poskliznuo, SANU je lagano i opravdano odbacio loš dokumenat…”

Evo, što je potom diglo tlak do neba našem jugo-nostalgičaru: “Jasenovački mit…”, trkelja Trkanjec na 50. stranici Jutarnjeg od 28. svibnja ove godine: “…kao da ta tvornica smrti koju su vodili Hrvati, ustaše, nije postojala…. Tamo su ubijana i djeca…” pravi se mutav Trkanjec. U Domovinskom ratu ubijeno je 405 djece… pa sad zamislite da RH danas izlazi s brojem od 405.000 ubijene djece.

Naše trkeljalo zasigurno i danas misli da je cifra od 700 tisuća ubijenih u Jasenovcu, a koju su podržali i SANU1 i SANU2, realna i točna. Trkeljaža ide sve dalje i dalje: “Zločini Ante Pavelića i njegove klike… mrlja na hrvatski narod…koji mora pognuti glavu, šutjeti minutu i onda se ispričati”.

Lažnim napuhavanjem žrtava u Drugom svjetskom ratu, od Milorada Linte do Pupovca već od 1945. na ovamo, raznorazni Trkanjci su počeli ocrnjivanje Hrvata izmislivši prvo milijun žrtava, pa 700 tisuća da bi se na kraju svelo do 86 tisuća. Strašna je i jedna žrtva, ali od tih žrtava stvarati mit u prljave političke svrhe jednako je strašno. Tako se stvara klasični mit u koji još vjeruju samo pravovjerni i nepopravljivi jugofili.

Zanimljivo je kako istodobno Trkanjec doživljava Alojzija Stepinca: “Klerik kojeg su tijekom rata više brinule žene u kupaćim kostimima na Savskom kupalištu nego jasenovački logori smrti…” Takvi stavovi jasno pokazuju intelektualni potencijal kandidata za članstvo u SANU. Tamo će, uz rakiju, moći do mile volje olajavati Stepinca kao “intelektualno ograničenog klerika”. I to neće biti ni prvi ni zadnji slučaj da se “hrvatski Jugosloveni” nađu na “domaćem terenu”. Zajedno s Lintom, Pupijem, Radom i familijom, Vedranom Rudan, Borom Dežulovićem, Antom Tomićem, Juricom Pavičićem, Branimirom Pofukom, Gerom Gerovcem… I na kraju savjet: probajte se uvaliti u “Informer”. Tu spadate intelektualno, moralno i mentalno.

Sukladno uvjerenju u istinitost mita o milijunskim žrtvama u Jasenovcu, po nekim pričama, Željko Trkanjec i danas vjeruje da brojne požare na Jadranu izazivaju krijesnice.

Iz Čečenije je upućen korpus padobranaca u Ukrajinu kao pomoć Rusima koji su ondje i tako padobranci.

Zvonimir Hodak/Foto: maxportal