Najblaže rečeno godina je čudno započela. Sprema se inauguracija Donalda Trumpa. Robusni pobjednik šalje pozivnice, ali – zamislite čuda – zaboravio je pozvati Ursulu von der Leyen. To je žena bez koje EU valjda ne bi ni postojala. Možda je to i bolje nego da ju je pozvao pa posjeo tamo negdje na kraju reda. Mislim da nije pozvao ni njenog bliskog prijatelja Plenkija.
Jesmo li možda sve žetone stavili na krivog konja? Ursula se o Trumpu izjasnila još u doba njegove predizborne kampanje pa sad negdje traži tko bi mogao popraviti štetu.
Jedan crnjak. Trump zove našeg Premijera: “Dobar dan, kupio bih Hrvatsku!” “Žao mi je, sve je rasprodano…”
I dok mi čekamo rasplet kriza na “brdovitom” Balkanu, vuku se fini potezi u diplomatskim salonima Europske unije. “Genijalna ideja” je rođena. Otac ideje je “teniser” Novak Đoković. On glavom i rukom, a ne bradom, predlaže ponovno ujedinjenje Srbije i Hrvatske. Što je tu čudno i neprirodno?
Umjesto da svakih pedeset godina vodimo ratove, hajmo bre da se ujedinimo i da prihvatimo Vučića za predsjednika umjesto Milanovića. Prednosti su goleme. Tu ne bi bilo tvrde, već nikakve kohabitacije.
Đole misli da još uvijek govorimo istim srpsko-hrvatskim jezikom kako bi nas “ceo svet razumio”, oni bi ponovno uspostavili ekonomsku nadmoć sredstavima iz Hrvatske (baš kao nekada u Jugi), a četništvo bi zamijenilo hrvatsku “radikalnu desnicu” pa nam više ne bi ni trebala rasprava o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi.
Mi bi dobili nove turističke baze – Šabac, Požarevac, Valjevo, kolodvor u Novom Sadu, a oni Dubrovnik, Zadar, Šibenik, otoke i Plitvička jezera. Kad nije išlo ratovima, probajmo preko tenisa. Đole ima dvadeset i četiri grand slam turnira, a mi svega dva. Sa Ivom Majoli tri. Naivci su zbunjeni je li tu riječ o tenisu ili o srpskom penisu? Pupi je spreman, čekaju se još samo Plenki i drugarica Kekin da podrže “sjajnu” ideju srpskog “tenisera”.
Tehnički je to lako rješivo. Umjesto četrdeset kulturnih centara dobit ćemo jedan kulturni centar uz nekulturne komentare nezadovoljnika. Uostalom, Vučić je upravo najavio svojim studentima da se on s takvima – koji se stalno nešto bune – zna oštro razračunati. “Good try”, rekli bi Ameri.
Indonežani plesom zahvaljuju na žetvi, a mi ujedinjenjem možemo zaplesati kao drogirani majmuni koji ni iz dva pokušaja nisu ništa naučili.
Dabro otplivao iz visoke politike
Što bi na sve to rekla Hrvatska “Neo-flašistička stranka”? Njih je skoro nestalo sa scene nakon otvaranja Olimpijskih igara u Parizu. Đoletova ponuda je na stolu pa se sad čeka da moji kritičari Mile Marković i Josip Jovanovac pristanu. Dragi ljudi, Mile i Josip (kodnog imena “Panj”) sigurno će pozdraviti tako konstruktivan i napredan prijedlog.
Ima jedna pregrub izričaj koji je navodno lansirao Anton Gustav Matoš: “Srbi su ubojice, a Hrvati izdajice.” Evo, još jedan dokaz da Srbi uvijek bolje prođu.
Kad smo već kod imena, Josip Dabro podnio je neopozivu ostavku. Tako kaže Jutarnji. Dabar je inače najveći glodavac u ovom dijelu svijeta. Korisna životinja koja gradi vodene sprudove i tako sprečavaju poplave. Međutim, naš Dabro je lovac. Čovjek voli ubijati životinje. Makar i jelene, medvjede, vjeverice, fazane, dabrove…
Voli se i pohvaliti svojim lovačkim pričama bivšem stranačkom kolegi Radiću. Međutim, ovaj ga je sada, nakon političkog razlaza, otcinkao u javnosti proširivši Dabrin herojski video kako gađa nasumce iz pištolja kroz prozor auta. Da Dabro nije takva poštenjačina mogao je reći kako je gađao iz pištolja slaveći novu godinu. Kod nas je ionako uobičajeno (napose u novijim dijelovima grada, ali vjerujem i diljem Hrvatske) da se za novu godinu puca iz svih oružja.
Onako iz radosti i zabave. I nikome ništa. Ovako je Dabro otplivao iz visoke politike kao dabrovi kad ih odnese voda. Sa zanimanjem pratimo razvoj ove situacije. Plenkiju, koji je ionako nevoljko ušao u koaliciju s Domovinskim pokretom, ovo je dobro došlo da se riješi jednog DP-ovca, ali dobit će drugog.
Sjećam se jedne zgodne epizode iz poznate sapunice Santa Barbara. U jednoj epizodi patrijarh C.C. Capwell otkrije da je on sam sebi poočim. Tako će i u ovom slučaju Josipu pred stranačkim sudom suditi član Domovinskog pokreta.
Iako se mnogi ljevičari u medijima sad naslađuju ovom bizarnom epizodom našeg Josipa kao krajnje primitivnim činom, rijetko tko mu priznaje da je odmah, kad se za to saznalo, za razliku od nekih HDZ-ovih ministara koji su također bili najureni iz Vlade, sam dao ostavku na potpredsjedničko i ministarsko mjesto i javno se ispričao. Neodgovoreno ostaje još samo pitanje: tko je izdao našeg “lovca” Josipa Dabru? Jel’ to brat Mario?
Koliko naovca ima Pero?
M. Corleone je u filmu Kum jednom rekao: “Izdaja je posebna po tome što nikad ne dolazi od neprijatelja.” Jednostavno i istinito.
U starom mobitelu pronalazim inspiraciju. Doktor se nada da ćeš se razboljeti. Odvjetnik želi da padneš u nevolju. Policija se nada da ćeš postati kriminalac. Profesor želi da ne znaš ništa. Stanodavac želi da nikada ne kupiš stan. Zubar želi da imaš loše zube. Automehaničar se nada da će ti se pokvarit auto. Proizvođač mrtvačkih sanduka ti želi smrt. Samo ti lopov želi prosperitetan život…
Jedno pitanje iz matematike: Gospodin Pero ima 82. godine. Njegova supruga Marina ima 21. godinu. Koliko novca u banci ima gospodin Pero?
Hrvatski tjednik nas i dalje svaki tjedan informira i razveseljuje. To se i očekuje od najtiražnijeg tjednika u državi. Još kad bi mu država krcala bar pola love koju daje Pupijevim Novostima, gdje bi im bio kraj. U zadnjem broju žestoko šiba po Plenkoviću i Milanoviću.
Na naslovnici se našla Milanovićeva slika u “punom sjaju” i tekst “logoreični komunist i ponosni gardist krvavog zločinca Tita ponizio Plenkovića profitirajući na njegovom antihrvatstvu”. Rukavice su očito skinute i sad se udara iz svih oružja. Eto nama domaće UFC natjecanja.
Davor Ivanković lucidno komentira: “Milanović je vrhovni zapovjednik, toksičan za HV kao dušična kiselina.“
Čitam u Jutarnjem kako se hrvatska pjevačica Vanna oduševila na koncertu pevaljke Aleksandre Prijović u Areni. Ocijenila ga je s deset od deset. Dogovorile su i suradnju. Sad su mnoge stvari jasnije. Oliver za naše domaće zabavne pjevače ipak i dalje ostaje nedostižna planeta.
Čitam kako naši političari i guverner ne uspijevaju ili ne znaju obuzdati inflaciju u Hrvatskoj. Navodno je kod nas inflacija najviša od svih zemalja Eurozone. Krasno! Naš dugovječni sindikalac Krešimir Sever mudro zbori kad kaže kako Vladi nedostaje mehanizama, a HNB ne bi smio biti samo statističar i analitičar rasta inflacije već je njegova osnovna zakonska dužnost “osiguravati stabilnost cijena”.
Međutim, dok se Vujčić i ekipica oko njega hrane enormnim plaćama i šetkaju svijetom, naravno da njih inflacija u Hrvatskoj baš i ne zabrinjava previše. Sve po onoj staroj narodnoj: sit gladnom ne vjeruje!
Samo sirotinja stalno nešto gunđa. Bogati šute i trpe…
Četnički dernek u Morkom Polju
Nakon sramotnog poraza, kažu da ima još prilika za Primorca. Recimo, “Brak na prvu”, “Ljubav je na selu”, “Gospodin s(a)vršeni”… Dragane, nema predaje!
Tonči Aničić me se sjetio. U Mokrom Polju je 28. srpnja 2024. g. bio je održan četnički dernek koji je predvodilo čuveno “Jandrino jato”, grupa poznata po veličanju SAO Krajine i srpskih zločina u Domovinskom ratu. Inače je to grupa koja djeluje od kraja 70-tih godina prošlog stoljeća te izvodi samo srpsku, krajišku “muziku”.
Tonči hladno i posprdno zaključuje kako je Mokro polje u Hrvatskoj. Nažalost jest. Treba poslušati tekstove tih pjesama pa da se vidi što Jandrino jato promiče u Hrvatskoj. Samo kao putokaz neka vam posluži usporedba da su Lepa Brena i Prijovićka “male bebe” prema Jandrinom Jatu.
Međutim, svi mediji o tome šute, a šute i ljevičarske stranke. Šute i svi predstavnici tzv. “urbane kulture”, ali zato ne šuti “Jandrino jato”. Najšokantnije je što o tome šute i braniteljske udruge…. Jeste li ikada pročitali i jedan člančić o toj grupi? Hrvateki su već odavno našli stol ispod kojeg su se sakrili i čekaju da sve završi.
Brak je religijski čin u kojem dobivamo jednog razapetog više i jednu djevicu manje.
Pokušali su nas zakopati, ali su zaboravili da smo mi sjeme. I dok se mi hvalimo kako smo sjeme, Srbi su bolji. Nakon pokolja u NDH bilo ih je skoro milion više nego prije pokolja….
Evolucija domoljublja ide ovako: “Imamo Hrvatsku”; “Imamo Rvacku”; “Imamo Racku”…
Zvonimir Hodak/Foto: FaH
