“Bila su to najbolja vremena, bila su to najgora vremena” se obično navodi kao prva rečenica romana Priča o dva grada Charlesa Dickensa, objavljenog 1859. godine.
Ta prva rečenica zapravo glasi: “Bila su to najbolja vremena, bila su to najgora vremena, bilo je to vrijeme mudrosti, bilo je to vrijeme ludosti, bila je to epoha vere, bila je to epoha nevjerice, bilo je to doba Svìtlosti, bilo je to doba Tame, bilo je to proljeće puno nade, bila je to zima puna očaja, imali smo sve pre nas, imali smo ništa pred nama, svi smo išli direktno u Raj, svi smo išli direktno na drugu stranu.”
Zašto je prva rečenica romana Priča o dva grada toliko često pogrešno citirana? Jedan od razloga izdvajanja kondenzirane prve rečenice “Bila su to najbolja vremena, bila su to najgora vremena” su svakako granice memorije, ali ona ima i potpuno drugačiju konotaciju i prihvatljivija je za čitaoce koji traže priču, jer nagovještava epsku potragu i dramu.
Prva rečenica romana Priča o dva grada ukazuje na vrijeme proturječnosti koje se iskazuje kroz kontraste i usporedbu Londona i Pariza tijekom Francuske revolucije. Taa fraza ukazuje na veliki sukob između porodice i ljubavi, mržnje i represije, dobrog i zlog, svjetlosti i tame, i mudrosti i ludosti.
Za potlačene građane u 18. stoljeću u Francuskoj, revolucionarno proglašenje prava čovjeka zaista je bilo “proljeće puno nade”, ali za one koji su pripadali starom režimu i odlazećem političkom sustavu to je bila “zima puna očaja” koja je vodila do smrti i uništenja.
Charles Dickens počinje roman tom rečenicom naglašavajući ideju da ljudski napredak ne može biti dostignut s ljudskim očajanjem.
AUTOR: artnit.net
