Miroslav Pelikan: Tekući akrili Mladena Žunjića

Svaki se put iskreno iznenadim, kada vidim atelier suvremenog hrvatskoga umjetnika, slikara Mladena Žunjića prepun novih slika, najčešće u velikom i ponešto u srednjem formatu. Redovi naslaganih slika, jedna do druge, ostavljaju malo mjesta za slikanja, za ostavljanje novih uradaka.

Riječ je o značajnom i obimnom opusu slikara koji neprekidno istražuje mogućnosti formata, pojedinih tehnika, posebice ulja i akrila i naravno neprestanu, čestu i mučnu plovidbu u dodirivanju i razrađivanju pojedinih motiva, a koji se autoru u ovim trenucima čine iznimno zanimljivim, ponekad i intrigantnim, realizirajući pokatkad manje skupine slika koje uvrštava u zasebne odjeljke ciklusa, čineći lanac zaokružene cjeline.

Nekoliko se slika tako istaknulo u nedavno dovršenom nizu ( od nekoliko djela ) u seriji tekućih akrila, dakako na velikom formatu ( koji je sada zacijelo zaštitni znak ovoga vrijednog i hrabrog umjetnika, koji ne preza ni pred kakvim izazovom ) s nekoliko impresivnih dominantnih boja, koje zaposjedaju cijelu površinu platna rezolutnim potezima kista ostavljajući dubok, širok, moćan trag, obojanu brazdu, tvoreći svijet polu ovala,ovala, crta, krivulja, koji se mogu očitati kao motiv oka, očiju, pogleda, spuštenih kapaka, u snažno razigranim, prštećim, veselim kolopletima kolorističkih fantazija, u trajnoj i nezaustavljivoj igri finala koja je napokon uslijedila.

Slikarevi žestoki potezi koji ostavljaju vrlo vidljivi i prepoznatljivi trag u tvorbi unutarnjih tijela slika, slijede jedan drugoga, dok sudbinski glasovi, najprije odjeknu u dnu a zatim se šire u središte nagovješćujući krajnji, neizmjenljivi usud u preplitanju pomno odabrane i dobro ugođene palete.

Naizgled u ovom manjem ciklusu, slikar se prepušta igri, istražujući karakter boje koju nanosi u debelim nanosima, nastojeći kontrolirati gibanje kolora i pravaca ali ipak ne do kraja, gotovo da je boja, ruka, posve slobodna, u kretnji i ideji.

Raznovrsne kolorističke geste temeljna su karakteristika ciklusa tekućih akrila slikara Mladena Žunjića u tvorbi tajnovitih dubina što nastaju nakon prodora obojanih pravaca gibanja.

Gotovo neshvatljiva sloboda ili autorska oslobođenost geste slikara Mladena Žunjića, vidljiva je i osjeća na svakom četvornom centimetru slike.

Slikarska putovanja Mladena Žunjića od boje do boje, od slike do slike, od ideje do realizacije, izvrsna su podloga za precizan autorski dnevnik, prepun impresija o sasvim običnim stvarima i prisjećanjima na njih.

Miroslav Pelikan