Hrvaski pjesnik, esejist, prozni pisac, scenarist i radijski urednik Danijel Dragojević preminuo je u Zagrebu u 91. godini života. Još za života književna kritika ga je proglasila klasikom.
Rođen je 1934. u Veloj Luci, gimnaziju je završio u Dubrovniku, a povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Do 1967. živio je kao profesionalni književnik u Splitu, a potom u Zagrebu, radeći kao urednik na Trećem programu Hrvatskoga radija.
U književnost je ušao kao pripadnik tzv. ‘razlogovskog’ naraštaja hrvatskih pjesnika.
Autor je niza knjiga među kojima su i “Kornjača i drugi predjeli”, “Nevrijeme i drugo”, “Prionopid”, “Razdoblje karbona”, “Rasuti teret”, “Cvjetni trg”, “Žamor”, “Negdje”, “Kasno ljeto”…
“Poezija naglas”, “Razgovori u ateljeu”, “Dnevnici i pisma” i “Bibliovizor” samo su neke od emisija Hrvatskoga radija kojima je Dragojević ravnao.
Dobitnik je niza nagrada, no odbio ih primiti. Goranovu nagradu za knjigu “Žamor” dobio je 2005. godine, (godišnju) nagradu Vladimir Nazor 1981., Zmajevu nagradu 1981. za knjigu “Razdoblje karbona”, nagrade Branko Miljković za knjigu “Prirodopis” 1974. godine te niz drugih priznanja.
Bio je izuzetno samozatajan, intervjue je odbijao davati, javno nije nastupao. Odbijao je i javno predstavljanje svojih knjiga, a nerado je primao nagrade.
Odbio primiti Nazorovu nagradu
Godine 2019. odbio je primiti nagradu Vladimir Nazor za životno djelo, najznačajniju državnu nagradu na području kulture i umjetnosti što ju dodjeljuje Republika Hrvatska za umjetnička ostvarenja.
“Općepoznato je da gospodin Dragojević, naš najveći živući pjesnik, ne prima nagrade niti želi imati medijske nastupe. On smatra da su njegove knjige tu da govore u njegovo ime, same za sebe. To što je odbor odlučio dodijeliti njemu nagradu, jest njihovo pravo, kao što je njegovo pravo da je odbije.
To je slična situacija kakva je bila sa J. P Sartreomi njegovom Nobelovom nagradom za književnost, koju je odbio šezdesetih”, rekao je tada Seid Serdarević iz Frakture, izdavačke kuće koja je tiskala Dragojevićeve zbirke “Negdje” i “Kasno ljeto”.
Pritom su poštovali odluku da se tiska samo jedno izdanje. Broj primjeraka nikada nije bio objavljen u javnosti. Uz Arsena Dedića osobno mi je bio najdrži suvremeni hrvatski pjesnik.
M.M. /Foto:Hrvatska enciklopedija
