Preminuo pjesnik Veselko Koroman, bio je kandidat na Nobelovu nagradu

Akademik Veselko Koroman  preminuo je  7. siječnja 2024., u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar. Pjesnik, pripovjedač, romanopisac, esejist i književni kritičar, bio je prvi prvi predsjednik Društva književnika Herceg Bosne, a 2018. godine hrvatski kandidat za Nobelovu nagradu.

Bio je redoviti je član Akademije nauka i umjetnosti BiH i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Rođen je u Radišićima, Ljubuški, 7. travnja 1934. Nakon završene pučke škole u Ljubuškom, Srednje ekonomske i Više pedagoške u Mostaru, na sarajevskom Filozofskom fakultetu diplomirao književnost i filozofiju.

Radio je kao srednjoškolski profesor u više škola u BiH, s Makom Dizdarom uređivao je časopis “Život”, ali nakon koautorstva i potpisivanja Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku (“Kada ćemo odgovoriti Grgi Gamulinu”) i članka “U cara Trajana kozje uši” oduzeto mu je uredničko mjesto, a dano korektorsko u nakladničkom poduzeću “Svjetlost”.

Jedno vrijeme uređivao je časopis “Osvit” DHK Herceg Bosne, a kao književni povjesničar i antologičar svojim antologijama hrvatske proze, poezije i drame u Bosni i Hercegovini dao je veliki doprinos afirmaciji književnosti bh. Hrvata.

Veselko Koroman, poeta iz “doline pjesnika”, objavio je ukupno 476 pjesama, od čega je njih 115 uvršteno u 71 antologiju, a 214 doživjelo je prijevode na engleski, francuski, njemački, talijanski, španjolski i druge jezike. Objavio je ukupno 44 knjige, a u izdanju “Art rabica” i “Synopsisa” izišla su i Koromanova sabrana djela.

Petar Gudelj kazao je da je Koroman “ptica koja leti umjesto svih nas”, Tonko Maroević reći će da “zna dodirnuti nedodirljivo”, a Slobodan P. Novak

da je “najintegrirajući hrvatski pjesnik”.

Bio je član bivšega Udruženja književnika Bosne i Hercegovine, zatim Hrvatskoga centra PEN-a, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne (prvi predsjednik DHK HB, 1993. – 1996., i prvi glavni urednik Osvita), Društva hrvatskih književnika.

Dobitnik je Poletove nagrade za prozu, Udruženja književnika Bosne i Hercegovine za poeziju, Goranova vijenca za ukupni književni rad, Povelje sa Zlatnim grbom općine Ljubuški za životno djelo, te nagradā Dubravko Horvatić, Maslinov vijenac, Dobrojutro more, Didak za životno djelo i Bosanski stećak.

Društvo hrvatskih književnika u Zagrebu nominiralo ga je 2017. i 2018. za Nobelovu nagradu.  

Đuro Vidmarović, predsjednik Društva hrvatskih književnika, kandidaturu “velikog pjesnika iz malih Radišića” za najveće moguće priznanje,  ovako je obrazložio:

“Moj prijedlog da svake godine Društvo hrvatskih književnika istakne jednoga/jednu od svojih istaknutih članova kao kandidata za Nobelovu nagradu za književnost prihvatio je Upravni odbor. Složili smo se da to bude za 2018. godinu književnik Veselko Koroman, vjerojatno najveće pjesničko ime posljednjih desetljeća u suvremenome hrvatskom pjesništvu. Budući da je kolega Koroman član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te Akademije znanosti i umjetnosti BiH, zamolili smo jednu i drugu da podrže našega kandidata kao zajedničkoga.

HAZU, odnosno njezin Razred za književnost, nije prihvatio naš prijedlog jer oni žele, ako ističu kandidata, biti u tome samostalni. Nažalost, odgovor iz Sarajeva do danas nismo dobili. Koromanov doprinos očuvanju hrvatskoga jezika u Bosni i Hercegovini (koautor je i potpisnik Sarajevske deklaracije) je nemjerljiv.”

Posljednji je od Hrvata koji je bio kandidiran za Nobelovu nagradu je Zlatko Tomičić, i to od Hrvatske akademije SAD-a.

D.M. /Foto: pxll