Usprkos Dodikovoj kćeri glumcima iz Sarajeva u Banja Luci pljeskali 9 minuta

Nakon što je Ansambl Sarajevskog ratnog teatra (SARTR) 10. lipnja izveo predstavu “Moj sin samo malo sporije hoda“,  nastalom po tekstu hrvatskog pisca Ivora Martinića, u Narodnom pozorištu Republike Srpske u Banjoj Luci, javnosti se obratili predstavnici festivala u sklopu kojeg se održala predstava.

Festival je bojkotiran od strane RTRS-a i nekih pojedinaca iz bizarnog razloga. Problematičan je naziv “ratni” 30 godina nakon rata, jer u samoj predstavi nema ništa sporno. Tetar je u Banja Luci gostovao i 2016. i tada nije bilo problema.

Gorica Dodik, kći Milorada Dodika, uoči festivala je pozvalae na progon glumaca, a odmah nakon toga entitetski javni servis RT RS, koji je pod izravnom Dodikovom kontrolom, uskratio je medijsko pokroviteljstvo Teatar festu. U obrazloženju su ponovili  gotovo identičnu argumentaciju koju je koristila Gorica Dodik. Teatar fest je danima napadan i od drugih provladinih medija.

“Nakon što je režimski RTRS kao javni servis bojkotirao Teatar fest u BL (koji organizira Narodno pozorište RS), a zbog gostovanja Sarajevskog ratnog teatra (SARTR-a), nakon izvođenja predstave sarajevski glumci zaradili su – slušajte sad – devetominutni aplauz!

A onda je krenulo targetiranje direktorice i glumaca Narodnog pozorišta i napadi od strane Gorice Dodik, jer sve sto ide ka normalizaciji odnosa ruši Dodike i retrogradne politike na kojima je zasnovano njihovo bogatstvo i moć.

Zato treba dati punu podršku glumcima Narodnog pozorišta RS i općenito umjetnicima jer sam UVJEREN da je ovo eho onoga sto je krenulo u Beogradu.

Bilo bi prehrabro reci da je ovo najava velikih i radikalnih promjena u Srbiji i RS, ali nešto se konačno događa i mi tome nečemu moramo da damo podršku”, objaivo je novinar Almedin Šišić

“Smatrate li da bih ja, Aleksandar Stojković, borac prve kategorije vojske RS, ratni vojni invalid trebao imati zabranu da sudjelujem na bilo kojem festivalu u Federaciji BiH zato što sam bio vojnik od prvog do zadnjeg dana, izgubio najbolje drugove, izgubio rodni kraj, izgubio najljepšu mladost? Da se ja trebam nekom  pravdati zašto smo mi pozvali naše kolege da dođu da odigraju ovdje predstavu 30 godina nakon rata?”, upitao je.

Podsjetio je na nedavni sastanak Vlade Federacije BiH i Vlade RS-a. Upitao jee li njih netko pitao ima li možda ima zlatni ljiljan tu, možda ima neko tko je njega ranio 1992. godine.

Spomenuo je i primjer Njemačke i Francuske koje su potpisale prvi sporazum o suradnji osam godina nakon rata te i danas surađuju, “a milijune su jedni drugima ubili”.

“Treba li da živimo u tom svijetu? Trebam  li ja svom Marku kazati nemoj ni slučajno prijeći u Sanski Most svom pradjedu, mom djedu Jovanu na grob? Treba li to raditi?”, upitao je.

Stojković je pozvao suborce i kolege iz svih udruženja da dođu kod njega, da ne slušaju senzacionalističke natpise.

“Da dođu i da me pitaju, sve ću im reći. Od njih ništa ne krijem. Naša krv je ista, i moja i njihova koju smo prolili stvarajući ovu zemlju”, zaključio je.

Predstavu “Moj sin samo malo sporije hoda” ove je sezone u Sarajevu postavio hrvatski redatelj Ivan Plazibat, a ranije je gostovala na Marulićevim danima u Splitu te na 28. izdanju riječkih Malih scena, gdje je dobila tri nagrade.