Hrvatska 2132. godine ima dva milijuna stanovnika, a još deset puta toliko rasuto je svijetom… Hrvati vjeruju da je svijet ravna ploča, manjine, pa tako i Srbe, drže na sigurnom – iza žice, a Željka Markić je svetica…
Dio je to predstave “Za umrijeti od smijeha”, zajedničkog projekta Teatra Rugantino i Kazališta Planet Art, koju je po tekstu Christophera Duranga iz 1987. gopdine režirao Mario Kovač.
Taj mali dio predstave, koji je zapravo televizijski show lude voditeljice koja ubije Željku Ogrestu i ugosti svetu Željku Markić, bio je dovoljan da zagrebački gradonačelnik Milan Bandić odustane od predstave i napusti gledalište, piše Večernji list.
U predstavi su samo dva lika – On i Ona – oboje s velikim problemima. Uglavnom su na sceni sami, i osim međuigre u TV showu zapravo imaju malo zajedničkih scena, tek onu ispred police s konzervama tunjevine.
Uloge tumače Gordana Gadžić i Marko Torjanac koji je i adaptirao originalni tekst, prebacio ludilo autorovih junaka iz Amerike osamdesetih u hrvatsku sadašnjost, da bi putem u budućnost samo naglasio mnoge probleme iz kojih ne znamo (ili ne želimo) izići.
Tako to jest satirička fantazija, ali i ozbiljno promišljanje o smislu života svakog od nas, o onima koji nas drže ludima, koji nam ne daju poslove, ali nam (radikalno) propovijedaju kakav bismo život morali živjeti. To je priča i o hrvatskoj homofobiji i neprihvaćanju drukčijih bilo koje vrste. Redatelj Kovač tekst stavlja u ruke odličnih glumaca i jednostavno ih pušta da budu – ludi.
Iako je predstava realizirana uz financijsku potporu Gradskog ureda za kulturu grada Zagreba ( i Ministarstva kulture RH), Bandiću nije sjelo ismijavanje Željke Markić pa je napustio predstavu.
Megy M. /foto: press
