U organizaciji Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru, Hrvatskoga mariološkog instituta Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, Samostana sv. Frane u Šibeniku, a pod pokroviteljstvom Šibenske biskupije i Zadarske nadbiskupije održan je znanstveni skup o 150. obljetnici rođenja šibenskoga biskupa fra Jeronima Milete (1871. – 1947.) dana 6. studenoga 2021. godine u Šibeniku u interpretacijskom centru katedrale sv. Jakova Civitas Sacra.
S obzirom na to da je nakon službe šibenskoga biskupa fra Jeronima Milete ostalo bogato arhivsko gradivo danas pohranjeno u Biskupijskom arhivu u Šibeniku, ali i po župnim arhivima Šibenske biskupije i Zadarske nadbiskupije, čijim je jednim dijelom upravljao u svojstvu apostolskoga administratora (1922. – 1947.), kao i arhivsko gradivo u matičnom Arhivu Hrvatske provincije franjevaca konventualaca smatralo se vrijednim pristupiti interdisciplinarnom istraživanju navedenih izvora te javnosti predočiti pastoralne, vjerske i društveno-političke (ne)prilike s kojima se šibenski biskup fra Jeronim Mileta susretao u svoje vrijeme.
Znanstvenoj i svekolikoj javnosti putem izlaganja i rasprave približen je lik i djelo šibenskoga pastira hrvatskog naroda, čije je službovanje obilježeno turbulentnim društveno-političkim događanjima u prvoj polovini 20. stoljeća.
Skup je otvorio šibenski biskup Tomislav Rogić. Gvardijan Samostana sv. Frane i rektor Hrvatskoga nacionalnog svetišta sv. Nikole Tavelića fra Ivan Bradarić predstavljenim radom ‘Biografski podatci o biskupu fra Jeronimu Mileti’ pružio je cjelovit uvid u biografiju biskupa Milete.
U jutarnjem dijelu slijedila su izlaganja: Fra Ljudevit Anton Maračić: Šibenski sveti Frane – stanište “dobrih duhova”, prof. dr. sc. Ivan Karlić – prof. dr. sc. s. Valerija Kovač:Spisi fra Jeronima Milete u Arhivu šibenskog samostana sv. Frane, dr. theol. Zlatko Vlahek: Liturgijski doprinosi fra Jeronima Milete Redu franjevaca konventualaca, dr. sc. Margareta Matijević: Osvrt na prilike i neprilike katolika Šibenske biskupije 1945. – 1947.
Nakon jutarnjeg dijela programa u samostanu sv. Frane izrečena je molitva na grobu biskupa Milete.
U poslijepodnevnom dijelu programa izlagali su: doc. dr. sc. Zdenko Dundović – doc. dr. sc. Elvis Ražov: Korizmene poslanice biskupa Jeronima Milete u Dijecezanskome listu Šibenske biskupije – povijesno-dogmatska analiza, doc. dr. sc. Arkadiusz Krasicki: “Žena jaka” (Izr 31,10) – biblijsko utemeljenje korizmene poruke biskupa Milete iz 1934. godine, dr. sc. Ivan Armanda: Suradnja biskupa fra Jeronima Milete i sestara benediktinki u Šibeniku, doc. dr. sc. Daniel Patafta: Biskup Jeronim Mileta i starokatolici u Šibenskoj biskupiji.
Na kraju je izlagao hrvatski povjesničar dr. sc. Mario Jareb i poznati šibenski odvjetnik – Branimir Zmijanović na temu: Talijanski zločin u Primoštenu 16. studenoga 1942. i uloga biskupa Milete i Katoličke Crkve u zaštiti stanovništva primoštenskog kraja. Radom se istražuje i pismo biskupa Milete upućeno talijanskom guverneru Bastianiniu 17. studenog 1942., iz kojega je razvidno nesebično davanje sebe u zaštiti hrvatskog naroda.
Nakon izlaganja, održana je sveta misa u katedrali sv. Jakova. Šibenski biskup Rogić je u homiliji, odnosno propovjedi sažeo život i rad biskupa Milete, te naglasio njegovu skrb za svoje vjernike i crkvu hrabro i nesebično se dajući u svom pastoralnom radu. Živio je i radio upravo u skladu sa svojim biskupskim geslom.
Mileta, Jeronim, šibenski biskup (Šibenik, 17. IV. 1871 – Šibenik, 23. XI. 1947). U red franjevaca konventualaca stupio 1887; doktorirao iz filozofije i teologije u Rimu. God. 1900. gvardijan samostana sv. Frane u Splitu. Bio je bibliotekar Antonianuma u Padovi i vicerektor Seraphicuma u Rimu. U Rim je pozvan kao asistent 1906., zatim je postao članom vrhovnoga vijeća svojega reda. Službovao je u papinskim uredima, a 1909. papa Pio X. imenovao ga je savjetnikom Svete Stolice u Kongregaciji za obrede i kanonizaciju.
Tijekom I. svjetskoga rata boravio u Švicarskoj, za šibenskoga biskupa posvećen 1922. Pisao stručne studije. U razdoblju NDH suprotstavljao se talijanskim vlastima, poslije se kritički odnosio i prema komunističkim vlastima. God. 1928. preuredio je prema novome kanonskom pravu Konstitucije Družbe sestara franjevki od Bezgrješne, sa sjedištem u Šibeniku, što je pridonijelo širenju te redovničke kongregacije.
