Balašević je na koncertima publici redovito tražio transparent podravskih obožavatelja, pozdravljajući pritom Koprivnicu i Rasinju. Njegova majka Veronika, bila je podrijetlom iz toga podravskog mjesta i djevojački se prezivala Dolenec.
U Rasinji, naselju između Koprivnice i Ludbrega, više nema njegove rodbine, ali je Balašević znao spomenuti autom voli proći kroz Rasinju kad bi ga putevi doveli u te krajeve. O svom djetinjstvu rado je pričao.
– U obitelji su se slavili svi sveci i najteži udarac za mene bi bio kad bi pravoslavni i katolički Uskrs padali na isti dan, jer nisam mogao biti na dva mjesta istodobno. Glavne darove dobivao sam od djede Đure Dolenca i bake Ilone koji su bili vrlo galantni, iako su ih djed Baloš i baka Milanka pokušavali pratiti koliko su mogli – kazao je jednom prilikom.
Balašević je rođen 11. svibnja 1953. godine, rano ujutru, u Novom Sadu. Majka je htjela dati mu ime Zoran, baš zbog toga što je rođen tako rano, ali se pobunio djed, koji je insistirao da ga, po njemu, nazovu Đoka. Na poslijetku su se dogovorili pa je dobio ime Đorđe.
U više navrata pričao je kako “nije oduševljen imenom”, ali se vremenom navikao.
– Živio sam u obitelji koja je bila tolerantna, nikad u životu nisam dobio batine, mada sam ih sigurno više puta zaslužio, pogotovo u gimnaziji. Odrastao sam uz mnogo ljubavi, u staroj kući mog pradjede, u Ulici Jovana Cvijića, koja se i danas tako zove, i u kojoj rastu moja djeca. Imao sam dvorište, puno zelenog voća leti i kokoši i pataka koje su trčkarale okolo. Možda najvažnije od svega, imao sam Dunav koji je još tamo, ali nije više tako zelen kao što je bio, no ostala mi je velika ljubav – govorio je.
Malo poznato da je Đorđe prvi Balašević u obitelji. Njegovi su se do rata 1941. godine prezivali Balašev, pa ni on sam nije znao vuče li korijene od Rusa ili Rumunja, ili pak nekog sasvim trećeg naroda. O tome Balašević je pričao:
– Sigurno je da tada u obitelji nije bilo Mađara, no moj se djed Đoka, koji je iz nekih razloga bio veliki pravoslavac, stalno bojao da će ga Mađari “pomađariti”, te je 1941. otišao k matičaru i pazario ovo -ić. No, kako nam se sudbina zna narugati, moj ćale Jovan zagledao se u moju majku Veroniku Elviru Matildu Dolenec, napola Mađaricu, napola Hrvaticu, kako je moj djed izračunao. Tako ja imam mađarske krvi protiv koje se moj stari toliko borio – rekao je on.
Često je pričao kako je svoju najveću ljubav Oliveru upoznao kao siromašnu djevojku koja je došla studirati u Novi Sad.
-Bila je siromašna studentica iz studentskog doma, reprezentativka u gimnastici. Prije studija živjela je s majkom u Zrenjaninu, doslovce ispod mosta koji je bio ograđen s obje strane, a u Novom Sadu preživljavala je uglavnom skupljajući hranu po samoposlugama kad bi Podravka radila degustacije – kazao je jednom. Supruzi Oliveri posvetio je pjesmu Provincijalka.
Megy M. /Foto: privatni izvor (na slici Balašević, majka, otac i sestra)
